Današnje prijepodne proveli smo na tržnici u Krapini, popularnom „Ponte Rossu“, gdje je četvrtkom, kao što svi Zagorci već dobro znaju, posebno živo.
Sunčan dan privukao je brojne prodavače koji su bogatu ponudu svojih proizvoda izložili posjetiteljima tržnice. Iako prodaja s godinama sve više slabi, četvrtak je za stanovnike Krapine i okolnih mjesta i dalje vrlo važan dan, pa ih tržnica mami čak i onda nemaju namjeru nešto kupiti.
“Četvrtak – moj dan”
– Niš ne kupim, ali četvrtak je moj dan. Stalno sam doma, onda barem četvrtkom dođem autom u Krapinu, nađem se s prijateljima i poznanicima, prošetamo se po placu i poslije odemo na pijaču – rekao nam je gospodin Milan, umirovljenik iz Đurmanca.
Za razliku od Milana, njegov sumještanin, također umirovljenik, na krapinsku tržnicu dolazi ciljano, kako bi od vlasnika OPG-ova kupio domaće meso.
– Meso u dućanu nije domaće, to je GMO, a ja ne želim jesti takvu hranu jer se njome trujemo. Meso na placu nije mi skupo, jer ak’ se u obzir uzme da je prirodno i domaće, onda to stvarno nije velika cijena – rekao nam je.
A osim mesa, na tržnici se našla i bogata ponuda voća i povrća, mliječnih proizvoda, tekstila, igračaka, kućnih potrepština i rukotvorina. Iako se na slabu prodaju žale svi, najugroženiji se upravo prodavači rukotvorina.
Svoju priču s nama je podijelio gospodin Marijan Oreški iz Varaždina, koji na tržnici u Krapini svoje ručno izrađene proizvode, poput metli, košara i ukrasa, prodaje još od vremena kad je bio dječak i s ocem dolazio u Krapinu, u doba kada se, kako kaže, tržilo na drugom mjestu, ispod mosta.
– Bilo je to prije više od 25 godina. Kasnije sam počeo dolaziti sam i tada su na ovoj tržnici bila još tri štanda s proizvodima sličnima mojim. Do danas sam opstao samo ja, ali i ja ću ubrzo morati odustati. Prodaja ide previše slabo, što je šteta, jer ovo su čisti hrvatski proizvodi – otkrio nam je gospodin Marijan.
Svoje proizvode prisiljen je prodavati po jeftinijoj cijeni, iako ih izrađuje vlastitim rukama, što zahtijeva mnogo uloženog vremena, truda i preciznosti.
Rade s gubitkom
Slično iskustvo donosi i prodavačica iz Poznanovca, koja se prodajom tekstila na tržnici bavi od 2003. godine, a prije dvije godine proširila je svoju ponudu i rukotvorinama od drva koje izrađuju njezin suprug i sin.
– Sve je krenulo kao hobi, ali ne znam koliko će još potrajati jer kad uzmete u obzir plaćanje najamnine i gorivo do Krapine, nismo na dobitku, rekla nam je.
Zato se vlasnik OPG-a iz Zagorskih Sela dosjetio kako privući kupce, pa ih dok stoji pokraj svojeg štanda poziva na degustaciju mesnatih proizvoda, ali, kako kaže, ni to ne pali.
-Svi samo hvale kak’ je fino, a niko ne bi niš kupil – zaključuje kroz šalu.