Bilo je to puno zujanja, koliko se već može zujati u tri minute, ali meda baš i nije mnogo izašlo. Istina, prvi govor zagorskog zastupnika u novom sazivu hrvatskog Parlamenta, laburista Tomislava Končevskog, onako, kada ga se čuje na prvu, nema zamjerki. Za prvi govor u Saboru, rekli bismo, OK. No, da je bio veličanstven i da je oduševio, pa i nije.
Kaže Končevski da mu je dosta ustaša i partizana, a prvo javljanje u saborskim klupama iskoristio je da govor počne – s ustašama i partizanima. Pa valjda ako nešto želiš maknuti iz fokusa javnosti, to ne spominješ kada su sve oči i kamere uprte u tebe. Pohvalio je i, očekivano, cestogradnju za vrijeme ministarskog mandata koalicijskog mu partnera Hajdaša Dončića, pritom kritiziravši Božu Petrova što je rekao da je bilo dosta lokalpatriotizma. U pravu je, Petrov se zadnji po tom pitanju smije javljati, kada jedan grad poput Metkovića, uz dužno poštovanje Metkovcima, daje uz njega, čak tri “stručnjaka” u “najstručnijoj” Vladi dosad. Ali opet, sve to znamo. Svi znamo. Svjesni su toga i u Domoljubnoj koaliciji, bez brige. Pa je i druga minuta od one tri otišla “u prazno”.
Treća je otišla na registar izdajnika, ovaj branitelja, pardon, ratnih invalida. Prvi je pušten kao probni balon i zaživio je tek kao projekt kulturnjaka koji će od toga napraviti predstavu i dobro je došao narodu da se malo sprda s novim ministrom (koji eto, više ni nije ministar). Drugi registar postoji, a treći, za njega bi stvarno bilo dobro da se napravi, jer uistinu previše novca iz državnog proračuna odlazi na lažne ratne invalide. Ali zar su stvarno registri, ma kako logični bili, ono što danas Hrvatskoj najviše treba i na što ćeš staviti naglasak u svom prvom govoru u Saboru?
A zadnjih 15 sekundi govora otišlo je na citat generala Pattona. Odličan citat kojeg nitko u Saboru i nije nešto posebno doživio, a do onih kojih su se ticale, te rečenice nisu ni doprijele. Ako i jesu, vjerojatno su kod njih izazvale tek podsmijeh. Summa summarum, Končevski je vjerojatno svoj govor doživio kao nešto za što će ga suradnici potapšati po ramenu i reći mu “e, sad si im povedal”, kao da je po završetku očekivao da će u Saboru doživjeti “standing ovation”. No, on je izostao. Jer, od kvalitetne oporbe (a svi želimo vjerovati da će Končevski i ekipa to biti, to nam i treba), očekuju se kvalitetniji, nepopulistički govori. Ma ne samo govori – amandmani, prijedlozi zakona i replike od kojih će se nešto stvarno početi mijenjati. Tko zna, možda i po pitanju rasta gospodarstva i smanjenja vanjskog duga. Ej, pa vidi vraga: evo prijedloga kako potrošiti sljedeće tri minute pažnje u Saboru, kada za njih dođe vrijeme.