Analiza sezone NK Zagorca, člana 3. NL Centar, stane u jednu rečenicu
KRAPINA: Od slabe jeseni do dobrog proljeća!

Zašto se to dogodilo – slabo – i tko je “krivac“ –  do dobrog – nije moj zadatak da tražim “krivca“ već jednom analizom da pokušam dočarati zašto i kako se to dogodilo.  

Jesen  

 Sve je u stvari počelo nakon poraza u kvalifikacijama protiv Krka za ostanak u 2. NL jer su klub napustili gotovo svi koji su činili sastav Zagorca te proljetne polusezone – trener Vidak, njegov pomoćnik Mitrečić (dali neopozive ostavke nakon poraza u posljednjem kolu protiv Grobničana ), Junior, Čondrić, Orlović, Dunić, Radić, Adžić, Smrekar, Kanceljak, Barišić, Sanogo, Cruce – Corcy, Jug, Vinceljak, itd. te se zbog ozljeda zadobivenih u proljetnom dijelu u novoj sezoni cijelu jesen nije moglo računati na Strabića, Majcenića, Krznarića i Harrisona.   

Nakon takve situacije Uprava kluba okreće se mladim igračima iz svoje omladinske škole i igračima poniklim u školama  županije uz nužno dovođenje tri do četiri pojačanja iz zagrebačke regije te dovodi i mladog trenera Ivana Zubića koji za pomoćnika uzima Ivana Ivanovića stvarajući pri tome uvjete za budućnost.   

Osnovni cilj sezone bio je biti u sredini tablice sa željom da mladi igrači koji su još juniori, igrači koji su prošle sezone završili juniorski staž te „senatori“ Bruči, Landripet, Bračević i Christian i pojačanja ispune cilj kluba ove sezone. Dovedena su i pojačanja – Štimac, Kunštić, Žitković, Krznar, Ambrosio, Bajan, Mišak, Nasri, Uchida i Paradžik uz napomenu, pokazao je jesenski dio prvenstva, da su pojam pojačanja ispunili samo Štimac, Kunštić i Krznar te donekle Bajan dok je Mišak zbog studija odustao od nogometa u Krapini. Otišli su i Christian i Krznarić.  

Trka je počela 26. kolovoza gostovanjem u Zelini i pobjedom od 2:0 (uz nedosuđeni jedanaesterac za domaćina kod 0:0), potom je krenulo Lukavec  4:0; Bistra 1:0; Samobor 3:2 i nakon toga se dogodilo ono što svi dobri poznavatelji nogometa znaju – ako imaš mladu potentnu momčad koja maksimalno daje na svim utakmicama mora doći do pada odnosno očekivanih oscilacija u njihovim igrama. Četiri kola, četiri pobjede, prvo mjesto na tablici (zadržalo se do sedmog, op. a.) a ti u petom kolu ideš na posljednjeg – Sava Strmec. Što očekivati negoli pobjedu ! No, tada se dogodilo ono na što smo upozoravali – mora doći do oscilacije odnosno pada i Zagorec je iz euforičnog stanja (počelo se pričati po kuloarima – „bumo prvi“, op.a.) doživio realnost.   

Krenuli su očekivani rezultati. Pobjeda – poraz – poraz…  

A onda je došlo deveto kolo i gostovanje u Petrinji. Dogodio se poraz. Na koji način već sam nekoliko puta pisao te se ne želim ponavljati ali je to bio poraz koji je nepovratno kola Zagorca usmjerio prema samom dnu prvenstvene ljestvice. Osam poraz uzastopce. Osam kola bez ijednog boda, u posljednjem kolu po vremenu kakvo se ne pamti (orkanski vjetar) Zagorec konačno upisuje bod i dočekuje proljetni dio sezone pri samom dnu prvenstvene ljestvice uz samo devetnaest osvojenih bodova uz napomenu da je u periodu od devetog do sedamnaestog kola upisao samo jedan bod odnosno 18 je osvojeno u prvih 8 kola.   

