Kraj veljače ove godine Zagorec gostuje u Maču, zaostala utakmica 13. prvenstvenog kola, i prolazi kao bos po trnju. Visoki poraz od 7:1. Svakako, netko mora platit ceh. Odlazi trener Ivan Zubić i ostavlja Zagorec na 19 bodova u 17 odigranih kola. Uprava mora reagirati i u sljedeća dva prvenstvena kola klub vodi kao privremeno rješenje dotadašnji pomoćni trener Ivan Ivanović i upisuje pedesetpostotni rezultat – 3 od 6 mogućih bodova. 

I tada, 10. ožujka 2024. godine na užarenu klupu prvog čovjeka struke sjeda Tihomir Šeperac i počinje voditi klub u pravom smjeru – u luku spasa.

Vrlo brzo taj skromni, radišni, uporni, borbeni, kvalitetan i izuzetno duhovit čovjek slaže ekipu s gotovo istim igračima koji su igrali i u jesenskom dijelu prvenstva uz ozlijeđene povratnike Majcenića, Harrisona i Strabića, te im svojim radom vraća samopouzdanje koje su izgubili negdje u prvom djelu polusezone te njegove ‘bebe’ počinju igrati atraktivan nogomet, brz s puno prilika i čvrstom obranom.  

Rezultati takvog rada i nogometa vidljivi su na kraju sezone u kojoj je Zagorec zasjeo na sedmo mjesto prvenstvene ljestvice osiguravši matematički ostanak u ligi nekoliko kola prije kraja. 

Šeperac je preuzeo Zagorec u trenutku, nakon 19. kola, kada je klub imao 22 boda uz 29 postignutih i 34 primljena gola uz napomenu da klub koji se nalazio na 15. mjestu (Bistra)  i koje je vodilo u niži rang je imao samo dva boda manje. Pogled na konačnu tablicu govori da Zagorec ima 49 bodova uz 54 postignuta i 48 primljenih golova te se nalazi na odličnom sedmom mjestu, a da nije posljednji susret na svom terenu odigrao neriješeno (Dinamo Odranski Obrež) prvenstvo bi završio na petom mjestu ispred Ponikvi koje bi imale isti broj bodova. Ima tu još dosta statističkih podataka o tome koliko je Šepa donio Zagorcu, a dodat ću još samo da je u posljednjih desetak godina prvi trener koji je polusezonu završio bez poraza na domaćem terenu te ga citirati (status na njegovom Facebooku): “10. ožujka 2024. dođoh u Krapinu s puno skepse, upoznah dobre ljude i dobre igrače i napravismo jako dobar rezultat!! Hvala svima na podršci! Hvala mojim igračima koji su za ovo sve najzaslužniji! Hvala upravi koja nas je pratila u stopu i bez kojih ne bismo napravili ništa! Iduću sezonu idemo svi skupa vratiti NK Zagorec Krapina tamo gdje treba i biti“. 

Znam da su pregovori oko vašeg dolaska duže trajali. Kako je sve to krenulo?

Bio sam na razgovoru s predsjednikom Pernjekom prije Zeline, prvo proljetno kolo. Razgovarali smo i pokušali uskladiti sve, ali izgleda da je negdje zapelo, ne znam o čemu se radilo i nikada ga nisam pitao. Bio sam na utakmici protiv Zeline i čekao sam odgovor – pozitivan ili negativan. Poslije utakmice u Lukavcu nazvao me predsjednik i rekao da dogovor vrijedi i kada ja mogu doći u klub. U međuvremenu sam obavijestio predsjednika i članove Uprave Dugog Sela gdje sam radio i moram kazati da su ljudi prema meni bili izuzetno fer i korektni te im se ovim putem zahvaljujem jer sam u Dugom Selu proveo lijepih dvije i pol godine gdje sam između ostalog vodio i seniorsku ekipu što mi je donijelo veliko iskustvo te me kao trenera i čovjeka jako unaprijedilo.

Jeste li očekivali ovako dobar rezultat s obzirom na to da je ekipa mlada?

Kada sam došao na prvi trening malo sam se iznenadio uvidjevši stanje tih igrača. Oni su bili u nekom “zrakopraznom“ prostoru, bez samopouzdanja, bez neke vjere u sebe, a što je utjecalo na takvo stanje teško je odrediti iako mi se čini da je to prije svega rezultat koji su imali jer pozitivan rezultat uvijek podiže atmosferu, samopouzdanje i vjeru u sebe te raste iz kola u kolo. Moram priznati da sam se u početku malo preplašio, ali u sličnoj situaciji sam se našao i u Dugom Selu kada sam preuzeo seniore. Ukratko – brzo sam detektirao taj problem te sam promijenio neke stvari, unio dosta mojih stvari koje sam kao igrač i trener već koristio tako da smo se vrlo brzo posložili odnosno presložili i rezultat je vidljiv. Ja sam po karakteru borac. Želim da moje momčadi vjeruju u sebe, da su najbolje i igraju najljepši nogomet i to je moja filozofija nogometne igre. Vjerujem u sebe, vjerujem u ove dečke, vjerujem u klub. Rezultat nam je zaista odličan (osvojeno 60 posto bodova otkako je na klupi Šeperac, op. a.) i s pravom mogu kazati svaka čast mojim igračima, većina zasluga ide njima.

