U Irskoj su hramovi glazbe oduvijek bili pubovi, a na neki način u Hrvatskoj to su bili njihove inačice, kafići i birtije. Upravo u takvoj jednoj dogodio se zanimljiv splet događaja. Naime, u zabočkoj Krčmi Polanović saznali smo pomalo senzacionalnu informaciju da Nikola Vranić odnosno J.R. August, nakon 10 Porina dobivenih za albume na engleskom jeziku, snima jedan na hrvatskom. Upravo na isto mjesto smo odlučili sjesti s Nikolom kako bismo iz prve ruke saznali o čemu je riječ, a u razgovoru nam je otkrio kako je samo par metara dalje osnovao svoj prvi bend ikad. Bilo je to još u osnovnoškolskim danima, a vrhunac su doživjeli sviranjem u discu Dvorca Gjalski.  

Presudni Casio sintić

Na temelju toga odlučili smo ga zamoliti, iako ovog, jednog od najpoznatijih zagorskih glazbenika ne bi trebalo posebno predstavljati, da nam opiše svoj glazbeni put. 

– Jednostavno, takav sam se rodio. Od kad znam za sebe obožavao sam sve što ima ikakve veze s umjetničkim izražavanjem, pa je tako prvo na red došlo crtanje, zatim pjevanje, a kasnije i nabijanje u ritmu. Prava prekretnica dogodila za četvrti rođendan kad sam od kumova dobio Casio sintić. Finta je bila u tome što je taj sintić imao i mikrofon pa sam se mogao snimati i ubrzo mi je postao glavna igračka jer je također imao ritam mašinu. Nakon toga su me roditelji upisali u glazbenu školu za što sam čak bio premlad u prvom osnovne te sam s klavirom i solfeggiom krenuo u drugom razredu. Naravno, u pubertetu mi se to sve malo zgadilo jer teško je podnijeti autoritet – prisjetio se za nas prvih glazbenih koraka Nikola Vranić te otkrio kako se prvi bend zvao ‘Prazni lagvi’ te kako je svirati s njima bilo veće uzbuđenje od bilo čega što je došlo kasnije.  

A kasnije, iako mlad, Nikola je napravio zavidan repertoar koncerta diljem Hrvatskog zagorja, ali i same Hrvatske sa srednjoškolskim bendom Nautilus, koji je bio svojevrstan novi val zagorske rock scene nakon Zadruge iz 90-ih godina. Bilo je to vrijeme ranog Interneta i MySpacea preko kojeg na preporuku oca saznao za legendarni varaždinski bend Voodoo Lizards, koji su se pokazali kao presudni za daljnji razvoj mladog glazbenika.  

– Oni su pjevali na engleskom jeziku što me je interesiralo u to vrijeme i čim sam ih čuo, ostao sam u nevjerici kako je to uopće moguće. Od tad bih vježbao njihove stvari iako oni u bendu nisu imali klavijature, a nisu ih ni trebali. No, to me nije spriječilo u maštanju da sam jedan od njih. Kako su u to vrijeme skupljali novac za odlazak u Los Angeles na snimanje albuma, došao sam na njihov koncert u Zagreb te čekao priliku za upoznavanjem. A ona je došla u vidu Saše Mačeka koji me je predstavio i to tako da im je rekao kako znam pjevati i svirati i eto došla je pozivnica na njihovu probu te sam tamo rasturio, nikad nisam u životu bio spremniji – rekao nam je Vranić o tome kako je postao član Voodoo Lizardsa, koji su se doduše ubrzo raspali, ali je ipak otišao u LA s Zackom Dustom koji mu je bio, kako sam kaže, najveći motivator za raditi pjesme na engleskom jeziku.  