Uzroci takove igre i rezultati Zagorca u jesenskoj polusezoni  

Izuzetno je teško iz pozicije u kojoj se ja nalazim, uz igralište i gledanje utakmice, potpunosti detektirati uzroke takove igre i rezultat kluba iz Krapine. Ipak, pokušat ću: mladost (jedna od najmlađih ekipa lige) igrača Zagorca koja je unatoč kvaliteti koju ima sklona oscilacijama; nedovoljna pokrivenost određenih pozicija u ekipi te je tako Štimac “lutao“ od stopera do veznog igrača silom prilika; Topolovec je više igrao na mjestu stopera negoli na svojoj matičnoj poziciji lijevog bočnog; Bračević je bio „Katica za sve“ da se izrazim kao nekada – od lijevog beka preko lijevog krila do desnog; ekipa je vrlo rijetko odigrala tri susreta uzastopce s istim početnim sastavom; dovedena pojačanja potpuno su razočarala i svojim angažmanom i svojom igrom; psihološka priprema tih mladih igrača nije bila dobra jer njih je trebalo već nakon utakmice u Petrinji upozoriti i naglašavati im što se događa u ovom nazovimo ga nogometu; i mogao bi tako još nabrajati ali mislim da je to dovoljno i možda nije točno. No, takvo  je moje viđenje igre Zagorca i moram naglasite da u ovoj ne baš lijepoj jeseni ipak su neki mladi igrači pokazali da se na njih može najozbiljnije računati kao što su: Jazbec, Frinčić, Stiperski, Topolovec, Krznar i Brčić.   

Svakako na kraju moram spomenuti igrače Zagorca koji su zaista igrali dobro bez oscilacija tijekom jeseni: Bruči (čak 4 puta njegova  je mreža ostala netaknuta), Landripet, Kunštić, Bračević, Jazbec i Frinčić koji je odigrao tri posljednja susreta prvenstva.  

Proljeće  

S nestrpljenjem se očekivao početak proljetne polusezone jer klub su napustila “pojačanja“ koja su više sjedila na klupi negoli igrali (Žitković, Ambrosio, Bajan, Mišak, Nasri, Uchida i Paradžik), otišao je i prvi trener Ivan Zubić te je bilo izuzetno zanimljivo vidjeti tko će u ovom dijelu sezone nositi plavi dres kluba iz Krapine. U novoj polusezoni priključili su se Šimunić (jedan od najboljih igrača proljeća) i Korytskyi (u prvom dijelu polusezone odličan da bi kako se prvenstvo završavalo i on padao ali mladi igrač koji uz dobre pripreme može biti i puno bolji negoli u prvom dijelu sezone).  

Svakako uprava je trebala proraditi i na dovođenju novog prvog trenera tako da je u prva dva kola proljeća klub vodio dotadašnji pomoćnik Ivan Ivanović osvojivši tri boda, odnosno ostvario pedeset postotni učinak.   

 Nakon 19.-og kola klub preuzima Tihomir Šeperac u trenutku kada je klub imao 22 boda uz 29 postignutih i 34 primljena gola uz napomenu da klub koji  se nalazio na 15. mjestu (Bistra)  i koje je vodilo u niži rang je imao samo dva boda manje. Pogled na konačnu tablicu govori da Zagorec ima 49 bodova uz 54 postignuta i 48 primljenih golova te se nalazi na odličnom sedmom mjestu a da nije posljednji susret na svom terenu odigrao neriješeno (Dinamo Odranski Obrež) prvenstvo bi završio na petom mjestu ispred Ponikvi koje bi imale isti broj bodova kao i Zagorec.  

I svakako da se postavlja pitanje – kako to da ista ekipa jeseni bez sedam igrača koja su na početku jeseni došli kao pojačanja uz samo dva pridošla – Šimunić i Korytskyi – je uspjela napraviti rezultat koji ih je na kraju smjestio na sedmo mjesto prvenstvene ljestvice a kada pogledamo samo proljetni dio sezone Zagorec je osvojio četvrto mjesto s 30 osvojenih bodova a ispred njega su se smjestili Gaj (32), Vrapče (33) i Segesta (41). 

