Povodom donošenja novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim su osnivačka prava Općih bolnica sa županija prebačena na državu, reagirala je i čakovečka gradonačelnica Ljerka Cividini čije priopćenje vam donosimo u cijelosti:
“Odluka Hrvatskog Sabora o usvajanju Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kojim su osnivačka prava bolnica sa županija i Grada Zagreba prebačena na državu, što se tiče Međimurja, veliki je korak nazad. Ne ulazeći u proklamiranu reformu zdravstva, koja je evidentno nužna i iz financijskih, organizacijskih i strukturnih razloga, smatram da će prebacivanje osnivačkih prava naše bolnice s Međimurske županije na Republiku Hrvatsku imati negativne posljedice na kvalitetu i količinu zdravstvenih usluga koju će Međimurci moći dobiti u Čakovcu.
Čakovečku bolnicu doživljavamo kao “svoju“ zbog toga što smo je u bivšem sustavu izgradili samodoprinosom svih građana Međimurja, u novije vrijeme, izgradili, obnovili i u velikom dijelu opremili sredstvima županijskog i lokalnih proračuna, u njoj rade liječnici koje smo i stipendirali te koji ovdje žive. Županije i jedinice lokalne samouprave imaju zakonsku mogućnost i obvezu brinuti se o zdravstvenom sustavu na svojem području, a to smo koristili kako bi sustav koji imamo u potpunosti prilagodili potrebama naših stanovnika. Rezultat toga je da velika većina Međimuraca svoje zdravstvene probleme rješava ovdje te da su dobivenom uslugom zadovoljni.
Naravno da prijenosom osnivačkih prava, bolnica fizički ostaje ovdje, no bojim se da to ne vrijedi i za neke usluge, pa čak i odjele koji trenutno u njoj rade. Nadalje, hrvatska je praksa da uštede i rezovi do kojih dolazi u reformama uvijek idu na štetu onih najrazvijenijih i najboljih, a to Županijska bolnica Čakovec sigurno je. Za razvoj manjih sredina poput naše, izuzetno je važno imati liječnike koji stanovnicima mogu pružiti kvalitetnu i brzu uslugu. Toga smo više nego svjesni, te godinama na razne načine potičemo i školovanje i zapošljavanje domicilnih medicinara, nastojeći ih zadržati ovdje. Važna je to poluga demografske politike, koja nam je ovim Zakonom uzeta iz ruke.
Bez obzira na namjere Vlade da hrvatsko zdravstvo učini boljim, smatram da je trebala slušati argumente s terena te u nekim slučajevima poput našeg, ostaviti osnivačka prava. Smisao načela supsidijarnosti koje je i uključeno i u Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, je da se o stvarima u interesu za neku zajednicu odlučuje upravo u njoj.
Međimurci su pokazali i dokazali da žele odgovorno upravljati zdravstvenim sustavom na svom području, te da su to spremi i platiti. Preduvjet financijskog dijela reforme zdravstva trebalo je biti realno financiranje obavljenih zdravstvenih usluga, a ne prijenos osnivačkih prava.”