Pet snažnih osobnosti, pet Zagorki, pet susjeda, pet suradnica, pet političarki, ali i dalje suštinski i ono najbitnije za ovu priču – pet žena.
Na istoku Krapinsko – zagorske županije sudbina je htjela, odnosno građani, tj. birači su htjeli, da se posloži jedinstvena situacija u RH – karte su naposljetku podijeljene tako da je nakon posljednjih lokalnih izbora u pet susjednih jedinica lokalne samouprave, ‘zavladalo’ pet kraljica. S gradom Zlatarom u središtu, gdje je gradonačelnica Jasenka Auguštan – Pentek, u susjednim, na Zlatar ‘naslonjenim’ općinama – Loboru, Maču, Zlatar Bistrici i Konjščini, načelnice su, neke tek odnedavno, neke malo duže, Ljubica Jembrih, Mladenka Mikulec Šimunec, Vesna Mikulec i Anita Krok. Namjerno nismo pisali političku pripadnost, budući da i same ističu da je u lokalnoj politici, ako se želi uspjeti, za to preduvjet suradnja ‘bez fige u džepu’.
A kako je Dan žena pred vratima, nema bolje prilike da ih ‘stavimo na kup’ i popričamo sa svih pet o snalaženju u politici, uopće o motivima ulaska u politiku, o njihovoj suradnji te suradnji s muškim kolegama, o njihovim zajedničkim projektima te planovima za budućnost.
Kako je danas u Zagorju, ali i u RH, biti žena u politici?
AUGUŠTAN – PENTEK: Svakako je ženama teže u politici nego muškarcima i ponosne smo na to da su ljudi prepoznali da nije važno je li žena ili muškarac na čelnoj poziciji, što se vidi u našem okruženju, gdje su ljudi izabrali pet žena na vodećim pozicijama. Naravno da je u početku bilo teško probiti led i uopće započeti karijeru kao žena u politici, ali to se reflektiralo i na susjedne općine. Ako se gleda na nacionalnoj razini ili dalje, u svakom slučaju je ženama puno teže i imamo neke prepreke gdje se moramo dokazivati. Na žalost, nas ljudi više kritiziraju po vanjštini. Moramo više paziti kako izgledamo, kako se ponašamo, dok kod muških kolega nema toliko kritika na taj račun. Dosta ljudi još nas gleda na način na koji ne bi trebalo gledati. Dakle, ako smo sposobne donositi odluke, pridonositi razvoju lokalnih sredina, ali i politici na nacionalnoj razini, onda nas ne bi trebali gledati kroz tu prizmu koja je još uvijek loša. Dodala bih da je važno i gdje smo mi napravile iskorak i u čemu više nemamo problema, su kvote. Treba osnažiti žene da se žele baviti politikom, a to je ono što smo mi uspjele. Kada sam ja 2013. godine počela kao zamjenica, u okruženju nije bilo toliko žena, čak niti u vijećima. Teško je žene bilo nagovoriti da idu na liste, ali nakon toga, 2017. godine dogodilo se primjerice u Loboru, da se biralo između dvije žene. Tada je došla i kolegica u Maču na čelnu poziciju, a sada se to proširilo na još dvije susjedne jedinice lokalne samouprave. To je ono što mi trebamo raditi kao žene, iako stvarno ne želimo dijeliti poslove na muške i ženske, ali želimo da primjerima dobre prakse osnažujemo žene da se uopće usude baviti takvim poslom.