Najbolji odgovor na ovo pitanje dao mi je u nedavnom intervjuu trener Tihomir Šeperac te ću ga citirati:“ Kada sam došao na prvi trening malo sam se iznenadio uvidjevši stanje tih igrača. Oni su bili u nekom „zrakopraznom“ prostoru, bez samopouzdanja, bez neke vjere u sebe a što je utjecalo na takvo stanje teško je odrediti iako mi se čini da je to prije svega rezultat koji su imali jer pozitivan  rezultat uvijek podiže atmosferu, samopouzdanje i vjeru u sebe te raste iz kola u kolo. Moram priznati da sam se u početku malo preplašio ali brzo sam detektirao taj problem te sam promijenio neke stvari, unio dosta mojih stvari koje sam kao igrač i trener već koristio tako da smo se vrlo brzo posložili odnosno presložili  i rezultat je vidljiv. Ja sam po karakteru borac. Želim da moje momčadi vjeruju u sebe, da su najbolje i igraju najljepši nogomet i to je moja filozofija nogometne igre. Vjerujem u sebe, vjerujem u ove dečke, vjerujem u klub. Rezultat nam je zaista odličan (osvojeno 60 posto bodova otkako je na klupi Šeperac, op. a.) i s pravom mogu kazati svaka čast mojim igračima, većina zasluga ide njima.  

Prije svega ja želim da moja ekipa vjeruje u sebe, da se moja ekipa ne podređuje protivniku, da moja ekipa igra napadački nogomet i dečki su to vrlo brzo prihvatili  i mislim da je upravo to brzo prihvaćanje od strane igrača  plod ovih dobrih rezultata uz napomenu da ja ne dajem puno informacija igračima u fazi napada, oni imaju dovoljnu kvalitetu da nešto sami naprave prema naprijed. Što se tiče obrane tu moraju poštivati neke zakonitosti i principe i to su moji dečki odradili jako dobro, svakako može se i bolje. I za kraj moram napomenuti – jako sam zadovoljan igrom mladih igrača i još jednom ću ponoviti velike zasluge za ovaj rezultat idu svim igračima. Situacija je bila takva da je Zagorec prošle godine ispao iz lige a ove je godine prijetilo isto  i za te mlade dečke je bio preveliki pritisak da oni to sami nose na svojim leđima te sam zato napravio jednu kombinaciju iskustva i mladosti gdje sam ih “vrtio“ i većina ih je dobila priliku igrati i ja sam s njima jako zadovoljan. No, postoji jedna “caka“ da se tako izrazim – oni moraju u kontinuitetu pokazivati dobre igre jer imaju ove “starije“ dečke koji su stvarna kvaliteta uz koje oni mogu sazrijevati. Moraju slušati, moraju vrijedno trenirati i uvjeren sam da u Zagorcu mladost ima potencijala.“  

Zaključak  

I tako je jedna sezona koja je počela odlično, nastavljena slabo (na kraju jeseni klub je bio jedan od kandidata za selidbu u niži rang, op. a.) da bi „čišćenjem“ svlačionice u  zimskoj pauzi i dovođenjem dva kvalitetna igrača (Šimunić i Korytskyi) te povratak Majcenića, Harrisona i Strabića uz odlično vođenje kluba u proljetnom dijelu sezone od strane stručnog stožera donijelo dobar rezultat kluba – sedmo mjesto s 15 pobjeda, 4 remija i 15 poraza (čak 10 poraza u jesenskom dijelu polusezone, op.a.) uz odličnu gol razliku – 54 (26 u jesenskom dijelu polusezone, op. a.) postignuta gola i 48 (u jesen je golman Zagorca po loptu u mrežu morao ići čak 31 put, op. a.) primljenih golova.   

