Jučer su novinske stupce punile riječi o bračnom paru invalida iz Zaprešića. Žena (30), inače slijepa, preminula je od višestrukih uboda, pretpostavlja se, nožem. Budući da se prisutnost treće osobe isključuje, sumnja se kako je ubijena od svog 29-godišnjeg partnera…
Policija je u ponedjeljak oko 11 sati zatekla ženu bez znakova života i u krvi, a njezin slabovidni suprug zatečen je ozlijeđen i prevezen u OB Sveti Duh, nije životno ugrožen…
Kako neslužbeno doznaje i piše Jutarnji, ˝supružnici su se u nedjelju navečer posvađali. Povišene tonovi prepirke mogli su se čuti i kroz otvorene prozore, a s obzirom na ono što je uslijedilo oko ponoći, fizički sukob je očito prešao granicu kontrole. Da se nešto možda dogodilo, posumnjali su roditelji ubijene koji su pokušavali doći do kćeri, ali im se nije javljala. Vidjevši da ne otvaraju vrata, otkrivaju susjedi, otac se pokušao ljestvama popeti na prvi kat pa u stan ući kroz prozor, ali nije uspijevao pa je pozvana policija u pomoć.˝
Više informacija bit će poznato po završetku obdukcije i nakon što policija ispita 29-godišnjaka, ali ono na što svakako treba podsjetiti je nasilje u partnerskom odnosu koje završava femicidom nije čin gubitka kontrole već suprotno – upravo je to čin zadobivanja kontrole nad životom žrtve.
Nadalje, kako na svojoj stranici piše SOS rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava, najbolji prediktor femicida nije fizičko nasilje već prisilna kontrola koja je često nevidljiva okolini, a pogotovo susjedima.
Opisivanje femicida kao gubitka kontrole jednakopravnih partnera koji su inače bili “divna obitelj” ne samo da je suprotno svim smjernicama o etičkom izvještavanju o rodno uvjetovanom nasilju već i javnosti šalje krivu sliku dinamike nasilja u partnerskom odnosu.