MIKULEC: Ja bih dodala, s obzirom na moje iskustvo u prosvjeti, da su prilikom izbora odlučivale osobne kvalitete. Budući da imam dovoljno iskustva, uopće nisam osjetila tu razliku među spolovima, pa čak ni u prijašnjem poslovima. Uvijek sam se bavila, moglo bi se reći, nekim više “ženskim” poslovima, poput posla profesorice. To su neki poslovi koji su emotivniji i gdje je više izražena empatija prema djeci i slično. Još bih dodala da sam, kao načelnica Zlatar Bistrice, doista imala podršku koga god sam nazvala. Naravno da mnogo praktičnih stvari nisam znala, primjerice do kuda se došlo i kako treba nastaviti neke projekte, i baš mi je drago da sve kolegice poznajem otprije iz raznih krugova, tako da mi uopće nije bilo teško nazvati ih u bilo koje doba dana, čak i noću i evo, sretnemo se često i na kavi, nevezano za posao, i opet završimo na poslu. A da ljudima malo približim, ja sam u karijeri prošla sva računovodstva i mogu reći da je ono u neprofitnim organizacijama kao i u jedinicama lokalne samouprave jedno od najzamršenijih računovodstva. To ljudi trebaju znati. U poduzetništvu se zna – imate crno i bijelo, a ovdje imate i sivo i plavo i žuto i onda sve zajedno morate ukalupiti da bi svi vaši sumještani bili zadovoljni.
KROK: Ja se također slažem s tim i mislim da je, posebice biračima, bitno da je ‘mlada krv’, svježina, a neovisno o spolu, a da je teže ženama, naravno da je. Mi smo još uvijek ruralni dio gdje se to promatra kroz neke ‘naočale’ kroz koje se možda ne bi trebalo, ali ovdje na istoku je dobra situacija, pa onda čim vide da je u jednom gradu ili općini žena, misle ljudi “Zašto ne bi mogla biti žena i u drugom gradu ili općini”, i to je u redu.
MIKULEC ŠIMUNEC: U svakoj od naših općina i u gradu Zlataru se često susrećemo s komentarima da je upravo u susjednoj općini bolje i drugačije i da je tamo ‘trava zelenija’. Da se nadovežem, slažem se sa svime što su rekle kolegice i moram reći da nisam niti ja kod izbora u Maču osjetila da se biralo muško ili žensko. Kao što kolegica Krok kaže, biralo se nešto novo, mladost, promjena. Nas dvije smo zapravo zamijenile puno starije kolege na tim pozicijama, tako da su ljudi krenuli u izbore s entuzijazmom, ali onda se, smatram, puno više trebalo dokazivati, puno jače primiti posla i komunicirati na van da bi ljudi shvatili da smo i mi žene sposobne. Mi smo se odmah primile analiza, građevine, naših vrtića koje smo gradile i mislim da smo to jako dobro savladale, a kako i ne bi. Kaže se “Žena drži tri ugla kuće” tako da smatram da smo mi jako dobro uspjele ‘primiti’ sva četiri ugla svojih općina, odnosno grada.
JEMBRIH: U Loboru je bila situacija da se na kraju biralo između dvije žene, tako da nismo imali taj muško-ženski problem kod izbora. Nakon stupanja na funkciju, istina je da treba puno truda za dokazati svoju sposobnost i odraditi taj vrlo zahtjevan i odgovoran posao, a to se radi i kroz komunikaciju s mještanima i kroz provođenje i realizaciju projekata koju su, ja vjerujem da će se i kolegice složiti, svaki mjesec sve zahtjevniji i traže naše 100 postotno zalaganje da bi se na kraju realizirali na dobrobit svih nas.
Kako biste ocijenile međusobnu suradnju, znaju li se žene ‘počupati’ oko nekih stvari?
MIKULEC ŠIMUNEC: Ponekad se možda čini, a imale smo i iskustvo u medijima, da se mi žene znamo i porječkati, ali ja to uopće ne bih tako nazvala. Mi smo samo puno žustrije u raspravama. Puno toga istovremeno želimo raspraviti, pomoći si i zajednički naći rješenja. Te su rasprave uvijek konstruktivne i uvijek nađemo neko rješenje te jedna drugoj pomognemo. Mislim da u ‘ženskom svijetu’ i našem međusobnom odnosu rade empatija, razumijevanje, pronalaženje rješenja, dok ću se za muške kolege usuditi reći da veliku ulogu odigra ego, pa onda oni manje surađuju. Rekla bih da se lakše dogovorimo međusobno mi žene oko nečega, nego žene s muškarcima, pa čak i kad smo vodile žustre rasprave, mi bismo uvijek našle rješenje i uvijek smo dalje nastavile naše odnose i kao prijateljice i kao kolegice za dalje.
