Za Savate klub Stubica zna cijelo Zagorje, ali i puno šire, upravo zahvaljujući odličnim rezultatima članova kluba koji na natjecanjima – bilo državnim, europskim ili svjetskim – redovito bacaju rukavice u lice konkurenciji.  

Osim po uspjesima, klub je dobro poznat po još nečemu. Na žalost. Naime, prostor u kojem ovi vrhunski sportaši treniraju sve je samo ne adekvatan i prilagođen njihovim potrebama – preuređena ‘šupa’ od nepunih 40 kvadrata u dvorištu osnivača, predsjednika i trenera kluba Srećka Znike. 

Početkom siječnja 2018. godine, nakon tada najnovijih uspjeha članova kluba na raznim natjecanjima – Luka Lešković osvojio titulu Savate Pro prvaka svijeta, Miroslav Tustić osvojio je naslov profesionalnog prvaka Balkana, Marko Gospočić postao je Savate Pro prvak Hrvatske, Helena Beljak osvojila je broncu na EP u Belgiji – članove i predsjednika kluba primio je u svom uredu župan Željko Kolar. 

‘Najmanje što možemo’

I sam svjestan koliko su puno postigli, župan je tada obećao da će klub konačno dobiti prostor kakvog zaslužuje kako bi se konačno maknuli iz ‘šupe’.  

– Ono što najmanje možemo napraviti nakon takvog uspjeha i promocije Krapinsko – zagorske županije, jest da Grad Donja Stubica i Krapinsko – zagorska županija zajedno naprave jednu malu sportsku dvoranu, malo borilište, koje će biti dom Savate kluba Stubica, kako bi mogli normalnim uvjetima, kakve imaju svi ostali borci, trenirati. Stoga ćemo odmah poslije 15. siječnja krenuti s Gradom u odabir lokacije i izradu projektne dokumentacije i početi s gradnjom jednog takvog objekta – rekao je tada župan Kolar.

Danas, šest i pol godina nakon danog obećanja, dvorište trenera Znike i dalje po nekoliko puta tjedno bude zatrpano automobilima jer dečki i dalje dolaze trenirati u njegovu ‘šupu’.  

Gdje je zapelo?

– Na prijemu kod župana bili smo 5. siječnja 2018. godine nakon prvenstva na kojem je naš Luka Lešković boksao za Pro prvaka svijeta. Ja sam inače to prvenstvo htio napraviti ovdje kod nas da ljudi vide da je ovaj sport vani jako praćen jer nas ovdje stavljaju kao sportaše drugog reda. Župan je bio impresioniran uspjehom, ali i samim prvenstvom, pa je tu došla njegova ideja i obećanje o dvorani. Dogovor je bio da se to radi s Gradom Donja Stubica, a je li ta njegova odluka Gradu bila nametnuta, vjerojatno je. Pretpostavljam da Grad samostalno u to ne bi išao, nije im u interesu – započinje Znika. 

Grad je trebao pronaći lokaciju za buduću dvoranu te ishoditi dozvole. Kao lokacija se nametnuo prostor iza nove gradske sportske dvorane. 

– Taj novi objekt bi se spojio na postojeću novu dvoranu, po mojim saznanjima postoji i neki projekt, a znam i da se javio neki problem s odvodnim kanalom koji se nalazi tamo. Dvije su godine prošle da se za taj kanal napravi elaborat i ni sam ne znam kakva sve čuda. Međutim, cijela stvar oko naše dvorane i dalje stoji još od tog 5. siječnja kada je obećano da će se kroz desetak dana krenuti s lokacijskim dozvolama, papirima i slično – priča nam predsjednik.

Do danas se, koliko je njemu poznato, napravilo nešto vezano uz papire. Ni sam nije siguran što, no u jedno je siguran – njihove dvorane i dalje nema, a na lokaciji na kojoj bi trebala biti je i dalje samo trava.  

‘Sramota’

Da netko vidi gdje sada treniraju, dodaje Znika, to bi bila sramota. 

– U Stubici inače postoje dvije dvorane – jedna je stara školska, druga je nova gradska. U vrijeme korone smo vrlo kratko trenirali u novoj dvorani, ali čim je došla zima, stubički nogometaši nisu imali gdje trenirati, pa su nas izbacili van, iako su, uz nogometaše, tamo i dalje trenirali i stolnotenisači, trenirao se i badminton i još neki sportovi. Mi smo se maknuli u staru školsku dvoranu u kojoj nemamo uvjete. Prvo, imamo pravo samo na dva sata tjedno, dva termina po sat vremena. Drugo, nemamo opremu koja nam je potrebna. Mi tamo koristimo utege koje sam ja kod kuće napravio, imamo samo jednu medicinku koju sam isto ja nabavio. Nemamo vreće, nemamo ring, nemamo tatami strunjače, ništa nemamo. Sve ostalo odrađujemo kod mene doma u prostoru koji je već svima poznat. To je nekada davno bila štala od mog djeda, 40 kvadrata, unutra sam složio mali ring i vreće gdje sam ja još trenirao dok sam bio mlađi – govori Znika i dodaje: 

