Jedan od onih sportova u kojem naši zagorski sportaši apsolutno dominiraju, a malo pune novinske stupce zasigurno je streljaštvo. Dugi niz godina naši strijelci pogađaju u ‘sridu’, na natjecanjima ‘beru’ medalje, kako u muškoj konkurenciji, tako i u ženskoj, a isto je i u ekipnom dijelu natjecanja.
Unazad nekoliko godina proširili su se od jedne, na cijeli niz streljačkih disciplina, od samostrela do pištolja. Ovo je itekako atraktivan sport koji svojom jednostavnom koncepcijom i pravilima može dati lažan dojam lakoće, u što se svatko tko ga je probao brzo uvjerio, te mu je postalo jasno kako se tu radi o nečem puno većem nego pukom pucanju zračnom puškom na deset metara. Kako su treneri streljaštva uvijek voljeli naglašavati, to je sport u kojem je za uspjeh bitno samo 20 posto prirodnog talenta, a 80 posto je bitan trening, što koordinacije oka i ruke, odnosno puške, toliko i samih živaca.
Tiha, a napeta atmosfera
Upravo tu moguće leži razlog nešto slabije medijske pokrivenosti streljaštva, sportovi u kojima uz fizičku spremnost presudnu ulogu ima mentalna priprema su za kameru manje zanimljivi. No, kompletnu tihu napetu atmosferu kakvu nema niti tenis, ima upravo streljaštvo. Kada se nađu najbolji od najboljih na liniji, svaki nanometar se na meti gleda, napetosti tih borbi ne bi se posramili ni šahovski velemajstori poput Gasparova ili Magnusa, a svaki pucanj se prati bolje i od raspucavanja jedanaesteraca na finalu svjetskog prvenstva u nogometu.
Za uvid u svijet streljaštva razgovarali smo s dobitnicima priznanja za sportaše godine Krapinsko – zagorske županije, izvrsnim strijelcima Mihaelom Oborovečki i mladim, ali iskusnim strijelcem Pavlom Hacom. Situacija, kako su nam otkrili, što se tiče uvjeta za streljaštvo u KZŽ je zadovoljavajuća, što pokazuju i u konačnici rezultati kad je to bitno odnosno na natjecanjima. Također potvrda toga je što se u Streljačkom društvu ‘Veliko Trgovišće’ za pariške Olimpijske igre priprema Petar Gorša, od kojeg se očekuju velika postignuća.
Mihaela i Pavao svo svoje slobodno vrijeme provode na streljani u treninzima ili barem koliko to obaveze dopuštaju.
– Kada si uspješan u tome što radiš, dolazi i poštovanje od okoline, iako prijatelji znaju biti razočarani kada nemam vremena zbog treninga izlaziti svaki vikend – govori nam Pavao, koji je dvostruki državni prvak u disciplinama zračna puška 10 metara i samostrel, što mu je osiguralo prestižan naslov najboljeg zagorskog sportaša do 18 godina.
Svaki uspjeh koji vrijedi ne dolazi preko noći, tako i postati bilo kakav prvak u sportu je rezultat vremena provedenog u treninzima koji moraju biti dobro u komponirani u dan sportaša.
– Zbog srednje škole ne stignem baš sad na svaki trening u tjednu doći, no pokušavam što više, odradim barem dva treninga na tjedan – rekao je Pavao, na što se nadovezala Mihaela, koja je i sama višestruka prvakinja Hrvatske te uz to i svjetska prvakinja.
– Uskladiti trening i poslovne obaveze ili studiranje nije lako, no moguće je uz dobru organizaciju vremena. Ovisno o djelu sezone, znamo trenirati skoro svaki dan – objasnila je Mihaela.
Potvrda truda svakog sportaša su nagrade, a one osvojene na natjecanju daju posebnu draž jer su potvrda izvrsnosti nad drugim natjecateljima. U igri živaca na crti, pobjedu može ostvariti samo jedan.
– Ljudi zapravo streljaštvo shvaćaju olako. Najčešće komentar je, joj samo staneš na liniju i pucaš, a zapravo streljaštvo nije možda toliko fizički, ali psihički je puno više iscrpljivo – ispričao je Pavao.
– Na prvu ako tek dođeš i namjeravaš se rekreativno baviti, fizički nije zahtjevno, ali kad dođeš do nekog ozbiljnijeg nivoa onda je fizički jako naporno i trebaš imati dobre treninge snage, da bi izdržao cijeli meč – pogotovo za samostrel koji se puca na otvorenom i fizički zahtjeva dosta jačine. Sam nateg je 45 kila, golim rukama – opisuje sport Mihaela.
Streljaštvo kao takvo je olimpijski sport koji ima više disciplina.
– Samostrel je i dalje streljaštvo, a ne streličarstvo. Što se tiče samih priprema, malo su kompliciraniji treninzi jer se odvijaju na otvorenom pa se gađa u svim vremenskim uvjetima po kiši, suncu, vjetru – objasnila nam je Mihaela.
Inovacija za najmlađe
Praćke, luk i strijela, puške su od uvijek bili interes djece i često uključeni u njihove igre, na brigu njihovih roditelja. Za sport streljaštvo stoga zanimanja u mlađim uzrastima ne nedostaje, a na streljani to mogu iskusiti na siguran način.
– Od uzrasta u zagorskoj ligi imamo “stalkiće” to je naša inovacija koju smo pokrenuli, htjeli smo približiti streljaštvo mlađim dobnim uzrastima – predstavio nam je novitet Pavao, a Mihaela nadodala:
– Zakon promijenio i streljaštvom se sada mogu baviti i djeca od devet godina, no ona oni nisu fizički dovoljno jaka da bi izdržala težinu puške. Stoga se i dalje trenira s manjom puškom, a da bi im se održalo zdravlje kralježnice, dozvolilo im se da se natječu u županijskoj ligi s pucanjem sa stalka – istaknula je Mihaela te zaključila:
– Jednostavno, ako imaš dobre uvjete, a kod nas u Zagorju su jako dobri uvjeti za treniranje sa samostrelom, možeš se dobro pripremiti za ostvarivanje visokih rezultata. Onda nam nije teško doći na svjetsko i pobijediti.
