Šesti dan mjeseca listopada vrlo je važan datum u povijesti Krapinsko – zagorske županije. Naime, toga je dana 1991. godine izvršena mobilizacija 103. brigade tada Zbora narodne garde, a nakon ustrojavanja Hrvatske vojske, ta je brigada dobila naziv 103. brigada HV-a. Po mobilizacijskom razvoju Oružanih snaga RH, po svojoj oznaci, to je peta po redu brigada ustrojena iz pričuve, uz napomenu da oznake brigada u tom razvoju počinju brojem 99. Bila je to jedna od rijetkih pričuvnih brigada koja je na dan mobilizacije mogla mobilizirati cijelu brigadu, s tri pješačke bojne (tada bataljuna) te sve pristožerne postrojbe, odnosno, brigadu ukupnog sastava od 1934 vojna obveznika, od čega 124 časnika, 175 dočasnika i 1635 vojnika.
No, da bi do toga moglo doći, govori nam Josip Puh, pripadnik 103. brigade, natporučnik OS RH u miru i dragovoljac Domovinskog rata, bio je nužan izuzetni napor djelatne jezgre Zapovjedništva brigade koja je, uz pomoć Općinskih sekretarijata za Narodnu obranu, u vrlo kratkom vremenu, točnije, od trenutka Odluke ministra obrane RH 29. srpnja 1991. godine o ustrojavanju 103. brigade HV-a, uspjela odabrati sve vojne obveznike i stvoriti brigadu.
– Međutim, ja se osobno pitam zašto smo morali raspustiti do tada brigadu teritorijalne obrane JJJ, budući da smo teritorij na kojem je stanovništvo gotovo sto posto hrvatsko, a nakon raspuštanja upotrijebili smo više od 80 posto istog sastava. Po mom mišljenju, mogli smo je samo nešto pomladiti s vojnim obveznicima mlađih godišta, koji su do tada popunjavali postrojbe JNA, u pričuvi, ali to ostavimo na dušu tadašnjim organima koji su bili zaduženi za taj dio organiziranja – ističe Puh.
Djelatna jezgra Zapovjedništva brigade, u kojoj je bilo sedmero ljudi te djelatna jezgra Zapovjedništva bojni u kojoj je bilo troje ljudi, ustrojene su 3. srpnja 1991. u Zaboku, kao dio Ministarstva unutarnjih poslova, to jest, pripadnici 103. brigade ZNG-a, budući da je tada preuzeti Ustav SFRJ-a republikama omogućavao naoružavanje pripadnika policije, tadašnje milicije.
– Napor ljudi koji su sudjelovali u ustrojavanju 103. brigade ZNG-a/HV-a, poznat je smo onima koji su taj posao radili i u kasnijim mobilizacijama. Uz odabir časnika, dočasnika i vojnika, potrebno je bilo odrediti mobilizacijska mjesta i mobilizacijska zborišta za sve bojne i pristožerne postrojbe, organizirati dopremu materijalno – tehničkih sredstava na mjesta i zborišta, a civilni dio priopćiti raspored raspoređenim ljudima i davateljima materijalnih sredstava, izraditi mobilizacijske pozive, ustrojiti i organizirati pozivarsku službu – opisuje nam Puh.
24 sata
U pripremu postrojbi brigade, 3. kolovoza 1991. uključeni su Zapovjedništvo brigade, zapovjedništva bojni i zapovjednici pristožernih postrojbi, pa taj dan pripadnici 103. brigade HV-a obilježavaju kao dan ustrojavanja brigade. Počela je i individualna izobrazba Zapovjedništva i pojedinih specijalnosti i postrojbi, bez mobilizacijskih poziva.
U općim odnosima snaga, ministar obrane RH 6. listopada 1991. zapovijeda djelomičnu mobilizaciju pričuvnih snaga, na čijem popisu se nalazi i 103. brigada HV-a te već oko 14 sati kreću pozivi prema vojnim obveznicima raspoređenima u 103. brigadu HV-a s područja sadašnje Krapinsko – zagorske županije i općine Jakovlje, koja je do ustrojavanja županija pripadala općini Donja Stubica. Vrijeme mobilizacije brigade iznosilo je 24 sata.
