˝Pričali nam naši stari / kako je u Dubravu šumu često / lijepa vila dolazila napiti se / svježe vode baš na ovo mjesto.˝
Pravo bogatstvo u obliku prirodnog izvora iz kojeg neprestano teče savršenstvo bez boje krije se u šumarku podno sela koje nosi ime Pušćanska Dubrava. Njen je žubor melodija koja se razlijeva krošnjama starih hrastova i stvara autentičnu atmosferu i doživljaj. Ne čudi kako ovo mjesto osim što privlači mještane ovog kraja budi zainteresiranost i puno daljih susjeda, poput onih iz Kine.
S velikom smo zainteresiranošću posjetili ovo mjesto na kojem se nalazi prirodni izvor pitke vode imena Stalnjak, a ugostio nas je pušćanski načelnik Filip Bernardić koji nam je detaljno ispričao pomalo nevjerojatno priču.
Kina
Nekima je više, a nekima manje poznato, kako je Stalnjak već desetljećima izvor vode za piće mnogim građanima, ali i da takvi izvori u Hrvatskoj nisu rijetkost. S jedne je strane otužno gledati kako nam na naše bisere moraju ukazivati strani državljani, a s druge je strane užitak slušati ponosnog načelnika čija je vizija Pušće sve, samo ne uobičajena, ali to ćemo vam otkriti nekom drugom prilikom… Današnja ‘štorija’ je, kako ističe Bernardić duga, ali krenimo od početka.
– Imao sam tu sreću i zadovoljstvo da sam bio pozvan na zagrebački Europski trg na jednu izložbu fotografija koja je realizirana u suradnji s Hrvatsko – kineskim društvom prijateljstva. Tom je prilikom u Zagreb stigao i kineski veleposlanik Qi Qianjin, a prezentirao se i kineski čaj. Predsjednik društva Branko Balon upoznavao me s gostima i kažu mi oni: ˝O, mi znamo za Pušću˝. Ja sam se naježio, pitao sam ih kako jedna ogromna Kina zna za tako malo mjesto. ˝Pa mi uzimamo vodu na vašem izvoru˝, rekli su mi, a ja sam oduševljeno pitao kako su baš došli do Stalnjaka – prepričava nam pušćanski načelnik.
Objasnio nam je kako je obitelj, koja je doselila u Hrvatsku i otvorila ˝Jing Yuan Teahouse & Bistro offer domestic food and cake from China, pairing tea drink˝ na adresi Stare Gajnice 13, za Stalnjak saznala od svojih prijatelja. Od dana kada su stigli na izvor u njihovoj kući čaja tekuća se delicija više ne priprema s ni jednom drugom vodom.
– Oni su uzeli vodu i oduševili se njenom kvalitetom, kažu da je čaj puno finiji. Mi koji tu živimo, možda to ne znamo dovoljno cijeniti, ali oni tvrde da taj izvor ima posebnost, dolazi iz prirode, tvrde da je zdravija… Oni svaki ponedjeljak dolaze po nekoliko litara vode na Stalnjak i onda u Gajnicama rade čajeve samo s ”našom” vodom. To je lijepa i zanimljiva priča. Gradimo ideje, oni Pušću žele povezati s Kinom, Kinu s Hrvatskom, a još ćemo vidjeti kojim će to smjerom ići – objašnjava nam Bernardić pa dodaje kako su vlasnici ove jedinstvene čajne kuće stigli u Općinu gdje su im i pripremili cijelu ceremoniju.
– Učili su nas o njihovoj kulturi, a iz razgovora smo donijeli zaključak kako je iznimno važno da jedni od drugih učimo. Jedno je sigurno – materijala ima puno. Kada su nam stigli u posjet prostorom Općine zavladao je divan miris kineskih čajeva koje su nam pripremili. Bila je to sjajna prilika da upoznamo umjetnost pripreme čaja i kinesku tradiciju – kaže Bernardić pa smo ga zamolili da nam opiše kako je to izgledalo.
