Jedna se čitateljica Jutarnjeg lista prilično razljutila kad je prošlog tjedna pohitala u jedan trgovački centar nakon što je pročitala da od tog jutra u ponudi imaju vakuum vrećice na akciji. Dakle, akcija počela ujutro, ona u trgovinu stigla daleko prije podneva, pohitala do police s vrećicama – a kad tamo prazno. I to u dvije trgovine. 

– Jasno mi je da su akcije do isteka zaliha, ali moje je pitanje kako određuju količinu robe na akciji jer ispada da pribave košaricu proizvoda, i to je to, a reklame se i dalje vrte, iako robe na akciji više nema… I ništa zato, jer naivčine ipak dođu, nešto kupe i pomire se s time da nečeg nema. A ovi zalihu, naravno, ne planiraju obnoviti – razočarano se je javila Jutarnjem. 

Nije jedina – posljednjih dana često se javljaju potrošači s identičnim problemom – u trgovinu stignu odmah ujutro jer je oglašena akcija, ali robe na policama već nema pa se opravdano pitaju – jesu li te akcije zapravo paravan za privlačenje naivnih potrošača i postoje li neka pravila oko toga koliko je robe potrebno pustiti u prodaju po sniženoj cijeni da bi se to doista moglo zvati akcijskom prodajom? 

I može li trgovac od ukupnog asortimana neke robe cijenu sniziti tek jednom artiklu – ali to svejedno nazivati akcijom i reklamirati danima? Šokantno, ali ne i neočekivano – može, jer zakoni kojima se regulira provođenje akcijske prodaje ne propisuju koliki udio robe pri oglašavanju akcije mora biti po sniženoj cijeni. 

U Ministarstvo gospodarstva, doduše, priznaju da bi tu moglo biti elemenata zavaravajuće poslovne prakse, no upozoravaju kako o tome odlučuju inspekcija ili sud od kojih ovi prvi takve stvari zapravo ne provjeravaju. 

Inspektorat su upitali nadziru li koliki je udio robe doista na sniženju u slučajevima oglašavanja akcije, a iz ovog su tijela zaobišli konkretan odgovor potvrdivši ipak kako nema takve zakonske obveze. Pitali su ih potom i jesu li trgovci, u trenutku kad rasprodaju robu na akciji, dužni obustaviti oglašavanje akcijske prodaje, no i ovdje je odgovor zapravo maglovit. 

– Navedeno nije izrijekom propisano Zakonom, međutim, u slučaju da se oglašavanjem određenog posebnog oblika prodaje ili davanjem zbunjujućih informacija o njezinu trajanju potrošači dovode u zabludu, to može sadržavati elemente zavaravajuće poslovne prakse, koja je zabranjena i za koju su propisane prekršajne sankcije – ustvrdili su. 

Dakle, moglo bi biti zavaravanje potrošača, ali “o tom potom”. Kao što je to, uostalom i s većinom drugih potrošačkih problema.