“Pratili smo neidentificirani leteći objekt na zagrebačkom području. Digla se uzbuna i nas 100 je izašlo u noći van i gledalo neobično svjetlo na nebu.”
Ispričao je to jedan Hrvat za 24sata koji je sredinom 80-ih godina služio kao časnik u protuzračnoj obrani Jugoslavenske narodne armije (JNA). Bio je to misterij koji mu i dan danas ne da spavati, jer nitko od svjedoka iz vojske nikad nije dobilo odgovor što se te noći zbivalo na nebu iznad Hrvatske.
Raketni Volhov
– Prvi nam je za neobično svjetlo javio vojnik koji je bio na straži. Alarmirali su nas sirenom, morali smo u nekoliko minuta biti spremni za djelovanje. Radio je radar P18, a mi smo potvrdili viđenje ciljničkim radarom raketnog sustava Volhov. Sve sam potom gledao na ekranu. Išao je prema Zagrebu. Bili smo ga spremni gađati – ispričao je časnik tu zataškanu priču te zamolio za anonimnost. Iako je prošlo gotovo 40 godina, obavještajne službe trudile su se tada da nitko od više od stotinu ljudi o tome nikad ne priča.
– Raketni sustav Volhov koji je bio raspoređen za obranu Zagreba. Bio sam za ciljničkim radarom i uspjeli smo ga poklopiti dva puta. To što smo ga vidjeli na radaru samo je značilo da je NLO bio izgrađen od neke vrste metala. No svaki put kad bi ga ulovili, on bi doslovno odskočio – ispričao je svjedok.
Dodao kako je to mogao napraviti ili zbog velike brzine ili zbog neke napredne, tada neviđene, stealth tehnologije.
– Svaki put kad bi ga naciljali, njemu kao da se upalio alarm. Odskočio je od markera i bježao je. To je sve trajalo 15 do 20 minuta. Ljudi vani su gledali u tu svjetlost. Ne bih znao reći kakvog je oblika bilo. Svakako je nadilazilo i granice današnje tehnologije – priča časnik koji bi mogućnosti NLO-a usporedio s današnjim američkim borbenim zrakoplovom F-35, samo višestruko bržim.
– U jednom trenutku NLO je samo nestao u bespućima neba. Mi smo sve to dokumentirali, svaki tren borbenog manevra, no idućeg dana su u vojarnu stigli tzv. bezbednjaci i doslovno istrgnuli stranicu. Pazite, ti dokumenti su bili označeni. Svaka stranica je bila označena i pečatirana upravo da se to ne dogodi, da netko nešto zataška, a oni su jednostavno to istrgnuli i otišli – priča svjedok.
Glavna tema
Svima su zabranili pričati o incidentu, no on je bio glavna tema u kantini, kao i tijekom susreta s drugim vojnicima u tadašnjoj Jugoslaviji.
– Nije im uspjelo. Otišli bi ljudi u kafić van vojarne i nakon dvije rakije svatko je doznao za tu priču – prisjetio se časnik.
Imali su još jedan takav susret par godina kasnije, no on se zbio tijekom dana. Tada se radilo o talijanskom špijunskom balonu, koji je putovao jako sporo.
– U idućih sedam dana jedan je MiG–21 ostvario kontakt s tim objektom, ali ja vam ne mogu potvrditi kakvog je karaktera bio taj kontakt. Znam da je dobio zapovijed da lansira vođene rakete zrak–zrak, ali je u proceduri lansiranja raketa nestao kontakt s tim NLO–om, cilj se izgubio i taj je objekt nestao bez traga – kaže Milan Maček ističući kako se taj NLO više nije pojavljivao.