Ceremonija
– Kako i sve u kineskoj kulturi, tako je i ova ceremonija smirena i staložena, ništa se ne prepušta slučaju. Prvo se vodom mora zagrijati vrč u koji ide voda za čaj, kada se on zagrije, ta se voda baca, stavlja se nova, pa se tom vodom zagrijavaju šalice, ali se ni ta voda više ne koristi nego se u svježu vodu u vrču stavljaju dvije ili tri žličice čaja, a onda se i ulijeva u sve šalice, no, to se opet baca i tek se nakon toga pije čaj i to iz malih šalica. Ono što je jako važno je da se čaj pije jak vruć i vi kada popijete tih 0,5 čaja, što je kod nas količina kao neke rakijice, stavi se šalica kod onog koji radi čaj, on opet toči… Sam proces traje, a uz ispijanje pričaju se priče o Kini. Mi smo probali tri vrste čaja, a objasnili su nam da je bijeli čaj za energiju, da je dobar za ujutro, crni čaj je za poslije jela, uglavnom, sve ima priču i svoje zašto – ispričao nam je Bernardić koji svako jutro pije čaj, ali kaže to je skroz druga priča.
– Ja svako jutro pijem čaj, ali ja uzmem vrećicu stavim u šalicu, pustim vodu na aparat i to je to. A ovo je cijeli proces, postoje i posebni štapići kojima se uzima čaj i sipa. Smireno, polako, nema presinga, a mi smo više zapadnjački orijentirani, pa samo brzo-brzo, ˝coffe to go˝ i slično. Ne uzimamo vrijeme da se posvetimo sebi i u miru popijemo čaj, kavu ili što god drugo – dodaje.
Obitelj koja drži kuću čaja u Zagrebu nam je pak ispričala kako ideja ispijanja čaja leži u kreiranju energetske rekonekcije, odnosno iscjeljivanja ljudskog tijela prilagođavanjem majci prirodi.
– Došli smo upoznati hrvatski narod s kineskim čajem, u nadi da ćemo pridonijeti zdravijem životu ljudi u Hrvatskoj. Tradicionalni kineski čaj je svakodnevno piće, koji nije lijek za bilo koji zdravstveni problem. Dakle, to je naš proizvod koji ima drugačiji koncept u odnosu na hrvatski čaj. Voda iz Stalnjaka kao tekuća i živa voda, zaslužuje da daje i prima više ljudske brige. To je kao kada imate svježe povrće za kuhanje – kažu nam.
Brend
Bernardića smo upitali ima li Stalnjak predispozicija da postane glavna crtica brendiranja općine Pušća, budući da je njena voda sada već i na svjetskom glasu što je nesumnjivo izvrsna prilika za taj pothvat. Ne treba posebno naglašavati kako smo kao narod ”malo” rasistički nastrojeni pa i konzervativni, no premda je malo skeptičan oko reakcije mještana, ističe kako ne misli odustati.
– Upravo sam na tom tragu i ja. Mislim da imamo jako veliko blago i sigurno da ga kao takvog trebamo promovirati i izbrendirati. Nije nam u cilju išta prodati, to je naše, pušćansko, i u tome trebamo svi uživati, kako domaćini tako i naši gosti, bili oni iz Kine, Sirije, Amerike. Ono što ja u kampanji, ali i unatrag godinu dana tvrdio i još tvrdim, je da ne možemo težiti i nismo neka industrijska općina nego smo turistička i na tom valu trebamo graditi naš turizam – poručuje.
Inače staza koja vodi do izvora nedavno je uređena, a Bernardić nam je otkrio kako će se u dogledno vrijeme postaviti i klupice, a uz bok izvora sredinom listopada kreće realizacija projekta biciklističke staze što će doprinijeti još boljoj povezanosti s gradom Zaprešićem.
– Ja ću kao načelnik svakako promovirati našu općinu i naš Stalnjak bez ikakve bojazni da bi se bilo što prodavalo ili davalo u privatne svrhe, a najtužniji bih bio da mi sad zabranimo nekome da koristi izvor. Ljudi dolaze tu, konzumiraju je, na kraju krajeva i peglaju s njom. Prekrasna je to situacija u koju mi do sada nismo dovoljno promovirali, ali vremena se mijenjanju.
˝O Stalnjače stari mnogo / ljepota pregrmio si ti / i mnoge ljubavi što tu se zbile / šutio si i gledao / al’ nikom to pričao nisi i život je k’o tvoja voda / teče brzo povratka nema.˝
Stihove posvećene Stalnjaku napisala je Mirjana Bernardić.
