Ako imate dron i želite snimati prirodne ljepote Hrvatske iz zraka ili pak napraviti procjenu štete na njivi s pšenicom ili kukuruzom, to se svakako mora prijaviti Državnoj geodetskoj upravi i to 15 dana prije, ispuniti prigodne formulare i uz to platiti državne takse. Samo zbog jedne snimke Hrvatske iz zraka, autor bi mogao dobiti kaznu od 25 tisuća kuna. Čak i Hrvatska turistička zajednica, koja je video podijelila i na svom službenom portalu. U formularima se moraju dostaviti i podaci, poput žarišne daljine objektiva te plan snimanja na karti u mjerilu jedan naprema sto tisuća. I to za svako snimanje posebno. Kad se snimanje obavi, te iste snimke moraju se donijeti toj istoj Državnoj geodetskoj upravi da se one odobre.
Povjerenstvo dva puta mjesečno
U komisiji koja odobrava snimke, nalaze se predstavnici Ministarstva obrane i predstavnici Državne geodetske uprave. Povjerenstvo se sastaje samo dva puta mjesečno, što poseban problem predstavlja onima koji rade u medijima, jer ta se snimanja ne mogu predvidjeti. Prema spomenutoj uredbi, jedino televizije s nacionalnom koncesijom mogu snimke objavljivati bez zahtjeva, i to samo kad se radi o izvanrednim događanjima, iako ni to nije definirano.
– Ovaj zakon je apsurdan i očito oni koji ga donose, nemaju pojma sto rade i nisu upoznati s tematikom. Potrebno je 15 dana ranije prijaviti snimanje? Budimo iskreni, ne znam gdje sam sutra, a kamoli za 15 dana. Recimo da želim snimiti prekrasan zalazak sunca dok sam na moru, ali ne mogu to napraviti jer nisam računao 15 dana unaprijed da će baš danas biti taj prekrasan prizor. Nema veze, reći ću suncu da pričeka par tjedana, ali da se ne miče jer želim baš tu scenu, dok ja ne dobijem dozvolu da bih mogao snimiti sunce, more planine, oblake…, jer oni su očigledno u vlasništvu naše države. Kao da živimo u doba komunizma, gdje se država boji špijunaže od strane vlastitih građana i turista koji žele snimiti pokoji djelić naše zemlje za uspomenu – rekao nam je jedan operater bespilotne letjelice, koji je iz razumljivih razloga želio ostati anoniman. Dodaje kako zdrav razum nalaže ljudima da ne snimaju štićene objekte, kao sto su vojarne, vojna postrojenja, hidroelektrane…
Kako dostaviti 50 GB materijala?
– Recimo da sam snimao nešto sat vremena i da sam voljan predati svoje snimke na pregled Državnoj geodetskoj upravi, kako da im dostavim 50 GB materijala koje sam snimio? Da kupim hard disk i da im poštom pošaljem ili uploadam preko interneta 50 GB iduća tri mjeseca? Tko može zabraniti djetetu od deset godina da vozi dron iz trgovine od 500 kuna? Zamislite taj prekršaj da se dijete zabavlja i kasnije tu snimku podijeli s prijateljima na facebooku. Ne može se u isti koš stavljati igračka od 500 kuna i profesionalni dron od 5000 eura. Najjednostavnije bi bilo licencirati vozače dronova koji se time bave, gdje se svakih par godina izdaje licenca za letenje i pregledava ispravnost, umjesto da imamo takve apsurdne zakone koji su gori od zakona Sjeverne Koreje. A živimo u Europi u 21. stoljeću. Na kraju ostaje mi samo jedan zaključak. Današnji dronovi u sebi imaju ugrađeno više inteligencije, nego li donositelji ovih zakona – rekao nam je operater.
Ako snimam s drveta ili deseterokatnice, je li i to prekršaj?
– Koja je razlika snima li se iz zraka ili s poda? Na javnim mjestima može se snimati koliko god se hoće. Je li to s dva ili deset metara, sasvim je svejedno. Ako se popnem na drvo, na vrh deseterokatnice ili snimam s Ivančice, Medvednice ili Velebita, jesam li i onda u prekršaju? Ako netko ide na panoramski let avionom, zmajem ili nečime što leti i ako snima kamerom, da li i on mora dostaviti snimke DGU, iako nisu snimane dronom? Recimo, netko slijeće na aerodromu u Splitu i slika kroz prozor pri slijetanju prekrasne scene mora. Je li i to prekršaj? – pita se naš operater.