Rođenje J.R. Augusta

Kako je u ranom dječačkim bendovima Nikola gajio pankersku filozofiju, isto tako je bilo i sa solo karijerom koju je upravo tako nekako lansirao, ne ustručavajući se riskirati. Nije sve išlo glatko, te se ne stidi priznati kako je i upao u depresiju zbog toga, ali samo ustrajnošću do dan danas razvija svoj alter ego J.R. Augusta.  

– Naveden na razmišljanje o imenu, vrlo brzo sam došao do Johna Ravena Augusta jer sam želio nešto što bi mogao neki pisac nositi poput AG Matoša, JK Rolling ili pak JRR Tolkiena. Prvi dio sam skratio jer nisam želio Hrvate mučiti s izgovorom Raven (op. a. gavran), a preostali John i August su uspomena i na čast na stričeve koju možda nisu imali izravan glazbeni utjecaj na mene, ali jesu u jednom drugom vidu. Tako je stric Gušta bio izvrsni pripovjedač koji je znao sve zagorske mitove i bio je u stanju na mjestu izmisliti pripovijest te sam od njega definitivno naslijedio dar pričanja priča. Dok je Ivan na mene ostavio dojam kul lika jer upravo tako vidim J.R. Augusta – demistificirao nam je svoj alter ego Vranić, dodavši kako je u početku bilo svega pa su ga najavljivali kao jere august ili čak deejay august.

Nakon brojnih nagrada pogotovo višestrukih Porina, jedno je sigurno JR Augusta svi sad znaju. U razgovoru Nikola nam je kazao kako ispočetka nije niti htio nagrade jer je bio anti svega, no priznaje kako je bio premlad i prepankerski nastrojen da bi kužio kako stvari funkcioniraju. Pa tako kaže da su danas potrebni glazbeni kritičari jer su svi najednom postali najbolji, a u stvarnosti to nije tako. Dok za JR Augusta kaže kako on uvijek balansira na granici, jer mu je potrebna što veća sloboda, ali također, glazbena scena pogotovo u današnje vrijeme kad većina ljudi nema strpljenja ni fokusa i kad se stvari za koje treba puno raditi izjednačavaju s onima za koje se treba samo malo potruditi.  

– Sve teže se dolazi do publike, borimo se rukama i nogama jer vidimo kako je moja publika ona koja želi malo dublje zaroniti. Također, primijetili smo kako se puno ljudi prebaci na moju glazbu tek da dođu na koncert uživo na koji ih je dovukao netko od njihovih prijatelja te tek tad osjete tu naelektriziranu atmosferu i vide da kad bi i sjekire padale, mi bismo i dalje svirali. To je to što jedino glazba može. Tako da puno ljudi koji dođu na koncert nakon se niti ne slikaju sa mnom, već kupe albume ili cijelu diskografiju odjednom i znam onda kako na tog čovjeka mogu računati i na sljedećem koncertu – kazao nam je J.R. August koji je itekako svjestan limitacija koje mu donosi pjevanje na engleskom jeziku u Hrvatskoj.    

Na nagovor idola

Zbog toga nas je zatekla informacija koju smo usputno dobili o snimanju albuma na hrvatskom od autora koji se je proslavio s uspješnicama na stranom nam jeziku, iako smo svi izloženi na ovaj ili onaj način anglikanizaciji.  

– Ako uspijem to napraviti onako kako sam to zamislio bit će to moj najbolji album, možda ne nužno dubok kao Dangerous Waters. Rad na albumu seže još u pandemijske godine kad sam imao previše vremena, a opet tad sam napravio i studio za vlastite potrebe. Isprva je bila ideja pisati pjesme za druge izvođače, pa kad ih se skupilo 20-ak, onda je ipak bila ideja da to bude moj album, ali s gostujućim pjevačima. Na kraju, kako smo svirali tih godina s Darkom Rundekom koji je moj osobni idol u glazbi, upravo on mi je predložio zašto ne bih ja pjevao na hrvatskom jer toga fali. Doslovne te noći sam završio tekst pjesme što me dovelo do koncepta albuma dueta s nekim mojim solo stvarima. No, moram napomenuti kako imam i album na engleskom, i još k tome dosta stvari po ladicama tako da je točan datum izlaska upitan. Pogotovo zato što nakon dva odlična albuma ne bih želio sad pustiti van nešto što je stepenicu ispod. Neka bude ili isto ili bolje u nekom drugom smjeru – rekao nam je J.R. August napomenuvši kako je raspon nastajanja pjesama višegodišnji pa to predstavlja dodatni izazov.  

