Na dubini od oko pet metara kod lokaliteta ‘Stari grad Pakrac’, na razini koja vremenski odgovara periodu ranog 13. stoljeća, odnosno ranih tisuću dvjestotih godina, pronađen je cjeloviti, masivni, drveni, odlično očuvani sarkofag. Prava senzacija uslijedila je kada je Krešimir Vacek, pakrački arheolog i zaposlenik Muzeja grada Pakraca – koji s kolegicom Teom Lokner vodi arheološka istraživanja na području Pakraca – otvorio sarkofag, prenosi Jutarnji list.
U njemu je bio ljudski kostur bez glave. Na mjestu gdje je ona treba biti, pronašli su ostatke lubanje, točnije čeljusti životinjskog porijekla, pretpostavlja se konjske glave. Vacek ističe da to upućuje da se radi o vampirizmu!
– U to vrijeme ljudi su vjerovali da osobe koje su za života bile zle, da i nakon smrti progone žive i donose im nesreću i zato su ih često sakatili, najčešće odsijecanjem glave. Osobi iz našeg sarkofaga koja je fizički bila jako velike i krupne građe, nedostaje glava, a na njenom mjestu su bili očuvani dijelovi životinjske lubanje. Kako je sarkofag bio zatvoren te u njega nije prodirala zemlja nego samo voda, ova zemljana gruda je ovdje postavljena prije zatvaranja sarkofaga, kako bi nadomjestila glavu i poslužila dijelovima životinjske čeljusti kao oslonac. Na neki način glava je “zablindirana” pjeskovitom sivom zemljom, koja je trebala magijski poslužiti kao blokada pokojnika u zagrobnom životu, odnosno da se iz njega više ne vrati. Treba reći i da na cijelom skeletu kao ni izvan sarkofaga nigdje nije pronađena ni krhotina ljudske lubanje – kazao je Vacek.
Na vampirizam upućuje i to što je pokojnik pokopan u smjeru istok-zapad što potvrđuje namjerno orijentiranje, a pokopan je na sjevernoj strani groblja koja u Srednjem vijeku nije bila favorizirana.
– Ono što je za slučaj vampirizma poprilično neobično je što je osoba pokopana u luksuznom, gotičkom sarkofagu kakav do sada nije nigdje zabilježen. Činjenica da je sahranjen u takvom sarkofagu upućuje da se radilo o jako važnoj i cijenjenoj osobi tog vremena koja je bila na najvišim funkcijama. U crkvi su pokopani znatno bogatije osobe, a ni jedna nije imala takav lijes pa se otvara pitanje je li taj lijes imao neku magijsku funkciju? Iako su ga osakatili, sahranili su ga na samom kršćanskom groblju što pokazuje da su mu time odali najveće počast jer su inače takve “vampirske” ukope pokapali ili na rubu ili izvan groblja – temeljito pojašnjava Vacek..
Također pojašnjava da su ovo zaštitni arheološki radovi koji prethode građevinskim radovima jer je ovdje planirana izgradnja Arheološkog parka, kako strojevi ne bi uništili arheološke nalaze.
– Mi ne znamo što možemo pronaći dok ne otkopamo neki nalaz. Zato je arheologija kao bombonijera, nikad ne znaš što te u kojoj čokoladici čeka – zaključio je.