– Vi morate odraditi nekoliko pravih treninga tjedno da bi mogli nastupati po prvenstvima jer bez dobrog treninga nema pravih rezultata, stoga sam ja svojim dečkima rekao neka dolaze onda u taj prostor. Unutra ih može trenirati maksimalno šest, ali i tu već bude velika gužva. Taj je prostor idealan za dvoje ljudi. Uvjeti su nam ‘žali Bože’ – govori naš sugovornik.

Unatoč tome, klub Savate box Stubica ima četiri sportaša prve kategorije. 

– Niti jedna udruga u Donjoj Stubici nikada nije imala četiri sportaša prve kategorije u niti jednom sportu u ovih 30 godina Hrvatske, a vjerojatno ni u narednih 30 – dodaje predsjednik Znika. 

Nove upise članova klub ne vrši jer za treninge jednostavno nemaju uvjete. Trenutno u klubu trenira 20-ak članova, a ima i nešto rekreativaca. Na treninzima u staroj školskoj dvorani obično bude između 30-ak i 40-ak ljudi. 

Od obećanja o dvorani danog prije šest i pol godina, čelništvo kluba bilo je kod župana još dvaput. Posljednji susret bio je početkom ove godine. 

– Oba sastanka bila su na moju inicijativu jer sam zvao našeg gradonačelnika Nikolu Gospočića da provjerim gdje je zapelo. On bi mi rekao da se javim na Županiju da nas župan primi. Na ovom posljednjem susretu župan je rekao gradonačelniku neka najprije riješi sve papire jer se inače ništa ne može raditi. Ja sam svjestan da to ne može ići brzo, svjestan sam da se sva papirologija u vezi zemljišta i dozvola ne dobivaju preko noći, ali mišljenja sam da bi se stvari brže odvijale da je bilo više sluha za naše probleme – smatra Znika. 

Grad je dao napraviti projekt za dvoranu koja bi imala oko 200 kvadrata. Ona bi, kako smo ranije naveli, bila vezana za stražnju stranu nove sportske dvorane u Donjoj Stubici. 

Brojni uspjesi

– To sve traje i traje, mi nikako da dođemo na red. Izgubili smo oko sedam godina na sve to, ja sam sve stariji, nema tu više toliko entuzijazma s moje strane. Imao sam mnogo planova za klub i u tih sedam godina napravili bi daleko bolje rezultate. Ipak, unatoč svemu smo napravili vrhunske rezultate. Jedan naš član je sportaš prve kategorije već osam godina jer je čak dvaput verificiran od strane Hrvatskog olimpijskog odbora. Inače imamo ukupno četiri sportaša prve kategorije s tim da je naš junior Marko Bulek bio europski prvak i viceprvak svijeta, a u Saudijskoj Arabiji je nastupio za reprezentaciju Hrvatske kao senior i osvojio je drugo mjesto na Olimpijadi borilačkih sportova. Uz to, na tom je natjecanju bio najbolji senior iz hrvatske reprezentacije. Žao mi je da nas se, unatoč svim ovim rezultatima, uvijek nekako stavlja sa strane. Isto tako, jako mi je žao da nas ljudi stigmatiziraju i vide kao ‘neke tamo budale koje se udaraju u glavu’. Krivo nas doživljavaju, neozbiljno – dodaje Znika. 

– Ne znam iz kojih sredstava, ali u Donjoj Stubici se sada ide raditi novo igralište s umjetnom travom, vjerojatno kao nagrada nogometnom klubu koji je nedavno pao u nižu ligu. Isto tako, preuredilo se košarkaško igralište koje je sada dobilo posebnu novu podlogu. Sve super, ali Donja Stubica niti nema košarkaški klub. Meni je nepojmljivo da se ulažu sredstva u košarkaško igralište, a da nema košarkaškog kluba. Ja to kažem ovako, ‘kao da Grad uloži u vez za jahtu, a nema ni jahte, ni mora, ali nema veze, bitno da se nešto napravilo’. Meni je to apsurdno, a i mojim dečkima koji su bili jako razočarani kada su to doznali – govori Znika. 

Na pitanje koliko klub još može ovako funkcionirati, odgovara: 

– To zapravo ne može tako ići. To od početka nije moglo ići i ja ne znam kako još uvijek ide. To je valjda ono kada imate entuzijastu koji ide glavom kroz zid i kada imate ljude koji vas prate na tom putu. Nekoliko sam puta došao na ideju da zatvorimo klub, ali žao mi je dečki koji se trude i koji stvarno vole to što rade – kaže nam Znika.