– Kako je krenula zapovijed za mobilizaciju, istog dana dolazi zapovijed za podčinjavanje brigade Operativnoj zoni Karlovac jer je postala realna opasnost da neprijateljske snage na širem prostoru Karlovca presjeku teritorij Republike Hrvatske, do granice s Republikom Slovenijom oko 12 kilometara. U zapovijeđenom vremenu na mobilizacijska zborišta se odazvalo oko 87 posto vojnih obveznika, što je tada bio odaziv u samom vrhu Republike Hrvatske, međutim, odaziv materijalnih sredstava bio je znatno slabiji. Nije bilo dosta oružja za opremanje svih pripadnika, iako je predajom 32. korpusa JNA, odnosno skladišta Varaždin Breg, oružje i oprema brigade teritorijalne obrane JJJ, bilo uredno stokirano u skladištu, gdje je bilo smješteno nakon predaje oružja teritorijalne obrane. Vrijedni ljudi dotadašnjih štabova TO pokušali su svoje oružje i opremu izuzeti iz skladišta, ali su u tome grubo spriječeni od strane pripadnika specijalne policije Republike Hrvatske uz izgovor kako oružje odlazi na druga značajna ratišta. Je li stvarno stiglo do krajnjih korisnika na “drugim značajnim ratištima”, nikad nismo saznali. No, neki štabovi TO, konkretno znam za štab TO tadašnje općine Krapina, na čaroban je način uspio, opet zahvaljujući svojim predanim djelatnicima, izuzeti određenu količinu oružja i opreme, koju su pohranili u Lovački dom na Petrovskom. Na dan mobilizaciji dio tog naoružanja dobili smo mi u 1. bojni 103. brigade te smo naoružali gotovu cijelu 1. satniju automatskim naoružanjem s pripadajućim borbenim kompletom, a nakon toga ravnomjerno podijelili ostalim prizapovjednim postrojbama – otkriva naš sugovornik.
Po mobilizaciji brigade, zapovjednik brigade je odlučio na karlovačko ratište uputiti po jednu satniju iz svake bojne, pa je tako prvo 7. listopada 1991. krenulo nešto više od 100 pripadnika 3. satnije 2. bojne, kojoj se pridružio dio Zapovjedništva i još nekoliko pripadnika bojne.
– Do sada nisam koristio imena, međutim, iz poštovanja prema svojim ratnim prijateljima moram reći da je na čelu 3. satnije tada bio zapovjednik Dragutin Čajko, a njegov zamjenik gospodin Stjepan Pavliša. No, kakav bi to bio zapovjednik bojne koji bi na ratište poslao dio svojih ljudi, da i sam ne krene put Karlovca? Bio je to gospodin Ivan Fuček, jedan od onih koji je, nažalost, umro i pridružio se “besmrtnoj koloni” pripadnika 103. brigade HV-a. 8. listopada 1991. u Karlovac kreće 1. satnija 1. bojne, koju je vodio Ivan Maligec kao zapovjednik, uz pomoć svoga zamjenika Stjepana Pospiša, no i tu zapovjednik bojne Ivan Topolovec koristi da ide u pratnju svojih boraca. Dva dana kasnije na karlovačkom ratištu se uvjetno organiziraju NOS Zagorski bataljun (bojna), kojom zapovijeda Ivan Topolovec. Budući da sam popustio prvobitnom naumu da ne spominjem imena, moram istaknuti da su nemjerljiv doprinos u organiziranju tih snaga na karlovačkom ratištu dali i pripadnici iz Zapovjedništva brigade, načelnik inženjerije Zdravko Senčar i načelnik OMP-a Mario Mikov. Ispričavam se svima koje nisam poimence spomenuo, izostavljanje pojedinih osoba nije namjera, već stanje moga mozga nakon 29 godina, s obzirom na to da sve ovo iznosim po sjećanju – govori Puh.
Nesagledive posljedice
– Ja si uopće ne umišljam da smo mi pripadnici 103. brigade HV-a svojim dolaskom u Karlovac spriječili njegovo zauzimanje, koje bi u krajnosti imalo nesagledive posljedice na ustrojavanje Hrvatske kao države, ali moram istaknuti da smo svoju snagu crpili iz prkosa. Naime, u najavi Radija Petrova Gora rečeno je da u Karlovac dolazi dvije tisuće krvoločnih ustaša iz Hrvatskog zagorja. Iz toga je vidljivo kakvo je raspoloženje kod neprijatelja izazvao sam naš dolazak na taj prostor. Nakon 29 godina, prema nekim podacima s kojima raspolažem, u već spomenutoj “besmrtnoj koloni pripadnika 103. brigade HV-a”, nalazi se njih oko tisuću, koji su nas potiho napustili. Hvala svima iz besmrtne kolone, kao i onim živućima, na svemu što su dali svojoj 103. brigadi HV-a, a samim time i svojoj jedinoj Lijepoj Našoj, uz naš slogan – “Se prolazi, si prolaze, Zagorec pak ne” – zaključuje Josip Puh.
