S namjerom da se na tom polju uvede reda, prošle je godine, dan prije svog odlaska u mirovinu, pokrenuo Europski centar za migracijske studije (ECMS). Iako Centar radi već treći mjesec, do sada im se nitko iz Vlade niti ministarstava nije javio
– Iako se uz pomoć ‘PR bojne’ stvara dojam da nam teku med i mlijeko, Hrvatska je doživjela ozbiljan demografski slom. ‘Izvozimo’ najobrazovaniji dio našeg stanovništva, a ‘uvozimo’ najneobrazovaniji – u Hrvatsku je, do sada, došlo preko 200 tisuća stranih radnika, a s masovnijim dolaskom stranaca iz Indije i Nepala kulturni i etnički identitet naše zemlje počeo se mijenjati te se polako transformiramo u Euroaziju. Bez kvalitetnih zakonskih okvira, koji trenutno ne postoje, prijeti nam stvaranje paralelnih društava, pri čemu ljudi i kulture egzistiraju jedni pored drugih, no bez međusobne komunikacije, što je potencijalno vrlo opasno – upozorava prof.dr.sc. Anđelko Milardović, koji se više od tri desetljeća bavi istraživanjem migracija, a nedavno je pokrenuo i Europskog centra za migracijske studije.
Mijenja se kulturni i etnički identitet Hrvatske
– Mnogo toga vezanog za migrante nije regulirano, ne postoji integralni paket s pravilima i zakonima koji su obvezujući. Ukratko, ‘skočili smo u more’ prije no što smo, slikovito rečeno, naučili plivati, što može biti vrlo nezgodno suočimo li se s većim valom stranaca koji dolaze u našu zemlju. S masovnijim dolaskom radnika iz Indije i Nepala kulturni i etnički identitet naše zemlje već se sada počeo mijenjati, Hrvatska se polako transformira u Euroaziju – tvrdi Milardović, ističući kako vremena za čekanje nema te je krajnji trenutak da Hrvatska, odnosno njeni kormilari, reguliraju uvoz strane radne snage, ali i počnu raditi na prevenciji problema koji bi, kako tvrdi, kroz 5, 10 ili 20 godina mogli doći na naplatu, gurnemo li sada neka ključna pitanja ‘pod tepih’.
S namjerom da se na tom polju uvede reda, prošle je godine, dan prije svog odlaska u mirovinu, pokrenuo Europski centar za migracijske studije (ECMS), znanstvenu jedinicu Instituta za europske i globalizacijske studije, čija je misija sustavno pratiti migracijske procese u Republici Hrvatskoj, ali i na razini EU te na globalnoj razini. No, iako ECMS ‘živi i radi’ već treći mjesec, do sada im se nitko iz Vlade niti ministarstava nije javio, niti je itko od institucija pokazao interes za suradnjom na kompleksnom pitanju migracija.
’50 nijansi sive’
Vrlo važan korak integracije je, nastavlja, odnos poslodavaca prema stranim radnicima. Stranci koji dobiju radne dozvole u Hrvatskoj morat će imati i isti status kao domaći radnici, no ne samo u smislu prava nego i u smislu obveza, što između ostalog znači da će i strani radnici morati puniti hrvatski proračun.
– Poslodavci, zbog potrebe ekonomije, trenutno uvoze radnu snagu kao trupce, a kakav je njihov status i kako se s prema njima odnose, to samo oni znaju. Kada je riječ o stranim radnicima, za sada je i plaćanje poreza i doprinosa siva zona. Ta problematika nije dovedena do razine zakona i zato, na tom polju, trenutno imamo ’50 nijansi sive’. Tu se ponovo vraćamo na problem jezične integracije, jer bez znanja hrvatskog jezika, strani radnici teško mogu kvalitetno funkcionirati na poslu. Toga su sada sve svjesniji i poslodavci te su neki od njih sami pokrenuli učenje jezika za strane radnike. No, za sada se jezična integracija ipak odvija samo na razini pojedinih firmi i nekih lokalnih zajednica, a to je proces u koji se moraju uključiti Vlada i Sabor, kako bi ga se reguliralo Zakonom. Jedino ćemo se tako ukrcali u vlak dugoročne orijentacije te prevenirati nastanak paralelnih društava, što bi moglo eskalirati za 20 godina – poručuje Milardović.
Nasele li se stranci u sada prazna hrvatska sela, dakle u zone gdje nema posla niti ekonomije, jedina opcija za takvu populaciju bila bi, upozorava, život od socijalne pomoći, što u startu treba regulirati i isključiti.
– S takvim se problemom suočila Njemačka, no stvari se sada i tamo radikalno mijenjaju te se intenzivno radi na tome da se useljenike radno aktivira, kako bi bili korisni i za sebe i za društvo. Naravno, ima i onih koji zagovaraju deportaciju useljenika u matične zemlje, a ima i još radikalnijih prijedloga, poput onog ‘Alternative fur Deutschland (AFD), koja zagovara da se sve neintegrirane useljenike iz Njemačke deportira u dijelove Afrike, što je, dakako, na razini nacističke ideologije – kaže stručnjak za migracije.
‘Izvozimo’ obrazovane, a ‘uvozimo’ neobrazovane
Milardović smatra da je ovo društvo, u odnosu na ekonomiju, dugoročno gledano teško održivo, jer se bazira na, kako kaže ‘loto-ekonomiji’, odnosno ekonomiji koja je pupčanom vrpcom vezana za EU fondove, doznake i uz turizam.
– Turizam nije ozbiljna industrija, nego ekonomska grana siromašnih zemalja. On ovisi o nizu okolnosti – o ekonomskoj stabilnosti, ratovima, energetskoj krizi, klimatskim promjenama. Stoga je cijela Hrvatska ekonomija, ekonomija rizika, a u takvim se nesigurnim okolnostima ljudi ne mogu zadržati. Posljedice toga su ozbiljne, ‘izvozimo’ najobrazovaniji dio našeg stanovništva, a ‘uvozimo’ najneobrazovaniji. Svaka čast inženjerima iz Indije, no generalno, stupanj obrazovanja stranaca koji dolaze, potpuno je nesrazmjeran stupnju obrazovanja naših mladih ljudi koji napuštaju Hrvatsku. No, uz pomoć ‘PR bojne, stvara se lažna sika da u Hrvatskoj teku med i mlijeko, a situacija je dijametralno oprečna. Hrvatska ostaje bez liječnika, IT stručnjaka, ali i kvalitetnih majstora, jer mladi ljudi, bez posla, ne mogu niti do kredita za vlastiti krov nad glavom, a uz plaće kakve su sada, teško da si mogu i iznajmiti stan. Neka mi netko iz ove Vlade kaže da li je to normalno – zaključuje stručnjak za migracije.
Cijeli članak možete pročitati ovdje.
