Više od 12.600 potpisa. Više od 30.000 dijeljenja na Facebooku. Direktno i indirektno više od stotinu tisuća komentara podrške na društvenim mrežama. Uz to, podrške Udruge raketara RH te krovnih udruga voćara, pčelara i vinogradara s područja Krapinsko – zagorske županije, pa i, makar simbolička, podrška krapinsko – zagorskog župana Željka Kolara. Sve su to stvarne brojke i činjenice o našoj peticiji za povratak obrane od tuče raketama. Ne brinite, nismo odustali.
Inače, ovog je utorka stigla informacija da je krapinsko – zagorski župan Željko Kolar s ministricom poljoprivrede Marijom Vučković potpisao Sporazum o pomoći za ublažavanje i djelomično uklanjanje posljedica prirodne nepogode – tuče na poljoprivredi u Krapinsko – zagorskoj županiji. Za 347 zahtjeva iz Zagorja koji su ocijenjeni prihvatljivima, iznos štete sukladno Registru štete iznosi 9.238.989 kuna. Nakon obrade zahtjeva, Ministarstvo poljoprivrede je odobrilo 5.057.500 kuna za pomoć poljoprivrednicima u saniranju posljedica tuče, što je 54,6 posto od traženog iznosa. Dakle pet milijuna kuna narodu iz državnog proračuna u koji uplaćuje – narod. I to samo polovica od traženog, iako su štete mnogo, mnogo veće. I kad se svi ti silni milijuni zbroje, moramo ponovno pitati, imamo li uopće imalo učinkovit sustav koji stoji iza malog čovjeka? Ne samo sustav protugradne obrane, bilo koji sustav.
Ključonoše
Posljednja informacija koju imamo po pitanju protugradne obrane, govori da u varaždinskom skladištu na uništenje čeka oko 2100 protugradnih raketa, čija vrijednost sama po sebi nije uopće mala, dapače, broji se u milijunima kuna, a porezni obveznici bi i njihovo uništenje trebali iz svog džepa platiti dodatnih 600.000 kuna. I to sve u godini kada su se štete od tuče mjerile u milijunima eura, a protugradna obrana je spala na prizemne generatore, pod izgovorom da rakete nisu učinkovite, a znalo se čuti i da su skupe i da ih nema dovoljno da se pokriju sve lansirne stanice.
Samo, nije li bilo logičnije ispucati te rakete koje zjape u skladištu, možda bi ipak pomogle, pa da ih se tako “uništi” ako se baš moraju uništiti? Nije li to dovoljno raketa da se pokuša provesti “Kolarov eksperiment”, prema kojem je krapinsko – zagorski župan predložio da se dio područja brani raketama, a dio ne, pa da se vidi razlika između ‘branjenog’ i ‘nebranjenog’ područja i jesu li te rakete uistinu toliko neučinkovite? Pitali smo to one koji drže ključeve varaždinskog skladišta, Državni hidrometeorološki zavod. I evo što su nam odgovorili:
– U centralnom skladištu raketa za obranu od tuče Radarskog centra Državnog hidrometeorološkog zavoda ( DHMZ) u Varaždinu nalazi se ukupno 2182 rakete tipa PP-8, TD-6B i KS-6. Sukladno Rješenju MUP-a RH, od 25. srpnja 2022. godine, a na temelju provedenog inspekcijskog nadzora od 23. lipnja 2022., DHMZ-u je naložena mjera u točno određenom roku, zbrinuti ili uništiti rakete za obranu od tuče kojima je istekao rok za korištenje. Navedena mjera je naložena zato što je prilikom nadzora utvrđeno da je raketama za obranu od tuče istekao rok korištenja-valjanosti te predstavljaju opasnost za život i zdravlje ljudi, njihovu imovinu i javnu sigurnost. Kako je nabava raketa provedena putem javne nabave, tako je i za njihovo zbrinjavanje i uništenje u listopadu 2022. pokrenut otvoreni postupak javne nabave. Poziv je objavljen u Elektroničkom oglasniku javne nabave Narodnih novina, a vrijednost nabave procijenjena je na 600.000 kuna. Međutim, o konkretnim troškovima zbrinjavanja i uništenja raketa za obranu od tuče moći će se govoriti tek nakon provedbe postupka javne nabave i odabira najpovoljnije ponude od strane zainteresiranih gospodarskih subjekata – stoji u odgovoru DHMZ-a.