JEMBRIH: Ja osobno mogu reći da sam jako zadovoljna. Mislim da nema nikakvih nesuglasica što se tiče žensko – ženskih odnosa. Nas pet čelnica susjednih općina i grada nemamo problema s tim i mislim da ne pokazujemo žensku ljubomoru koja inače može i zna biti opaka. Ja osobno na svojoj koži to nisam osjetila od strane svojih kolegica, a što se tiče kolega, moram reći da sam isto bila dobro primljena i nisam ni s njima imala nikakvih problema, podbacivanja ili slično. Imala sam, dapače, lijepu suradnju, mogla sam se pozvati na bilo kojeg od njih i zatražiti pomoć i savjet.
AUGUŠTAN – PENTEK: Međusobno surađujemo na puno projekata i međusobno izmjenjujemo probleme i iskustva koja imamo. Radimo zajedno na svojim međusobnim susretima, na budućim projektima i suradnji. Ono što je dobro, imamo međusobnu koordinaciju, ali to su susreti gdje se požalimo, pa dođu i neke ideje. U lokalnoj zajednici nas ne razdvajaju različita politička uvjerenja koja imamo , imamo iste probleme što se lokalnog djelovanja tiče. Tu nas vežu isti problemi. Nekada je to bila i ista jedinica lokalne samouprave i naravno da su i naši sugrađani međusobno povezani u sredinama i međusobno komuniciraju sa svim susjednim jedinicama lokalne samouprave. Svakako razmišljamo u budućim projektima i povezivanju. Sve imamo, i to često, iste probleme koji nas muče i napredak koji želimo napraviti.
Kako biste motivirale žene da se počnu baviti politikom, ima li potrebe za takvom vrstom motivacije?
KROK: Osnaživanje žena u politici – definitivno, ali narod treba općenito osnažiti da uđe u politiku jer je, nažalost kriva percepcija. Prije 200 godina to je bilo – biti doktor, a danas su studenti medicine većinom žene. Jednostavno, kada vidite nekog drugog kažete ˝aha, žena je˝, cijelo vrijeme pričamo i ima milijun mjera usklađivanja privatnog i profesionalnog života, a na kraju krajeva, da se razumijemo, muški kolege, i možda ovo grubo zvuči, ne trebaju neke stvari koje trebamo pratiti mi. On dođe sa sastanka, ima idući sastanak, preskine košulju i ide dalje. Mi imamo dodatnih milijun stvari jer se očekuje da budemo fine, nasmijane, fino obučene. To je tako. Nije da mi to želimo, ali to je percepcija naroda, kao i ˝ne se baviti politikom, politika je stota stvar, tu su svi lopovi i kriminalci˝. Ali mislim da je politika, na kraju, jedan plemeniti poziv, jer upravo kroz suradnju i komunikaciju s građanima, morate imati određen stupanj empatije, čuti svakog građana, a s druge strane graditi i zadovoljavati potrebe sugrađana. Mislim da se žene, upravo radi svoje empatije, puno lakše snalaze, ali da im treba snaga i da učimo jedna od druge. Ako može jedna, onda može njih stotinu.
MIKULEC: Treba biti razvijena i demokracija. Kad se razvije demokracija, onda se mijenja i percepcija o politici u društvu. Nedavno sam bila u osnovnoj školi s kojom dosta surađujem. Oni imaju građanski odgoj kao izvannastavnu aktivnost i puno sam s njima razgovarala. Mislim da se treba krenuti jer inicijativa postoji. Mislim da se već u osnovnim školama treba, preko građanskog odgoja, na neki način razvijati demokracija u društvu i onda će se mijenjati i percepcija o politici. Učenici su bili oduševljeni mojim prijedlozima, mojim upitima, a na njihove sam im odgovorila na njima prihvatljiv način. Oni bi se rado uključili u rad naše zajednice, našeg mjesta i to je ono što nam nedostaje.
