Poželio je barem posjetiti Hrvatsku i to još kao dječak od nekih dvanaest godina kada je prvi puta čuo za našu zemlju. Tada je osim o ljepotama naše zemlje, čuo za famozni propuh i pse dalmatinere koji dolaze iz Hrvatske. Koju godinu kasnije, karte su mu se posložile tako da ne samo da je posjetio Hrvatsku već tu živi.
– Tražio sam posao u svojoj zemlji jako dugo, ali bez uspjeha. Osim toga, više me nije ispunjavao život u Irskoj i znao sam da se želim preseliti. S obzirom na to da sam već poznavao neke ljude ovdje u Međimurju, odlučio sam probati. Štedio sam i prije pet mjeseci došao sam u Čakovec. Vrlo brzo sam našao posao, otkriva Shane koji radi u jednom restoranu kao pomoćni radnik i konobar.
Priznaje da nije baš sve išlo kao po špagi, no da je puno lakše i brže našao posao tu nego kod kuće.
– Kad gledamo brojke, plaća je tu manja nego u Irskoj, no troškovi su također manji. U Irskoj je primjerice stanarina viša od minimalne plaće, kaže. Shane je rođen u Newbridgeu, irskom gradiću veličine Čakovca koji broji oko 22 tisuće stanovnika. Podstanar je u Čakovcu za koji ima samo riječi hvale, kao i za ljude s kojima radi i koje je do sad upoznao.
– Čakovec mi se stvarno sviđa, uvijek imaš nešto za raditi. Osim toga ne moram brinuti kad šećem navečer, osjećam se jako sigurno. Svi su jako prijateljski nastrojeni. Ljudi te tu pozdrave iako te ne poznaju, kažu „dobar dan” , kaže naš sugovornik koji je na biciklu počeo otkrivati i ostatak Međimurja.
– Upravo rješavam papire za boravak. Nadam se da ću nakon nego vremena dobiti trajni boravak, a u budućnosti i državljanstvo. Kratkoročno mi je želja bolje naučiti jezik, živjeti relativno dobrim životom. Nisam netko tko teži nekakvom luksuzu, važno mi je da mogu normalno živjeti priznaje.
komplicirana je ta štrcaljka
Hrvatski jezik je počeo učiti godinu dana prije nego što je došao, no najviše je naučio otkad tu živi.
– Kolege su pune razumijevanja i razgovaramo još uvijek uglavnom na engleskom. Sada već razumijem dosta toga na hrvatskom, ali ako negdje zapne, to nije nikakav problem. Trudim se s gostima razgovarati na hrvatskom, koliko ide. Mogu voditi osnovni razgovor, kaže Shane i dodaje da mu je najkompliciranija riječ bila „štrcaljka”.
Uči jezik, upoznaje ljude, ali i našu hranu i običaje. Izvorne međimurske delicije još nije imao prilike kušati, no kaže da su naše pizze drukčije nego u Irskoj i da se još privikava na te okuse.
– Nadam se da se nitko neće uvrijediti, ali tu se sve vrti oko krumpira. Srećom pa ga volim. Ima sličnosti u našim jelima, ali isto tako i puno razlika.
Sve u svemu zadovoljan je, a nedostaje mu obitelj, majka i dvije starije sestre koje nisu bili presretne kad je rekao da odlazi. Sada su ipak mirniji jer priznaje, dobro živi. Još uvijek ima onih koji se čude zašto je iz Irske došao u Čakovec.
– Pa to je neka mješavina reakcija od toga dal’ sam lud, pa pitanja tipa „čekaj, ti si otišao iz Irske” do pitanja „zašto?”. Uglavnom kažem da Irska nije za svakog. Za nekog je dobra za nekog ne, kao i svaka druga zemlja. Pomislio sam zašto ne probati nešto novo, nešto drukčije i to je to, odgovara Shane.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3563