Stale uplate
Svoj potez objašnjavaju činjenicom da se financijska sredstva za operativnu obranu od tuče kontinuirano smanjuju i županije uplaćuju sve manje ili njihova financijska potpora u potpunosti izostaje, pa je tako DHMZ 2020. godine zatražio i dobio suglasnost Ministarstva poljoprivrede da se operativna obrana od tuče obavlja samo prizemnim generatorima. Naime, prema podacima našeg izvora, Krapinsko – zagorska županija je 2020. godine uplatila 200.000 kuna DHMZ-u, godinu kasnije 50.000 kuna, a ove godine – još ništa. Nisu ni drugi mnogo bolji – Varaždinska županija uplatila je 2020. godine 100.000 kuna, 2021. godine 10.000, a isto toliko i ove godine. Treća tučom u svibnju i lipnju pogođena županija, Međimurska, u posljednje tri godine DHMZ-u nije uplatila ništa.
Znači, iz njihova odgovora može se zaključiti da su u pravu, sredstva se smanjuju, ali također ispada da je DHMZ zatražio suglasnost o obrani od tuče samo prizemnim generatorima, još u godini kad su im Varaždinci i Zagorci ipak platili 300.000 kuna da ih se brani od tuče.
– Osnovna zadaća DHMZ-a je motrenje olujnih pojava i njihova prognoza te rana i pravovremena upozorenja, a kojima se štite životi i imovina naših građana. I u tom segmentu DHMZ radi značajna unaprijeđena uz pomoć sredstava EU i RH kroz projekt METMONIC. Radari su jedan od najvažnijih alata u najavi tučonosnih oblaka, i zahvaljujući METMONIC-u uspostavljena je mreža suvremenih meteoroloških radarskih mjerenja i po prvi put u povijesti radarskim mjerenjima obuhvaćen je cjelokupan teritorij RH. Suvremena radarska mreža omogućuje još efikasnije praćenje različitih oblika oborine (tuča, kiša, snijeg i susnježica) te osigurati dostupnost tih podataka građanima Hrvatske u realnom vremenu. To je samo jedan od načina na koji DHMZ daje podršku lokalnim zajednicama u prilagodbi ekstremnim vremenskim uvjetima koji će u vremenu klimatskih promjena biti sve učestaliji te na koje je važno prilagoditi način života. Radarska mreža će dodatno unaprijediti i sustave ranog upozorenja na ekstremne vremenske i klimatske pojave uključujući i tuču, što je jedna od najvažnijih nadležnosti DHMZ-a – kažu nam iz DHMZ-a u čije smo se crvene i žute alarme uvjerili i ovog ljeta, međutim, ne znamo što bi ljudi trebali točno učiniti od vremena kad se izda alarm do trenutka kad im led prekrije oranicu i voćnjak ili razbije automobil.

Vrući krumpir
Dakako, kao pokvarenu ploču ‘vrte’ iz DHMZ-a onu svoju da sustav obrane od tuče, posebice način na koji se provodi u Hrvatskoj, nigdje u Europskoj uniji nije u nadležnosti nacionalnih meteoroloških i hidroloških službi. Guraju, dakle, vruć krumpir nekome drugome u ruke, po svemu sudeći Ministarstvu poljoprivrede, no upravo im je ministrica Vučković vratila taj krumpir na naš upit zašto se ništa konkretno ne radi po pitanju obrane od tuče, rekavši da je ona u nadležnosti – DHMZ-a.
– Hoće li se i dalje provoditi ili će se uvesti neki drugi oblik obrane od ove nepogode na lokalnoj razini, ostaje u konačnici na donosiocima odluka, a kojima DHMZ informacijama, analizama i studijama temeljenim na znanstveno dokazanim činjenicama može pomoći u donošenju odgovarajućih mjera, strategija i politika – zaključuju iz DHMZ-a u svom odgovoru u kojem nas još jednom podsjećaju da za one 2182 protugradne rakete, za čiji je dobar dio netko dozvolio da im istekne rok trajanja, prema znanstvenoj zajednici te Svjetskoj meteorološkoj organizaciji, citiramo, “ne postoji niti jedan znanstveno utemeljeni dokaz uspješnosti i učinkovitosti obrane od tuče kakav se operativno provodi u Hrvatskoj”.