Iako statistike (strijelci, asistenti, MVP, minutaža) dosta govore ja ću si dati slobodu da izdvojim po mojoj ocjeni najbolje igrače sezone: vratar Matija Bruči (u 30 odigranih utakmica čak 12 puta “clean sheet“ odnosno “čistu“ mrežu što donosi odličnih 40 posto), Grga Štimac, Andrej Landripet, Matija Majcenić, Filip Hanžić i Petar Šimunić dok su se od mladih igrača istaknuli i dokazali Ivan Jazbec i Karlo Stiperski; Dario Frinčić te Luka Topolovec koji je u drugom dijelu sezone odlično odigrao na svojoj prirodnoj poziciji lijevog bočnog. Ovime ne umanjujem kvalitetu, voljni moment i ono što su dali u dobrom proljeću ostalih igrača ali nekako mi se čini da su nabrojani bili za  nijansu bolji i nositelji igre.   

Trener Šeperac prvo okupljanje je zakazao za 15. srpnja a na Upravi kluba je da učini sve kako bi u klub doveli bar dva igrača – napadača ( pravu špicu što bi rekli navijači, op. a. ) i barem jedno krilo i tada bi se zaista moglo kazati ono što je najavljeno – juriš na prvo mjesto. Uz to Zagorec na većinu ekipa ima i jednu prednost – okretanjem prije sezone i pol na vlastiti kadar iz omladinske škole došli su u poziciju da ne moraju strahovati od pravila koji će vrijediti u sljedećoj sezoni – utakmicu moraju započeti i završiti s tri mlađa igrača.   

Okvir 1   

Bračević, najbolji strijelac; Landripet, najbolji asistent; Hanžić MVP kluba  

Ove jeseni u strijelce se upisalo 10 igrača. Najbolji strijelac kluba je Petar Bračević sa 7 pogodaka, a slijede ga Karlo Stiperski i Filip Hanžić sa 6; Bruno Bajan i Matija Majcenić s 5; Brčić, Christian, Štimac, i Krznar s 3; Žitković, Brebrić, Kunštić i Korytskyi s 2 dok su po jedan pogodak postigli Ružak, Strabić, Uchida, Landripet i Harrison.  

Najbolji asistent je Landripet s 8 asistencija a slijede ga Christian sa 7; Hanžić 5; Štimac 4; Stiperski, Brčić, Turniški i Strabić s 3; Majcenić, Korytskyi i Ružak  2, dok su po jednu asistenciju upisali Jazbec, Bračević, Bajan, Kunštić, Šimunić i Topolovec.  

Ako pokušamo izabrati MVP (bod za gol i pola boda za asistenciju ) igrača sezone onda je to Filip Hanžić s 8,5, a slijede ga Bračević i Stiperski s 7,5; Majcenić sa 7 dok “Top 5“ asistenata zaključuje Christian sa 6,5 bodova.   

Okvir 2 – minutaža igrača  

Ove sezone na teren u plavom dresu kluba istrčalo je čak 34 igrača. U prvih 18 (TOP 18 – recimo da toliko igrača “stane“ u zapisnik) nalaze se sljedeći igrači.  

Najveću minutažu ima Grga Štimac koji je upisao 2775 minuta od ukupno 3.600 minuta odnosno odigrao je 30 od 34 utakmice. Iza njega slijede: Bruči (2700), Landripet (2558), Jazbec (2372), Stiperski (2302), Kunštić (2115), Topolovec (1911), Bračević (1609), Krznar (1588), Šimunić (1440), Turniški (1210), Hanžić (1145), Christian (1068), Bajan (928), Korytskyi (879), Harrison (833) i listu zaključuje Majcenić (812).   

Vidljivo je da je ovih 18 igrača odigralo u prosjeku najmanje 9 i više prvenstvenih utakmica a ono što veseli je činjenica da su u TOP 18 po minutaži igrač koji je prošle sezone završili svoj juniorski staž (Topolovec) i igrači koji još uvijek igraju i za juniore Jazbec i Stiperski, Ovim mladim igračima treba priključiti i mlade igrače koji imaju dobru minutažu i također pokazuju da u njime ima potencijala – Frinčić (659), Ružak (654) i Brčić (635).

Još iz rubrike

Kajkavske kronike

NET.HR

IZ HRVATSKE

Kajkavske kronike

Još iz rubrike