Na obroncima Strahinjčice u Gornjoj Šemnici kod Krapine živi jedan netipični Zagorec. Njegovo ime je Peter Noll, ima 80 godina i rođeni je – Britanac! Diplomirani profesor povijesti i bivši predavač na prestižnom Oxfordu, Noll je 1990. godine krenuo na hodočasničko putovanje po Europi i prošao kroz mnoge zemlje, taman u vrijeme kad je počeo bjesniti Domovinski rat.
Već je naručio grobno mjesto
Pa što je jednog profesora iz Oxforda natjeralo na dolazak u Hrvatsku?
– Ah, Hrvatska je najbolja zemlja na svijetu! Živim ovdje već 17 godina i mogu slobodno reći da ovdje želim i umrijeti, čak sam već i naručio grobno mjesto, ha ha! Sve je krenulo još 1990., kada sam kao hodočasnik uzeo šator i krenuo na put. Otac mi je inače rodom iz Kölna, vidite i sami da imam njemačko ime, ha ha, stoga sam prvo stao u Kölnu pa kroz Češku i Austriju stigao do Jugoslavije. Zatim sam stigao u Grčku pa brodom do Izraela, prekrasne uspomene – govori nam Peter i prisjeća se kako je stigao u Hrvatsku.
– Upoznao sam ljude s kojima sam ostao u kontaktu i sprijateljio se, pa sam ih nakon odlaska u mirovinu odlučio posjetiti. U Hrvatskoj sam inače boravio s Francuzima koji su me naučili lekciju da je lako pronaći prijatelje ako putuješ sam i tako je sve krenulo spontano i eto, završio sam u Gornjoj Šemnici. Ovdje se stvarno osjećam kao u raju, prekrasan je ugođaj, priroda, zelenilo… – kaže Peter.
Kakvi su Zagorci, pitali smo ga.
– Kažem vam da želim umrijeti ovdje koliko mi je lijepo. Svi su me odlično prihvatili i uvijek su na usluzi kad ih trebam. Odem na kavu u lokalni kafić, tamo me isto svi znaju, uzmem novine, prolistam, malo popričam s mještanima i tako mi prolaze dani. Hrvatska je mala zemlja, to svi znamo, ali zemlja velikog srca i velikih ljudi koji znaju koliko je borbe potrebno za stvaranje jedne takve države – emotivno priča vitalni 80-godišnjak iz Oxforda.
Može li usporediti Zagorje sa svojim rodnim mjestom? Peter je na to malo zastao…
– Prvo što mi pada na pamet je čistoća vašeg kraja. U redu, manje je mjesto i manja je populacija od onoga gdje sam odrastao, ali svejedno se svaki put iznenadim koliko je čist pejzaž, pa i trgovine i kafići… Hrvatska je ušla u Europsku uniju i vide se promjene u tih desetak godina, sve se ubrzalo, pojačala se dinamika života, živite slobodno i ništa vam ne nedostaje – govori Peter.
Kako provodi dane, čime se bavi i što ga ispunjava? Pogađate, uzgaja vino u svom malom vinogradu. Tipično britanski, našalili smo se!
– Popijem dnevno čašu vina, znate kako se kaže, to je lijek za dug život, ha ha! Prvo što sam ovdje naučio je pitanje ‘Kaj buš pil?’, to čujem gotovo svakodnevno. Da, osim vina radim i svoju rakiju, iznenadio sam se koliko je ljudi ovdje vole piti. Imam i vrt te voćnjak, a posadio sam i tisuću velikih ruža – kaže nam Peter.
Otkrio nam je i koji mu je omiljeni zagorski specijalitet. Kao iz topa:
– Bučnica! Gledao sam pripremu bučnice puno puta i mogu reći da je ne bih uspio napraviti sam. Srećom, zagorske žene su prave maherice u spremanju takvih specijaliteta pa se stoga i lako dođe do poneke ‘kostrole’ – govori Peter kroz smijeh.
Recept za vitalnost
Čaša vina dnevno i svakodnevni radovi oko vinograda pravi su recept za vitalnost. To nam potvrđuje i ovaj osebujni 80-godišnjak.
– Baš sam nedavno proslavio 80. rođendan u društvu svojih najmilijih. Bila je odlična fešta, skupilo nas se 60-ak i baš smo se lijepo podružili. Star sam ja čovjek, to nije tajna, ali imam mlade prijatelje s kojima volim pričati i tako se osjećam mlado. Zdravlje se sastoji od niza faktora i ovisi ponajprije o dobroj prehrani, kretanju i sreći. Ali da se razumijemo, nitko ne želi živjeti zauvijek, zato treba iskoristiti svaku sekundu života, pogotovo u ovako lijepom kraju kao što je Zagorje – zaključuje simpatični 80-godišnji Britanac sa zagorskom ‘putovnicom’.
