Srednjovjekovni grad Veliki Tabor, veleban spomenik hrvatske kulture i nije presmjelo ako se ustvrdi da je jedan od kulturnih identiteta Hrvatske, a ujedno je i vrhunski izraz graditeljskoga stvaralaštva hrvatskoga naroda na prijelazu iz gotike u renesansu i doličan svjedok našega stoljetnog razvitka do sadašnjega kulturnog stanja. Njegove kulturno-povijesne, građevno-arhitektonske i umjetničko-estetske vrijednosti, kao i prirodne vrijednosti autohtonoga krajolika, nadrastaju spomeničke klasifikacije i kategorizacije a značenje prelazi nacionalne okvire. Nedvojbeno ide u red najljepših i najočuvanijih spomenika srednjovjekovne fortifikacijsko-stambene arhitekture Hrvatske odnosno ovoga dijela Europe, a ovog petka u njegovim se prostorijama otvara izložba ‘Rattkayi Velikotaborski i crkva’ a ostat će otvorena do 30. lipnja iduće godine, a svečano otvorenje zakazano je 4. studeni u podne.
Braća Rattkay su 1502. godine, dakle prije 520 godina, stekli prve posjede u Hrvatskom zagorju. Tada im je ban Ivaniš Korvin za vojne zasluge dodijelio utvrdu Tabor i posjed Jurketinec.Tijekom 16. stoljeća članovi obitelji Rattkay isticali su se u borbama protiv Turaka no istovremeno su proširivali svoje posjede, moć i bogatstvo te stjecali visoke javne službe. Kao jedan od najmoćnijih plemića u Hrvatskoj, Petar II. Rattkay (+ 1586.) stekao je 1559. barunski naslov. Tijekom 17. stoljeća Rattkayi su još više proširili svoje posjede i utjecaj. Kralj Leopold I. Habsburški je 1687. trojici Rattkaya – Sigimundu II., Franji II., i Pavlu V. Antunu – dodijelio grofovski naslov.
Nekoliko članova ove obitelji uključilo se u crkvene redove isusovaca (Stjepan I., Nikola I, Ivan III. Adam), pavlina (Pavao V. Antun, Emerik), redovnica (Rosina Elizabeta, Maksimilijana) ili ulaze u svećenstvo (Pavao III., Juraj II., Adam Benedikt).
Isusovački misionari Nikola I. (1.1. 1600. – 25.2.1662.) i Ivan III. Adam Rattkay (1647. – 1683.) u svojim su pismima iz dalekih zemalja (iz Indije i Meksika) opisali život i običaje tamošnjih stanovnika pa ih se smatra našim prvim etnolozima.
Zagrebački kanonik Juraj II. Rattkay (1613. – 1666.) bio je povjesničar koji je 1652. objavio djelo Memoria regum et banorum Regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae (Spomen na kraljeve i banove kraljevstva Dalmacije, Hrvatske i Slavonije) – po mišljenju mnogih prvu sustavnu povijest Hrvatske.
Adam Benedikt Rattkay (1678./79. – 1718.) bio je senjsko-modruški biskup.
Iako su Rattkayi bili najpoznati kao vlasnici Velikoga Tabora, na njihovom vlastelinstvu sagrađeni su i Mali Tabor, te dvorac Miljana i Horvatska. Ono što je manje poznato, tijekom gotovo tri stoljeća brojni su članovi obitelji Rattkay bili donatori pri izgradnji, dogradnji i opremanju mnogih sakralnih objekata.
Crkva na Vinagori, okružena cinktorom s kulama jedna je od najljepših proštenjarskih crkava u ovom dijelu Hrvatskog zagorja. Njezin najstariji dio podigli su Rattkayi oko čudotvornog kipa Bogorodice još početkom 16. stoljeća. I crkve u Krapini, Lepoglavi, Taborskom, Zagorskim Selima dograđivane su i opremane pod patronatom članova obitelji Rattkay. Sakralna baština Rattkaya vrlo je vrijedan doprinos našem nacionalnom kulturnom nasljeđu.
