Janko Leskovar, zagorski književnik i učitelj po struci, rođen je 12. prosinca 1861. godine u selu Valentinovo, a umro na današnji dan prije 72 godine u svom rodnom mjestu. Njegovo krsno ime je Ivan, no unatoč tome, roditelji, koji su ga zamišljali kao svećenika, čemu se on protivio, zvali su ga Janko.
Osnovnu školu započeo je pohađati u Pregradi, pa nastavio u Zagrebu, a zatim je gimnaziju pohađao jednim dijelom u Zagrebu, dok je drugi dio završio u Karlovcu.
Nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja, nastavio se obrazovati u Zagrebu na učiteljskoj školi, a nakon stjecanja zvanja učitelja, radio je u Slavoniji, Valpovu, Šljivoševcima, Prišlinu, Krapinskim Toplicama, Krapini i Karlovcu.
U vremenu dok je radio kao učitelj, Leskovar je bio i književnik – naime, napisao je desetak priča, jedan putopis i dva kraća romana. U našoj književnosti poznat je kao “posljednji realist i prvi modernist” zato što je svojim djelima donio novu psihosocijalnu tematiku prestrašenog i siromašnog intelektualca iz provincije, čime je započelo novo književno razdoblje u hrvatskoj književnosti. Njegov značajan književni put završio je odlaskom iz Karlovca u Zagreb 1906. godine, a nastavio je raditi kao učitelj u Lovrečim Selima, gdje je i završio svoj radni vijek 1922. godine.
Značaj Janka Leskovara za zagorski kraj i općeniti doprinos hrvatskoj književnosti ogleda se u nazivu osnovne škole u Pregradi, koja nosi njegovo ime, a u Pregradi je davne 1992. godine održan znanstveni skup te objavljen Zbornik radova o Janku Leskovaru. Ogranak Matice hrvatske iz Pregrade pokrenuo je ediciju Zagorski cvijeci, a u kojima su objavljene knjige Sabrana djela I. (1993.), a zatim tri godine kasnije Sabrana djela II.
Grad Pregrada planira uređenje kuće Janka Leskovara u Valentinovu, čija bi svrha bila približavanje njegova život i književnog stvaralaštva posjetiteljima, posebice učenicima.