Ovog vikenda na rasporedu je novi HGF koji se održava na pomalo neobičnoj lokaciji, prostorijama pivovare ‘Nova runda’. Bila je to dobra prilika za zamoliti J.R. Augusta, rođenog Zabočana, da nam napravi usporedbu glazbene scene Zagorja.  

– Iskreno, ne znam koliko sad ima bendova u Zagorju. Mi smo kretali baš u ‘zlatno doba’ bend glazbe dok internet još nije zavladao. No, mogu primijetiti kako je od tih silnih bendova jako malo njih snimilo neke stvari kasnije. Htio bih da mogu komentirati scenu, no nema više toliko svirki. Kafići su bili naši klubovi kroz koje smo se probijali. Danas je uopće teško dogovoriti koncert. U Zagrebu par klubova propadne i odmah je narušena cijela os, nije isto mali ili veliki klub. Potrebni su nam ti različiti nivoi. Trebaš imati publiku koja će te izviždati, dane kad ti nitko neće doći na koncert, a ti i dalje sviraš. Izgubilo se je pomalo to dolaskom TikToka. Sve je tamo divno i krasno, no nakon tih 30 sekundi pjesme, ne zapamtim niti jednog izvođača. Što je još žalosnije puno klinaca ulaže trud u taj vid glazbene scene, a nema monetarne vrijednosti. Na kraju krajeva ipak prodajom karti i albuma mogu zaraditi koliko oni s milijunski pregledima iako sam zapravo i dalje underground umjetnik – kazao je August koji je upravo završio sezonu koncerata s riječkim nastupom, što ga je dovelo do 10 nastupa godišnje.  

Naravno, nakon određenih godina nastupanja umjetnik traži određene standarde produkcije, ali isto tako to publika očekuje od njega. Dolaskom eura promijenila se samo valuta, a cifra karte ostala je ista, tako je JR August u početku naplaćivao ulaz 20 kuna, a sad mora 20 eura. To ga je navelo na razmišljanje o nekim drugim konceptima, pa nam je natuknuo čemu bi se moglo raditi uz savjet mladim umjetnicima.  

– Sve je apsolutno isto kako je bilo od uvijek, samo su se vremena promijenila,  ali ta glavna stvar nije. Kako mi je je nedavno rekla jedna žena, bitno je svirati gdje god možeš, a možda i krenem tako. Za mladi bend koji tek počinje i još žive doma, oni samo trebaju svirati, jer ljudi su sad više nego ikad, razdvojeni te im trebaju doživljaji poput koncerata. Malo ljudi do 18. godine uopće iskusi svirku uživo, osim možda na nekom trgu nekog izvođača koji nije njihova generacije već to biva Dražen Zečić koji pjeva o njima ne bliskim temama kako ga je žena prevarila. Radije neka otiđu na nekog rappera u Zagreb što će im biti puno korisnije. Trebamo se potruditi više nego ikad svirati, ma bilo to i besplatno i samo za naše prijatelje jer tako stvaramo zajednicu i pridonosimo kulturnom aspektu čovjeka – zaključio je Nikola Vranić – J.R. August, poentiravši kako je bitno graditi na čvrstim temeljima za koje si spreman ‘poginuti’. Onda će nagrade i postignuća doći sami po sebi. Uz to, Nikola je pozdravio sve koji će naići na ovaj intervju te ih ohrabruje neka daju priliku nekome koga još nisu čuli.