Nikada Zagreb nikoga tako nije dočekao kao papu Ivana Pavla II. 10. rujna 1994. Od zračne luke, duž cijeloga puta, do središta Zagreba nizala se kolona ljudi uz cestu koja je mahala papamobilu, koji je na Trg bana Josipa Jelačića stigao točno u 19.30 sati. Stigavši pred katedralu na Kaptolu, Ivan Pavao II. zadržao se nekoliko minuta blagoslivljajući okupljene vjernike, nakon čega ih je pozdravio s “Hvaljen Isus i Marija”, a njegovu molitvu na Stepinčevu grobu mnogi su odmah nazvali neformalnom Stepinčevom beatifikacijom, piše Večernji list.
A na Hipodromom je na velebnoj misi, prema nekim procjenama, sudjelovalo čak milijun vjernika.
Nakon molitvi i čitanja psalma uslijedila je Papina propovijed koja se svojom radikalnom otvorenošću i iskrenom jezgrovitošću izdigla iznad hrvatske stvarnosti i programatski uperila prstom u hrvatsku budućnost kao kategorički moralni imperativ mjesne Crkve i hrvatskog naroda u vremenu koje je uslijedilo.
– Sadašnje tragične podjele i napetosti ne smiju biti uzrokom zaborava da mnogi elementi ujedinjuju narode koji su danas u ratu. I zato je hitno i nužno sakupiti sve ono što ujedinjuje – a to nije malo – i time graditi nove perspektive bratske solidarnosti – rekao je Ivan Pavao II., naglasivši kako mir na Balkanu, bez obzira na trenutačne patnje nije utopija.
Papa je ustvrdio da vjera u našim krajevima, koji su bili stavljeni na toliku kušnju, mora ponovno postati snaga koja “ujedinjuje i daje dobre plodove”. Poslužio se pritom “metaforom rijeka” koje teku našim zemljama, metaforom koja je u vremenu bremenitom ratom koji je svom silinom pritisnuo Hrvatsku mnogima odjekivala s nevjericom.
Drugi posjet
Kada se u rano proljeće 1998. Hrvatskom proširila vijest da će papa Ivan Pavao II. (niti nakon pune četiri godine) stići u ponovni posjet, mnogi su je primili s nevjericom. Neslužbene medijske najave potvrdio je osobno apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj msgr. Giulio Einaudi u svibnju u Krašiću, najavivši kako Sveti Otac ima želju skončati proces beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca upravo u Hrvatskoj te ga na čast oltara uzdignuti u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje u Mariji Bistrici, ali istodobno se odazvati i pozivu splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita i posjetiti Split i Splitsko-makarsku nadbiskupiju na njenu 1700 obljetnicu. Od toga trenutka dolazak Ivana Pavla II. od 2. do 4. listopada 1998. bila je gotova stvar.
– Dolazim k vama kao hodočasnik Evanđelja sljedeći stope prvih svjedoka vjere. Dolazim ubrati plodove hrabroga svjedočanstva što su ga pružali pastiri i vjernici sve od prvih stoljeća kršćanstva. Ti su se plodovi očitovali u svemu svojemu bogatstvu posebno u teškim vremenima: u doba rimskih progona, na početku, zatim u doba turskog prodora i okupacije, te, u najnovije vrijeme, u doba strašnoga komunističkog progona – rekao je Papa na početku svoga drugoga pohoda na kojemu će beatificirati kardinala Alojzija Stepinca.
“Zahvaljujem Providnosti”, uzvratio je Papa, “koja je upravljala mojim koracima te me ponovno dovela u Hrvatsku. Same mi od sebe naviru riječi vašega pjesnika: ‘Tu brat mi je vsaki / tu doma sem taki…’ Želio bih osobno pozdraviti sve stanovnike ove zemlje, ljude svih društvenih slojeva: od poljoprivrednika do običnih radnika; od domaćicâ do stručnih djelatnika; od mornarâ i ribarâ do službenikâ, djelatnikâ u kulturi i znanstvenikâ; od najmlađih do starih i bolesnih. Neka do svih dođu moje želje mira i nade!”
Papa je rekao kako su hrvatski biskupi tražili od njega da proglašenje blaženim Alojzija Stepinca bude upravo u svetištu Majke Božje Bistričke, što je prihvatio, jer iz vlastitoga iskustva zna što je za Poljake, primjerice, u doba komunističke vlasti značilo svetište na Jasnoj Gori, s kojim je na poseban način povezan pastirski rad sluge Božjega kardinala Stefana Wyszynskog.
Nakon misnoga slavlja u Mariji Bistrici papa Ivan Pavao II. uputio se u Zagreb, gdje se u poslijepodnevnim satima, zgradi Apostolske nuncijature, koju je blagoslovio za svoga prvoga posjeta, susreo s predstavnicima kulture u Hrvatskoj, jer kako je rekao, “Crkva poštuje i cijeni umni rad kao plod stvaralaštva ljudskoga duha”.
Treći posjet
Treći posjet trebao je obuhvatiti cijelu Hrvatsku. Jer, dok je prvi bio dolazak u njezino srce, u Zagreb, u zagrebačku katedralu, drugi u nacionalno marijansko svetište s više nego znakovitom beatifikacijom kardinala Stepinca i odlaskom na splitski Žnjan, trećim je, posljednjim dolaskom, Ivan Pavao II. odlučio “zagrliti” cijelu “voljenu Hrvatsku”. Isprva se pričalo kako će Papa u Hrvatskoj boraviti nekoliko dana i to od njezina juga do sjevera, da će ići čak i u Vukovar, odakle čak možda (!) i u Srijem, tj. Srbiju. No, sva nagađanja razbila je 11. travnja 2003. službena najava Tiskovnog ureda Svete Stolice, obaviješću da će se “od 5. do 9. lipnja ove godine odvijati apostolski posjet Svetog Oca Ivana Pavla II. Hrvatskoj za vrijeme kojeg će posjetiti gradove: Rijeku, Dubrovnik, Osijek i Đakovo te Zadar”.
Organizatori Papinih putovanja odlučili su s predstavnicima Katoličke crkve u Hrvatskoj i državnih vlasti da je najbolje da sjedište Papina trećega posjeta Hrvatskoj bude Rijeka, odakle će svakodnevno odlaziti na drugo odredište.
– Došao sam k vama ispuniti zadaću Petrova nasljednika te svim stanovnicima donijeti svoj pozdrav i zaželjeti mir. Pohod Dubrovačkoj biskupiji, Đakovačkoj i srijemskoj biskupiji, Riječkoj nadbiskupiji metropoliji i Zadarskoj nadbiskupiji omogućit će mi prisjetiti se starih kršćanskih korijena ove zemlje, natopljene krvlju brojnih mučenika. Mislim na mučenike iz prva tri stoljeća – posebno na Srijemske mučenike i one s područja cijele rimske Dalmacije – te na mučenike iz kasnijih vremena, sve do onih iz prošloga stoljeća s junačkim likom blaženoga kardinala Alojzija Stepinca – rekao je Ivan Pavao II., dodavši kako će s posebnom radošću na čast oltara uzdignuti sestru Mariju Propetoga Isusa Petković.