Ususret obilježavanju Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, razgovarali smo s 50-godišnjim Robertom Jukićem iz Zaboka, koji je kao pripadnik Specijalne jedinice policije prošao sva ratišta – od Slavonije do Dubrovnika. Jukić je završio srednju policijsku školu te je 1986. godine kao policajac počeo raditi u Pregradi. Krajem 1990. godine u Zagorju se formirala Specijalna jedinica policije, koja je s radom počela 1. travnja 1991. godine u Kumrovcu. Jukić se nakratko vraća u Policijsku postaju Pregrada, a onda zajedno s kolegama odlazi dalje na terene u Jasenovac, Novsku, Ljubovo, Bilaj, Bročice, Kompolje i Otočac. 1992. godine se Specijalna jedinica policije ponovno okuplja u Zlataru, početkom veljače, i nakon toga aktivno sudjeluje u borbama diljem Hrvatske, sve do akcije “Oluja”, pa čak i iza akcije “Oluja”, kroz čišćenja terena od zaostalih borbenih sredstava i grupica pobunjenih Srba, sve do kraja 1996. godine.
– Ne mogu izdvojiti mjesta na kojima sam bio za vrijeme Domovinskog rata. Najjednostavnije rečeno – od Slavonije do Dubrovnika. Otprilike smo na jednom mjestu bili od 15 dana do tri tjedna, pa bi došli doma na 10-15 dana, i to se ponavljalo sve te godine – kaže Jukić, kojeg smo zamolili da se prisjeti svojeg sudjelovanja u slavnoj Vojno – redarstvenoj akciji “Oluja”, u kojoj su u tri dana Hrvatska vojska i policija oslobodile 10.400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske.
Sporadične borbe
– Akcija je počela rano ujutro. U akciji smo djelovali u okviru skupnih snaga Specijalne policije. Počeli smo se spuštati s vrha Velebita prema Svetom Roku. Na tom je putu bilo nekih sporadičnih borbi, do Svetog Roka i nešto malo u Svetom Roku, odnosno, u Lovincu, na željezničkoj postaji. To je otprilike bio naš prvi dan. U Svetom Roku smo prespavali, u nekom voćnjaku, i rano ujutro krenuli pješice put Gospića, gdje smo došli navečer. Prolazili smo kroz razna srpska sela i cijeli dan je bilo borbi. Tu noć smo ostali u Gospiću, krenuli vozilima do Bruvna, gdje smo formirali ekipe za napad na Donji Lapac. Isto tako uz neke lagane sporadične borbe, navečer smo ušli u Donji Lapac. Sljedećeg smo dana došli na samu granicu s Bosnom, selo Žegari. I tu je bilo nekih borbi te mogu reći da je za mene ovdje akcija “Oluja” završila, odnosno, za mene i čitavu našu jedinicu. Dakle, nismo sudjelovali u nekim ozbiljnijim borbama, ali stalno je bilo nekih sitnih sukoba, selo po selo. Kada je akcija napokon završila, nastupila je euforija, pogotovo kada smo se napokon dočepali radija, televizora i kada smo shvatili što se zapravo dogodilo i da je taj naš dio zadaće zapravo bio jedan djelić jedne slagalice, da je akcija bila ozbiljno planirana, da je bila ogromnih razmjera i da smo mi zapravo u tri dana oslobodili Knin, ali i Hrvatsku – ističe Jukić, te se prisjeća veličanstvenih dočeka koji su bili organizirani na trgovima zagorskih gradova po povratku iz “Oluje”.
No, nisu se svi sretno vratili svojim kućama. Tih su godina Domovinskog rata mnogi mladići i muškarci položili svoje živote na oltar domovine.
– Mi smo bili u borbama cijelo vrijeme i jednostavno s vremenom, osjećaj straha u vama zamre. Pazite na kolegu do sebe, susjednu jedinicu do sebe, čuvate sebe i radite ono što morate raditi. Gledao sam svoje kolege koji umiru, moji dobri prijatelji su gubili živote pred mojim očima i to je grozan osjećaj, ali nakon nekog vremena u ratu, smrt prihvatite kao sastavni dio života – kaže Jukić, te ne skriva kako nije zadovoljan današnjim odnosom politike i društva prema hrvatskim braniteljima.
– Odnos društva i politike prema hrvatskim braniteljima je loš. Branitelje se neprestano pokušava gurnuti na neku marginu. Neki dan sam čuo izjavu “Niste vi stvorili Hrvatsku, vi ste je samo obranili”. Ja smatram da smo je mi branitelji, pod vodstvom doktora Franje Tuđmana, stvorili, a nakon toga i obranili. Da nas nije bilo, ne bi bilo preduvjeta za život u Republici Hrvatskoj. Dakle, taj odnos politike prema hrvatskim braniteljima više je maćehinski. Mnogi ljudi smatraju da branitelji imaju velike mirovine, no, ja bih rekao da je upravo suprotno. Možda jedan mali dio odabranih ili onih koji su jako stradali ima normalnu ili malo veću mirovinu, ali imaju troškove oko liječenja i slično. Kada gledam te ljude koji su jako stradali u ratu, bilo je puno poginulih, puno ranjenih, puno ih sada u miru umire od karcinoma i drugih bolesti, i uočavam na profilu pravih, istinskih heroja, da se država za hrvatske branitelje zapravo ne brine, odnosno, ne brine se dovoljno – kaže.
Život u miru
I sam priznaje kako je po povratku s bojišta, trebalo proći neko vrijeme prilagodbe na mirnodopski život.
– Ja sam mislio da se na meni ne vide posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, ali iz razgovora s obitelji i prijateljima, shvatio sam da mi je trebalo jedno vrijeme prilagodbe na svakodnevicu, trebalo mi je dugo vremena da se oduprem nekim mislima, nekim svojim navikama i da stvarno počnem raditi svoj posao i počnem se brinuti o svojoj obitelji. Je li to bilo tri, četiri, pet godina, ne znam, ali morao je proći određeni vremenski period. Na sreću, još sam uvijek aktivan. Posvećen sam svome poslu, svojoj obitelji, stoga imam manje vremena za razmišljanje, i to je vjerojatno nešto što me održalo. Inače sam i predsjednik Udruge Specijalne jedinice policije “Barun” iz Zlatara, a član sam i još nekoliko udruga. Udruga “Barun” dobro surađuje s Udrugom ratnih veterana Domovinskog rata “Crne mambe” te smo zajednički organizirali i izložbu “Umjetnošću i ljepotom protiv predrasuda”, koja je već gostovala u nekoliko mjesta u Zagorju, ali i u drugim krajevima Hrvatske. Time nastojimo ispričati neku svoju priču u ovom razdoblju mira, želimo poručiti da smo mi normalni ljudi, da nas ne treba gledati s nepovjerenjem, da ne želimo raditi ništa loše, da nismo zapeli u povijesti, da je za nas rat odavno završio, da smo okrenuti budućnosti i da želimo bolju budućnost, sada više ne za nas, nego za našu djecu – zaključuje Robert Jukić, koji će se danas, zajedno sa svojim suborcima, uputiti u Knin, na središnje obilježavanje Dana pobjede i domovinske zahvalnosti.
Jukić je s nama podijelio i svoje fotografije dočeka Specijalne jedinice policije PU krapinsko – zagorske “Barun” u Krapini, po povratku iz akcije “Oluja”.