A da je tome stvarno tako provjerili smo i s njima samima. 

Dario Boroša sportaš je 1. kategorije (vrhunski sportaš RH) već osam godina, ima najvišu kategoriju sportaša koju su mu donijeli rezultati na SP i EP. Osvojio je dvije brončane medalje na svjetskom prvenstvu i jednu na europskom te je prvak Balkana.  

Trenira tri do šest puta tjedno, ovisno o nadolazećem prvenstvu i kalendaru natjecanja, a baš ono što nam je rekao predsjednik Znika, potvrdio je i Dario.

– U maloj školskoj dvorani imamo dva treninga tjedno po sat vremena i tamo nemamo opreme, a preostale treninge obavljamo u privatnom prostoru našeg trenera koji je samostalno izgradio imitaciju ringa koji je manjih dimenzija od borilišta u kojem imamo stvarne mečeve. Imamo termine svi u istoj grupi – ženska skupina, kadeti, juniori i seniori. Školska dvorana nam  je premala i često nemamo mjesta ni za kretati se, a u trenerovom prostoru nažalost nije moguće da pristupi treningu vise od šest ljudi. Praktički, od svih članova, samo šest ih ima pravo trenirati na višoj razini zbog takvih uvjeta. Trebali bi dvoranu u kojoj nas ne bi ograničavao prostor i koja bi bila slobodna za korištenje svim članovima jednako. Mislim da bi se time značajno poboljšali rezultati, a i interes mladih prema sportu – kaže nam Boroša. 

S obzirom na broj članova i potrebe, idealna dvorana imala bi oko 200 kvadrata, a osim samog prostora, treba im i ring, nove vreće, tatami strunjače, nekoliko osnovnih sprava za vježbe snage…

S obzirom na činjenicu da su najuspješniji klub s područja Donje Stubice i da svojim uspjesima u najboljem svjetlu predstavljaju i Grad i Županiju, ali i cijelu zemlju, a nemaju svoju dvoranu, pitali smo ga kako se zbog toga osjećaju. 

– Osjećamo se prevareno i izigrano i kao da smo bili cijenjeni samo u prvih tjedan dana nakon mečeva kad je oduševljenje publike bilo na vrhuncu. Tada nam je bila obećana izrada projekta nove dvorane, a nakon šest godina smo došli do toga da i dalje čekamo taj isti projekt – priznao nam je Boroša. 

Savate Pro prvak svijeta 2017., prvi u povijesti Pro prvak Balkana 2015., viceprvak svijeta 2017. i viceprvak Europe 2016. Luka Lešković, ujedno vlasnik desetak brončanih medalja s europskih i svjetskih natjecanja kao junior i senior, a bio je i prvak Hrvatske čak 21 puta u dvije discipline, aktivno trenira još od 2002. godine. Kao i Boroša, ali i ostatak ekipe, nikako nije zadovoljan uvjetima u kojima trenutno rade.

‘Svi bi se slikali’

– Dvorana u kojoj bismo imali ring i rekvizite za treninge snage i izdržljivosti nam je od iznimne važnosti zbog kvalitetnijih priprema za natjecanja. U školskoj dvorani nemamo ništa od opreme osim nekoliko utega koje je trener sam izradio, a u njegovom privatnom prostoru imamo mali ring, boksačke vreće i teretanu. Sve je to trener kroz godine sam izradio od vlastitog materijala, osim vreća koje su kupljene – kaže Lešković i dodaje:

– S obzirom na to da smo najuspješniji klub na prostoru grada, sramotno je da nam nije omogućeno da imamo svoju vlastitu dvoranu kakvu zaslužujemo. Naši rezultati su i više nego izvanredni, a za uvjete u kojima su stvoreni nikog, izgleda, nije briga. Ako se ne varam, nikad nas nitko iz Grada i Županije nije posjetio na treningu da vidi kako i gdje treniramo, ali kad osvojimo neku značajniju medalju, tada se rado slikaju s nama – ističe. 

Klub je nedavno na svojim društvenim mrežama ponovno aktualizirao ovaj svoje veliki problem, a odgovorio im je i gradonačelnik Nikola Gospočić. 

