Vrijeme provedeno pred ekranom ne pogoršava odnose između djece i roditelja, kažu istraživači. Zapravo, to su samo distrakcije općenito.
Istraživači iz Švicarske analizirali su ono što nazivaju ‘tehnoferencijom’, ometanje uzrokovano digitalnim uređajima, kako bi saznali da li distrakcije iz drugih izvora osim telefona zapravo jednako štete odnosima između roditelja i djece.
Ono što su otkrili je da izvor distrakcije na kraju nije bio važan. Djeca su samo željela nepodijeljenu pažnju svojih roditelja. Kada je nisu dobila, bilo da je roditelj gledao u telefon ili obavljao neku drugu nedigitalnu aktivnost, odnos je patio na sličan način.
Testirano je 50 parova roditelja i djece
– U ovoj studiji pokazujemo da kada su roditelji ometeni, kvaliteta i kvantiteta interakcije roditelj-dijete su pogoršani u odnosu na situacije kada roditelji nisu ometeni – izjavila je Nevena Dimitrova, glavna autorica studije i istraživačica na Univerzitetu primijenjenih nauka i umjetnosti zapadne Švicarske.
Naučnici su testirali pedeset parova roditelja i djece podijeljenih u tri grupe.
U prvoj grupi, roditelji su bili zamoljeni da se igraju sa svojom djecom (koja su u prosjeku imala 22 mjeseca) 10 minuta. U drugoj grupi, roditeljima je rečeno da se igraju sa svojom djecom, ali nakon pet minuta dobili su upitnik na papiru.
U trećoj grupi, roditelji su dobili isti upitnik, ali su ga popunjavali na tabletu. Grupama koje su bile ‘ometene’ naloženo je da nastave pokušavati igrati se sa svojom djecom dok popunjavaju upitnik.
Rezultati su pokazali da su djeca koja su bila dio ‘ometenih’ grupa pokazivala nižu razinu društvene uključenosti prema svojim roditeljima, a roditelji su bili manje osjetljivi na komunikacijske signale svoje djece. Međutim, ‘tehnoferencija’, roditelji koji koriste tablet umjesto papira i olovke, nije napravila razliku.
– Ovaj nalaz tumačimo, što je i nas iznenadilo, kao mogućnost da su ekrani danas toliko sveprisutni da se mala djeca možda navikavaju na stvarnost da vide svoje roditelje kako koriste ekrane – rekla je Dimitrova, glavna autorica studije.
Istraživači kažu da su najbolje vrste interakcija između roditelja i djece one koje su potpuno neprekinute. Također ukazuju na ‘moralnu paniku’ oko korištenja ekrana, koja je, kako kažu, donekle neopravdana.
– Vidimo da ekrani nisu sami po sebi štetni za kvalitetu interakcije između roditelja i djeteta – objasnila je Dimitrova i zaključila:
– Umjesto toga, čini se da je negativan utjecaj na komunikaciju roditelja i djeteta posljedica toga što roditelj nije potpuno angažiran u interakciji – poručila je.