Mi koji pratimo Zagorec primijetili smo da ste vrlo brzo promijenili sustav igre kojeg su igrači prihvatili.

Prije svega ja želim da moja ekipa vjeruje u sebe, da se moja ekipa ne podređuje protivniku, da moja ekipa igra napadački nogomet. Dečki su to vrlo brzo prihvatili i mislim da je upravo to brzo prihvaćanje od strane igrača plod ovih dobrih rezultata uz napomenu da ja ne dajem puno informacija igračima u fazi napada. Oni imaju dovoljnu kvalitetu da nešto sami naprave prema naprijed. Što se tiče obrane, tu moraju poštivati neke zakonitosti i principe i to su moji dečki odradili jako dobro. Svakako, može se i bolje.

Spomenuli ste napadački nogomet. Lijepo je to za gledati, ali nešto nedostaje – stvarate puno prilika, ali postižete manje golova s obzirom na broj prilika?!

Ovo ste dobro detektirali. Kada sam došao, najveći nam je problem bila realizacija. Mi smo u svakoj utakmici, bilo doma bilo u gostima, imali tri do četiri, a nekad i više izrazitih prilika za postizanje gola. Istina je da smo postigli dosta golova (27 ili 1,58 po utakmici, op.a.), ali smo i dosta promašili tako da je to segment igre koji moramo dosta popraviti ako želimo biti u vrhu i ako želimo biti konstanta – pobjeđivati stalno. Znači ne smije nam se događati, npr. kao protiv Gaja koji je top ekipa, da imamo pet ‘mrtvaca’, a da mi od toga ne postignemo niti jedan gol odnosno pogodimo stativu na prazan gol. Istina, te su me stvari malo frustrirale, ali opet u svemu tome kažem da je snaga upravo u tome da smo i u takvim utakmicama kada nas nije išlo, izvukli puno i tu dečkima svaka čast jer nitko ne smije smetnuti s uma da je njihova zasluga najveća.

Koliko ste zadovoljni mladim igračima kao što su npr. Brčić, Topolovec, Stiperski, Frinčić, Ružak, Krznar itd.?

Jako sam zadovoljan igrom mladih igrača i još jednom ću ponoviti da velike zasluge za ovaj rezultat idu svim igračima. Situacija je bila takva da je Zagorec prošle godine ispao iz lige, a ove je godine prijetilo isto i za te mlade dečke je bio preveliki pritisak da oni to sami nose na svojim leđima te sam zato napravio jednu kombinaciju iskustva i mladosti gdje sam ih ‘vrtio’ i većina ih je dobila priliku igrati i ja sam s njima jako zadovoljan. No, postoji jedna ‘caka’ da se tako izrazim – oni moraju u kontinuitetu pokazivati dobre igre jer imaju ove ‘starije’ dečke koji su stvarna kvaliteta, uz koje oni mogu sazrijevati. Moraju slušati, moraju vrijedno trenirati i uvjeren sam da u Zagorcu mladost ima potencijala.

Za kraj – već u srpnju počinju pripreme – hoćete li što mijenjati i koji je vaš osobni cilj sa Zagorcem u novoj sezoni?

Prije svega moramo zadržati senatore npr. Štimac, Landripet, Majcenić, Šimunić, Hanžić, Bruči itd., koji su kvalitetni, koji su bili kostur ove ekipe, a računam i na mlade igrače s kojima treba razgovarati i pitati ih kakve su njihove ambicije jer tu postoji hrpa drugih stvari kao npr. njima se sa strane ‘puni glava’ da oni mogu igrati odmah bilo gdje, pa čak i u višem ligama, ali oni moraju biti sami svjesni da je Zagorec u ovom dijelu regije Manchester United za sve klubove i da igrati u Zagorcu, da ne podcjenjujem bilo koga, nije isto kao u nekom drugom klubu ove regije jer ja sam to prošao kao igrač gdje je Segesta bila nositelj kvalitete i gdje god da odeš nije isto kao u klubu koji je vrh piramide tako da moramo sjesti s tim dečkima, razgovarati, vidjeti tko želi ostati kao prvo, a onda ćemo mi napraviti selekciju. Mislim da što se tiče tih mladih igrača, osim malog Brebrića koji je već otišao iz kluba, da svi imaju potencijala, razvojni su igrači koji će za godinu – dvije, ovisi o njima kako će sazrijevati, mogu biti novi Landripet, Bruči, Majcenić itd., nositelji igre Zagorca kao domaći dečki te to mora biti cilj i nit vodilja za klub da slažemo domaću kvalitetnu ekipu koja je spremna boriti se za vrh. Svakako moramo poraditi na dovođenju konkurencije da mi u svakom trenutku imamo 18 do 19 igrača koji mogu biti u prvih jedanaest, a da nam kvaliteta igre ne pada. Cilj je dovesti klasičnog napadača odnosno ‘špicu’, jedno krilo, a za ostale pozicije vidjet ćemo jer moj je stav da mi imamo našu mladost koja ima potencijala te će ona uz te starije i dvije tri prinove činiti snažnu ekipu. Osnovni cilj Zagorca u sljedećoj sezoni kada ja govorim o plasmanu je vrlo jednostavan – zanima me samo prvo mjesto!