Nigdje doduše ne odgovaraju, postoji li dokaz da nedvosmisleno nisu učinkovite, već citiraju glavnog tajnika WMO-a, Petterija Taalasa, koji je hrvatskim medijima u rujnu ove godine rekao sljedeće:
– Pokazalo se da tehnologija protugradnih raketa nije pretjerano moćna. Problem je djelomično politički, jer neki poljoprivrednici vjeruju da su rakete važne i donositeljima odluka teško je obustaviti te programe jer poljoprivrednici vjeruju u njihovu učinkovitost. Međutim, postoje jasni znanstveni dokazi koji upućuju na to da novac utrošen na te sustave nije najbolje utrošen novac – kazao je Taalas.
Lako s tuđim…
“Nije pretjerano moćna” i “nije najbolje utrošen novac”. Nigdje ne kaže da to apsolutno ništa ne valja. A Hrvatski narod ne traži “pretjerano moćnu” obranu, već onu koja bi led veličine jaja razbio na led veličine npr. graška, eventualno lješnjaka. Nije “najbolje potrošen novac” ni uništavanje neiskorištenih skupo plaćenih raketa. Plaćenih novcem poreznih obveznika, a istim će se platiti i uništenje, a nitko, kako to već biva u Hrvatskoj, neće odgovarati za tu promašenu procjenu, ako je već toliko promašena. Jer, veli narod, “lako je s tuđim…”, znate već kako ide.
Nadalje, kažu i ovo:
“Znanstvena zajednica ovakav oblik obrane od tuče ne podržava i zbog zaštite okoliša od srebrnog jodida koji iz atmosfere pada na biljni i životinjski svijet te u konačnici može utjecati na zdravlje ljudi”.
Mi pak moramo reći da na zdravlje ljudi, pogotovo ono mentalno, ne utječe najbolje ni uništenje njihovog usjeva ili uroda u potpunosti, za što su se mučili čitave godine.
O eksperimentu da se dio područja brani, a dio ne, ‘sklonište’ se ponovo pronalazi u znanstvenoj zajednici, koja pak “ne prepoznaje takve eksperimente”.
– Iskustvo provođenja operativne obrane od tuče tijekom više desetljeća pokazalo je kako na formirani tučonosno opasni oblak treba prostorno i vremenski kontinuirano djelovati tijekom njegovog cijelog životnog vijeka. Kako danas većina susjednih država ne primjenjuje obranu od tuče u ovom obliku, zasijavanje oblaka u kojima je tuča već formirana postaje potpuno beskorisno. Također, na formiranje tuče utječe visina i struktura orografije te tip podloge na pojedinom području. Stoga višegodišnji randomizirani eksperimenti ovog tipa trebaju biti obavljeni na istom području. Primjer korištenja dviju susjednih administrativnih jedinica ili županija kao područje ovakvih eksperimenata ne nalazimo u recenziranoj i objavljenoj znanstvenoj i stručnoj literaturi – kažu iz DHMZ-a.

Teritorijalna (ne)ravnopravnost
“Error” – izraz koji ste unijeli nije prepoznat. To im, čini se, javlja. Pa i nije i ne može biti prepoznat iz topline fotelje. Na njivama diljem Hrvatske, ljudi godinama prepoznaju razliku kad se branilo raketama i sada, kad se ne brani.
I evo argumenta DHMZ-a za kraj:
– Iz povijesnih razloga obrana od tuče provodi se samo na području kontinentalne Hrvatske iako tuča pogađa cijeli hrvatski teritorij te se njezina obrana djelomično financira i iz Državnog proračuna, što znači da ju plaćaju svi građani RH – poentiraju iz DHMZ-a.
Kažu, nije fer, jer “ak’ je rat, rat mora biti za sve”. Tvrde da ne može Dalmatinac plaćati Zagorcu, Varaždincu ili Međimurcu obranu od tuče. Al’ zato Zagorec, Varaždinec ili Međimurec uredno može plaćati cestogradnju po otocima, Pelješki most i slične projekte, zar ne? Ovo je stvarno argument za anale. Nevjerojatno.
VRATITE RAKETE!