KROK: Ja sam pravi primjer toga. Ja se nikada ne bih bavila politikom da se u srednjoj školi nisam upisala u izvannastavnu aktivnost ˝građanski odgoj˝. Tamo sam čula što se radi, što se sve može napraviti za zajednicu. Meni je s 18 godina bilo sasvim normalno početi baviti se političkim aktivizmom. Još 2009. godine sam ušla u općinsko vijeće i dugo sam vremena bila jedina žena i najmlađa vijećnica, no da nisam imala tu podlogu iz građanskog odgoja, jer neki ljudi ni ne znaju što je politika, to bih jako teško.
MIKULEC ŠIMUNEC: Narod je o politici informiran na krivi način, bombardiran je svakodnevno lošim vijestima i vrlo pesimistično gleda na sve to. To je prezentacija na krivi način.
JEMBRIH: Kada su izbori, mi smo svi u nekim političkim strankama, ali nakon stupanja na funkciju čelnika, to mora biti iza nas. Mi smo načelnice, gradonačelnice svih mještana i ne možemo se igrati velike politike u svojim malim mjestima. Što se tiče povezivanja, možda nismo povezani u većim kapitalnim projektima, ali smo svakodnevno povezane s našim susjednim gradovima i općinama kroz djecu, kroz vrtiće, kroz mještane koji rade u susjednim općinama, tako da mi moramo usko surađivati. Isto tako, svojim načinom i funkcioniranjem, čelne osobe moraju biti primjer kako bi se i u našoj zajednici promijenilo loše mišljenje o politici. Promjene se moraju raditi od najniže točke i mi moramo biti primjer. Politika nije sve ono što se misli, ono najgore, da su to uhljebi i da se tu ništa ne radi, već smo mi čelne osobe koje služe svojim mještanima, ljudima i uvijek smo otvoreni za suradnju, konstruktivne kritike i za zajednički razvoj.
MIKULEC: Društvo se mijenja, svi projekti su sve veći, a da bismo u neke od projekata uopće uključili moramo se povezivati. Naša konkurentnost kao političarki je važna. Jedino uključivanjem u velike projekte zajedno možemo uspjeti.
Koju biste žensku osobu u novijoj hrvatskoj povijesti koja je bila ili je u politici, istaknule kao pozitivan primjer, da je u politici ostavila traga?
AUGUŠTAN – PENTEK: Bilo je, a ima i sada političarki koje se ističu i teško je tu neku posebno istaknuti.
MIKULEC ŠIMUNEC: Svaka od nas bi sada možda mogla nekog istaknuti iz svog političkog opredjeljenja, ali mislim da nije pravedno jer u svakoj političkoj opciji ima odličnih žena i ne bih izdvajala nikoga.
JEMBRIH: Slažem se, ne bih nikog posebno istakla
MIKULEC: Ja ne bih istakla, ali bih rekla, doktorica Ljerka Mintas Hodak, njena predavanja, njena literatura, je ono o čemu ja razmišljam. Usprkos svim tim situacijama koje je preživjela i dalje se bori kao žena.
KROK: To je svakako Sonja Borovčak, u biti je ona i bila moj veliki motivator kad sam ušla u politiku, tada je bila predsjednica Županijske organizacije stranke. Ona je primjer da žene mogu biti na ključnim položajima u politici i biti poštivane i uvažavane.
Mnogo se žena uključilo u borbu u aktualnom ratu u Ukrajini, s puškom u ruci. Kako to komentirate, podržavate li ili mislite da bi žene trebale ostati u diplomatskoj sferi?
