Odgledao sam oko 60 posto, ako ne i više, prvenstvenih utakmica 3. NL Centar te mislim da s pravom mogu komentirati događanja na travnatim terenima – od igre, navijača do sudaca.
Opći je dojam kad govorim o suđenju – jedva prolazna ocjena. Ne pišem ovo zbog toga što vjerujem u neku teoriju zavjere, već zbog mog sportskog novinarskog  kreda – treba objektivno i bez imalo podilaženja pisati o onome što se vidi na terenu bez obzira na to hoće li se netko prepoznati i onda uvrijeđeno vam svašta dobacivati. Ono što me zaista smeta i boli, je činjenica da suci svojim odlukama nanose štetu svim onim mladim igračima koji još uvijek vjeruju u fer i sportsku igru i željeli bi samo igrom na terenu pokazati tko je bolji – oni ili protivnik. Kad vidite priopćenje jednog trećeligaša koje glasi:

“Ne možemo ne spomenuti kako je naš 19-godišnji Vanja zaplakao u svlačionici i dugo nakon utakmice ostao šutke sjediti. I umjesto da ga suci zaštite na terenu, u svlačionici smo ga mi morali uzeti u zaštitu, nadajući se da mu ovakvi postupci neodgovornih pojedinaca neće ubiti volju za nogometom…”, onda ako vjerujete u to što radite, sjetite se riječi cijenjenog kolege koji je rekao: “Živimo u vremenima kada je objektivnost nepoželjna, u vremenima kada nas sile na odabir strane, a kada je odaberemo, onda se od nas traži da odabranu stranu svim silama branimo, čak po cijenu vlastite savjesti. Ostati svoj, imati stav danas je najteže što osoba može održati. Čovječanstvo ima šansu dok još postoje ljudi koji se ne povijaju, rijetki su, ali zato su stostruko vrjedniji”.

Spomenut ću samo neke susrete koji su izazvali salvu kritika na račun sudaca te je jedan od klubova u parovima koje ću spomenuti bio ogorčen, revoltiran, ljut, a na većem dijelu tih utakmica sam bio: Zelina – Zagorec; Trešnjevka – Zagorec; Zagorec – Tondach; Mladost Petrinja – Zagorec; Lučko – Tondach; Segesta – Mladost (P); Tondach – Bistra i vjerujem i znam da ih je bilo još. Previše za ovaj rang i svaki natjecanja!

Ovime ne želim omalovažiti vrijednost svih sudaca koji sude u 3. NL, ali ipak je najžalosnije kada su u fokusu pažnje umjesto igrača suci, i u većini slučajeva se o njima više priča negoli o utakmici.
Iako je najbolje prepustiti nadležnima da reguliraju postojeće probleme, mislim da istovremeno treba podići svijest o ovakvim događajima koji postaju sve češći i na nama je, novinarima, da o tome izvješćujemo javnost, a ne da nakon svake utakmice naše izvješće vrvi samo minutama i prilikama za gol, dok ono bitno što se događalo na terenu i usmjeravalo utakmicu ostaje nezapisano. Možda je najbolje da citiram jednog čitatelja, s kojim se u potpunosti slažem, o suđenju u 3. NL Centar:

“…Dosta sutkinja i sudaca koji sude 3. NL centar nemaju osjećaj za igru, ne znaju se pravilno postavljati na terenu pa ne vide puno situacija, dosta su podložni utjecaju, razgovaraju s igračima za vrijeme igre, na poluvremenu, u prekidima… Mišljenja sam da bi svi klubovi morali poraditi po pitanju toga, jer kvaliteta lige zbog toga nije dorasla nivou u kojem se nalazi. Ne znam kakvi su izvještaji nadležnih za takve situacije, ali se slabo vidi pomak u smislu kvalitete suđenja pa mislim da ni ti izvještaji nisu dobri“.

Puno se danas priča o utakmicama i suđenju općenito u završnici prvenstava koja su pri kraju u svim HNS-ovim ligama i niti jedno kolo nije prošlo da suđenje nije u fokusu, pa stoga i pitanje koji mnogi postavljaju o našim sucima je legitimno:

“JESU LI NAŠI SUCI TOLIKE NEZNALICE I LOŠI ILI SU PODLOŽNI KORUPCIJI?”.

Najsvježiji primjer je utakmica 30. kola Prve NL između Jaruna i Zrinskog, nakon koje je reagirao predsjednik Jaruna Grgo Jolić koji u svom dopisu HNS-u, između ostalog, napisao: “S čuđenjem moramo konstatirati da se na nogometnoj utakmicu 30. kola između NK Jaruna i NK Zrinskog opetovano događaju stvari, za koje smo mislili da se u 2024. godini ne mogu događati….”

Kažu da je najbolji sudac onaj koji se ne primjećuje u igri. Problem nastaje kad određeni sudac zbog svog ega pokuša stati naprijed i stane iznad ekipa koje su na terenu ili još gore, da nema ni kriterije. Namjerno ili nenamjerno, iz neznanja ili drugačije, a još je teže prihvatiti ako mu se stvari stalno ponavljaju u svakoj utakmici koju sudi. No, kad pogledam iz svog kuta – čini mi se da određenu krivicu u takvom suđenju imaju i klubovi, koji kada se osjete oštećenim, odmah krenu sa priopćenjima, a istovremeno kada je oštećen njihov suparnik tišina postaje zaglušujuća. I zato ovo je poruka klubovima – podignite svi zajedno glas, pokrenite se i ukažite na sve propuste jer samo tako, zajedno, možete pridonijeti kvaliteti.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Zagorje Internationala