Digitalni autizam je razvojno stanje djece do kojeg dolazi zbog ovisnosti o ekranima i očituje se kroz teškoće u komunikaciji, ponavljajućim i stereotipnim radnjama, no za razliku od “klasičnog” autizma, koji je trajni poremećaj, dijete je kod ovog oblika moguće vratiti na uredan razvojni put, piše Index.
Digitalni autizam ili ekranizam može se pojednostavljeno objasniti kao ovisnost o bilo kojoj vrsti ekrana – mobitela, TV-a, računala, tableta – kaže psihologinja iz Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež u Zagrebu Ivana Bilić. Dodaje da se smetnje manifestiraju do treće godine djetetova života.
Stres u mozgu
– Znamo da je uzrok digitalnog autizma prekomjerno korištenje ekrana i nema striktnog početka smetnji u najranijoj dobi. Prije nego razvije ovisnost o ekranu, dječji mozak je redovito prekomjerno stimuliran korištenjem ekrana, a to uzrokuje stres u mozgu – objašnjava.
Edukacijska rehabilitatorica Jelena Petranović, zaposlena u Dječjem vrtiću Pjerina Verbanac u Labinu, objašnjava da “klasični” autizam nije “izlječiv”, za razliku od digitalnog autizma, koji je reverzibilnog tipa, odnosno moguće je adekvatnim intervencijama dijete vratiti na uredan razvojni tok, ako se na vrijeme reagira.
– Simptomatološki, dijete s digitalnim autizmom djeluje kao da pripada autističnom spektru, odnosno ima slabo ili uopće nema razvijen govor i komunikacijske vještine – ne odaziva se na ime, ne uspostavlja kontakt očima, čak ni neverbalno ne komunicira svoje potrebe – objašnjava.
Petranović kaže, ako je govor i razvijen, to su pretežito tzv. skriptovi ili eholalija, odnosno nefunkcionalno ponavljanje tekstova iz crtića ili igrica.
– Dijete se često osamljuje i ne ulazi u interakciju s drugom djecom jer nema razvijene socijalne vještine, a i sama igra je nerazvijena – navela je.
Terapija
Igračke ne koristi funkcionalno, već isključivo u istraživačke svrhe – baca igračke ili primjerice samo vrti kotače od autića bez da ga vozi. Uz to dijete ima slabo razvijenu i raspršenu pažnju te moguće i neke oblike agresivnog ponašanja zbog nemogućnosti izražavanja vlastitih potreba te smanjene emocionalne regulacije uslijed ovisničkog obrasca ponašanja.
Ako roditelji kod djeteta prepoznaju simptome digitalnog autizma, Bilić kaže da se mogu javiti nadležnom pedijatru, odnosno stručnoj službi vrtića/škole, koji će ih savjetovati i eventualno uputiti na daljnje preglede ili terapijske postupke.
Savjetuje da u tom slučaju djetetu ograniče korištenje svih ekrana te da budu dosljedni u provođenju odluke koliko i kada ih smiju koristiti. Također je korisno da i vlastitim primjerom pokažu kada i koliko je primjereno koristiti tehnologiju.
Petranović dodaje da su se učinkovitim metodama pokazali logopedski i rehabilitacijski tretmani Floor time, ABA terapija, uključivanje djece u vrtić ako ga nisu pohađali te različite druge sportske ili društvene aktivnosti. Objašnjava da su terapije uspješne, ako se pravovremeno reagira i ako roditelji surađuju sa stručnjacima.