KROK: Svatko brani svoje. Ne znam zašto bi se u tom segmentu trebali razlikovati, a u ratu uvijek ima drugih stvari koje možete raditi osim držati pušku. U vrijeme Domovinskog rata, nekoliko mojih profesorica s fakulteta bilo je na prvoj crti s pružanjem psihosocijalne pomoći, da ne govorimo o liječnicama.
AUGUŠTAN – PENTEK: Nijedan posao nije manje vrijedan. Svaka ona koja je uzela pušku ili radi bilo što drugo u ratu, doprinosi rješavanju situacije. Žena mora imati jednako pravo kao i svaki drugi muškarac. Primjerice, na ženi je da odluči da bude kućanica. To je prihvatljivo, ako je to njena odluka i taj je posao jednako vrijedan, kao i da je političarka ili ratnica. Stvar je izbora i da nitko ne prisiljava ženu na nešto. Sreća je da trenutno ne moramo razmišljati o toj situaciji kod nas i što bismo mi u tom trenutku napravile. Vjerojatno bi se vodile svaka sa svojim sposobnostima, da pomogne što je više moguće.
MIKULEC ŠIMUNEC: Kao što smo izabrale svoje zvanje u životu, tako bismo trebale moći izabrati i imati pravo izabrati na koji ćemo način doprinijeti rješavanju problema, kao što i Ukrajinke sada biraju.
KROK: Imate i muškarce koji biraju. Neki su otišli van, neki se bore. Ista je situacija.
JEMBRIH: Ukrajinke su sada primjer, da žena i ako želi, da je sposobna za to i može sve. Ona to odlučuje za svoju domovinu i ja im dajem punu podršku.
Za kraj, što biste poručile ženama povodom njihovog dana?
MIKULEC: Svim ženama želim sretan Međunarodni dan žena, neka budu hrabre i svoje.
KROK: Svim ženama i onima koji se osjećaju kao žene, čestitam Dan žena, koji bi definitivno trebao biti svaki dan. Previše se vežemo za datume, ali mislim da žene imaju svoje mjesto svugdje, ne samo u politici. Žena ima samo jednu karakteristiku koja je odvaja od muškarca, a to je da joj je samo nebo granica. Žene mogu sve.
MIKULEC ŠIMUNEC: Također želim svim ženama čestitati Međunarodni dan žena, želim ih poduprijeti u svakom njihovom izboru. Želim potaknuti mlade djevojke i žene, sve žene da se ohrabre i krenu u politiku. Mi smo primjer pet žena koje su možda razbile predrasude o tome i dokazale da je moguće spojiti privatno, obiteljsko, a i doprinijeti svom mjestu. Usudite se.
JEMBRIH: Želim svim ženama čestitati Međunarodni dan žena. Poruka svima je da slijede svoje želje, svoje životne ciljeve koje su si isplanirale, uključivanja u sva zanimanja, a naravno da pozivam sve žene da razmisle o uključivanju u politiku, pogotovo lokalne zajednice, jer samo zajedničkim radom i snagom možemo stvarati bolje sutra. Ono što je već rečeno – žena u kući drži tri ugla, a u lokalnoj zajednici četiri, to znači da ako nas bude više u lokalnoj zajednici u planiranju i realizaciji, vjerujem da, naravno, uz podršku muškaraca, mi žene možemo učiniti da nam svima skupa bude bolje.
AUGUŠTAN – PENTEK: Priključujem se čestitkama. Slažem se s kolegicama, svaki posao je jednako vrijedan, a stvar je u tome da žene i okolina moraju prihvatiti da imamo izbor, da li ona odluči biti spremačica, konobarica, poduzetnica, političarka, sve je to jednako vrijedno. Ja uvijek cijenim zanimanja koja možda zvuče jednostavno, a ja znam da sam za njih nespretna. Svatko se nađe u onome što misli da najbolje zna i umije. Neka žena ne bude ženi vuk, već podrška i bit će nam lakše, bit ćemo uspješnije u svim poslovima kojima se bavimo.
