Sirene civilne zaštite oglasile su se u Zagrebu na današnji dan 1991. godine oko 15 sati. Eksplozije su odjekivale Banskim dvorima. Jugoslavenski borbeni avioni MiG-29 napali su zgradu ispalivši šest raketa pri čemu je jedna raketa izravno pogodila palaču i predsjednikovo krilo zgrade dok su druge pale na susjedne zgrade. U napadu je zrakoplovstvo JNA ubilo jednog i ranilo nekoliko civila, zgrade u okolici oštećene su ili porušene.
Umalo je ubijen predsjednik Franjo Tuđman. Cilj napada je bio ubiti Tuđmana radi potpunog uništenja političkog vodstva Hrvatske i slom borbenog morala Hrvata, piše 24sata.
Da je predsjednik Tuđman poginuo, u Hrvatskoj bi došlo do velike konfuzije, rekao je svojedobno Stjepan Mesić, jedan od tri čovjeka koji su u Banskim dvorima 1991. preživjeli raketiranje JNA avijacije. Osim Tuđmana i Mesića, u Banskim dvorima je tada bio i Ante Marković, predsjednik jugoslavenske vlade, hrvatski kadar.
– Mnogi od nas bi poginuli da smo ostali dulje na ručku. Nakon eksplozije digla se prašina kao da je najveći požar. Nismo vidjeli jedan drugoga te smo izašli držeći se za ruke. Novinari su nas pitali što se dogodilo, a ja sam im rekao: ‘Rat, rat je počeo’ – ispričao je Mesić.
Jugoslavenska vojska, u početku agresije na Hrvatsku, bila je poznata po svojoj brutalnoj strategiji masovne uporabe topništva i sasvim neselektivnih napada na civilne ciljeve u Hrvatskoj. Ali u pokušaju atentata na Tuđmana, Mesića i Markovića koristili su ponešto sofisticirani pristup. I zamalo da su uspjeli.
Napad je izveden dan prije isticanja tromjesečnog moratorija na hrvatsku odluku o samostalnosti koju je Sabor donio 25. lipnja 1991. godine. Nasreću, Tuđman, Mesić i Marković na brzinu su objedovali i otišli iz dijela Banskih dvora koji je onda prilično precizno pogođen iz zraka.
Priprema likvidacije, u tajnim sobama Generalštaba JNA u centru Beograda, minuciozno je razrađena. Neki svjedoci tih ‘kolegija smrti’ u vrhu tadašnje Armije kasnije su prepričavali da je poruka bila jasna: ‘Tuđman mora umreti da bi naša lepa Jugoslavija živela’. Naravno, mislili su više na Veliku Srbiju, nego Jugoslaviju, za koju nije bilo spasa. Operacija je bila najveća tajna.
Umirovljeni general JNA Ljubomir Bajić kasnije je kazao kako je on naredio napad.
– Ja sam se zakleo državi u kojoj sam živio da ću je braniti i štititi njen teritorijalni integritet i ustavni poredak i smatrao sam da je ispravno napraviti ono što sam napravio. Mogu se odazvati samo svojoj otadžbini i svom narodu – rekao je Bajić.