– Dragi naši savate sportaši. Rado ću vam odgovoriti na vaš upit iako sam razmišljao da je možda i bolje da ne govorim ništa. Znači nikada vas kao gradonačelnik nisam tapšao po ramenu, a kamoli da sam vam išta obećao, a da nisam ja ili moj tim to i realizirali. Pod utjecajem jednog velikog uspjeha, župan je bez puno razmišljanja obećao nešto što realno nije trebao. Nažalost, to obećanje palo je na kraju ni krivom ni dužnom meni na leđa gdje se već godinama borim s pronalaskom zemljišta, popravljanjem imovinsko-pravnih odnosa, izradom projektno-tehničke dokumentacije i izdavanjem građevinske dozvole. Naravno sve troškove koje smo do sada imali podmirio je Grad. Žao mi je što je to tako, ali to su činjenice. Da, činjenica je da imate sportaše najvećih kategorija, ali i Gornja Stubica ima olimpijku i nema bazen. Takve stvari ne mogu nastati preko noći jer koštaju, a mi smo mali grad i moramo biti jako oprezni s našim limitiranim proračunom. Grad će sve učiniti da sljedeće godine uspijemo prijaviti projekt na Ministarstvo sporta i nadamo se da ćemo biti prepoznati i da ćemo moći napraviti što je realno obećano s neke druge strane. Nikada nismo odustali od ovog, za nas velikog projekta, i naravno sav trošak oko održavanja te dvorane ako ikada bude izgrađena opet će pasti na leđa grada. Zato sam možda i malo razočaran na prozivanja koja realno nismo zaslužili – odgovorio je Gospočić. 

Odgovor Županije

A s obzirom na to da je obećanje dao župan Kolar, upit o situaciji oko dvorane poslali smo i na njegovu adresu. 

– Krapinsko – zagorska županija ponosi se brojnim uspjesima svojih vrhunskih sportaša, osvajanjem naslova državnih prvaka, plasmanima na Olimpijske igre te titulama europskih i svjetskih prvaka. Kao što je slučaj i na nacionalnoj razini, ovi se impresivni rezultati često postižu u uvjetima koji se ne mogu mjeriti s onima koje osiguravaju države s višestruko većim proračunima. Upravo kako bi borcima i borkinjama iz Savate kluba Stubica osigurali uvjete koji će biti bar na tragu onoga čime raspolaže njihova bogatija konkurencija, Krapinsko – zagorska županija i Grad Donja Stubica odlučili su izgraditi dvoranu koja će služiti prvenstveno za potrebe ovog kluba – stoji u odgovoru Županije. 

– Dogovorom Grada Donja Stubica i Krapinsko – zagorske županije definirano je da će sportska dvorana biti na zemljištu Osnovne škole Donja Stubica, koje će Županija kao osnivač škole ustupiti Gradu. Navedeno zemljište se nalazi odmah pokraj gradske sportske dvorane. Realizacija projekta, odnosno obavljanje potrebnih predradnji za gradnju dvorane započeto je u siječnju 2018. godine. 

Do danas su izrađeni idejni i glavni projekt – navode iz Županije.

Kako bi se uopće moglo pristupiti gradnji, navode iz Županije, s Hrvatskim vodama dogovorena je dislokacija postojećeg ranije spomenutog kanala. Dodaju i da je bila potrebna izrada dva parcelacijska elaborata – jedan je proveden, dok je drugi trenutno u provedbi. 

– Ističemo da je sve navedeno zahtijevalo izdvajanje financijskih sredstava i angažman stručnjaka u vrlo izazovnom razdoblju tijekom kojeg smo bili suočeni s posljedicama dva snažna potresa te pandemijom koronavirusa – kažu u Županiji. 

Ipak, dodaju da se izdavanje građevinske dozvole za gradnju dvorane očekuje početkom jeseni te da će tada sve biti spremno za prijavu na jadan od natječaja koje će raspisati Ministarstvo turizma i sporta. 

– Željeli bi istaknuti da se Županija i Grad u ovom, kao i u svim drugim projektima, vode željom da povuku što više bespovratnih sredstava iz europskih i nacionalnih izvora. Nakon što se osiguraju bespovratna sredstva, Županija i Grad će osigurati preostali iznos koji će biti potreban za dovršetak investicije. Iako ishođenje sredstava kroz ovakav natječaj traje dulje od kompletnog izravnog financiranja, ipak smatramo da je to opravdano jer time izravno štedimo novac koji stanovnici Krapinsko – zagorske županije i Grada Donja Stubica uplaćuju u županijski i gradski proračun. Na taj način Županija planira gradnju ne samo dvorane Savate kluba Stubica, nego i sedam drugih sportskih dvorana u gradovima i općinama diljem Krapinsko – zagorske županije – odgovorili su nam iz Županije i na kraju dodali: 

– Čitavom Savate klubu Stubica na čelu s trenerom i predsjednikom Srećkom Znikom još jednom čestitamo na brojnim ostvarenim uspjesima. Razumijemo njihovu želju za što bržom gradnjom njihovog novog doma te vjerujemo da će nakon njegovog konačnog završetka uslijediti još veći i brojniji uspjesi – odgovorili su nam iz Županije.