Arheolozi vjeruju da su možda pronašli jedini poznati rimski ‘dildo’ u prirodnoj veličini, otkriven u jarku na najsjevernijim rubovima carstva. Ako se nije koristio u seksualne svrhe, tada je 2000 godina star predmet možda bio tučak za usitnjavanje začina u obliku erektiranog penisa ili pak element s kipa koji su ljudi dodirivali za sreću. Ono što definitivno nije jest ono što je katalogizirano 1992. godine nakon otkrića u rimskoj utvrdi Vindolanda u Northumberlandu: ‘alat za krpanje’.
– Moram priznati, dio mene misli da je samo po sebi razumljivo da je to penis. Ne znam tko je to unio u katalog. Možda je nekome bilo neugodno zbog toga ili nije mislio da bi Rimljani učinili takve gluposti – rekao je viši predavač arheologije na Sveučilištu Newcastle Rob Collins, prenosi Jutarnji list.
Falus pronađen u utvrdi Vindolande dugačak je 16 centimetra, ali, kažu istraživači, vjerojatno je bio veći jer je drvo sklono smanjivanju. Ispitali su ga istraživači sa Sveučilišta Newcastle i Sveučilišta u Dublinu, a analiza je otkrila da je to, u najmanju ruku, prvi poznati primjer bestjelesnog falusa napravljenog od drveta pronađen bilo gdje u rimskom svijetu.
– Ono što ovo čini prvim jest to što to nije mali, minijaturni falus nego je u prirodnoj veličini. Također je važno jer drvo obično ne ‘preživi‘ – rekao je Collins.
Analiza je pokazala da je falus Vindolanda imao znatno glađe krajeve, što ukazuje da je korišten za nešto tijekom određenog vremenskog razdoblja.
Jedna je teorija da se koristio iz seksualnih razloga. To bi moglo značiti da je to bila seksualna igračka, iako je potreban određeni oprez oko tog zaključka.
– Ponekad se ‘dildoi’ nisu koristili za užitak… oni mogu biti oruđe mučenja pa sam vrlo svjestan upotrebe izraza seksualna igračka. Nadamo se da je to ono za što je korišten. To je najuzbudljivija i najintrigantnija mogućnost – rekao je Collins.
– Ako je to slučaj, to bi, prema našim saznanjima, bio prvi rimski ‘dildo’ koji je pronađen u arheologiji. Iz grčke i rimske poezije i grčke i rimske umjetnosti znamo da su ih koristili. Ali nismo imali nijedan pronađen arheološki primjer, što je samo po sebi intrigantno – zaključio je Collins.
Druga teorija je da se predmet koristio kao tučak, bilo u kulinarske svrhe ili za mljevenje kozmetičkih ili medicinskih sastojaka. Njegova veličina bi ga učinila lakim za korištenje, a oblik bi hranu ili sastojke ‘prožeo magičnim svojstvima‘.
Treća opcija je da je trebao biti urezan u statuu koju bi prolaznici dotakli za sreću ili da aktivira zaštitu od nesreće – što je bilo uobičajeno u cijelom Rimskom carstvu. Naime, drevni falusni predmeti često su korišteni za obranu od zla.
Istraživači se nadaju da će falus Vindolanda potaknuti potragu za sličnim predmetima u drugim zbirkama. U međuvremenu stoji izložen u muzeju Vindolanda.
