Svake godine 5. listopada obilježava se Svjetski dan učitelja. Proglasio ga je UNESCO 1994. godine u spomen na isti datum 1966. godine, kada je potpisana Preporuka o statusu učitelja. Taj je dan prigoda da se pokaže da je rad učitelja i nastavnika prepoznat kao jedan od najvažnijih za ukupan razvoj društva te da se kao takav i cijeni.
Cilj Svjetskog dana učitelja je mobilizirati podršku za nastavnike, kako bi se osiguralo da će učitelji i dalje ispunjavati potrebe budućih generacija te podići obrazovanje na razinu društvene važnosti i izvući učitelje iz poluanonimnosti i dati im društvenu važnost koju zaslužuju. Prigoda je to i za isticanje važnosti rada svih učitelja i nastavnika i njihov utjecaj na razvoj društva u cjelini, te da se naglasi važnost te profesije, ali i samog obrazovanja čiji su oni nositelji, stoga se taj dan obilježava u više od stotinu zemalja svijeta, pa tako i u Hrvatskoj.
Mi smo tim povodom porazgovarali s Kristinom Turin, Zagorkom iz Velikog Trgovišća i profesoricom talijanskog jezika u čak tri srednje škole – u Samoboru, Novskoj te u Đurđevcu.
Kako stignete odraditi sve na tri fronte?
Rad u tri škole nije jednostavan, ali je dinamičan i ima svoje prednosti. Osobno mi putovanja nisu nešto strano, budući da sam odmalena paralelno s osnovnom školom u Velikom Trgovišću pohađala glazbenu školu u Zaprešiću. Također, paralelno s gimnazijom u Zaboku pohađala sam nastavu talijanskog jezika pri Društvu Dante Alighieri u Zagrebu. Uz dobru organizaciju i upornost, sve se obveze mogu uskladiti. Na početku školske godine ponekad je izazovno usklađivanje rasporeda, ali sve je to ostvarivo uz dobru volju. Ranije sam radila u programu produženog boravka dok nisam našla posao u struci.
Kakva su djeca inače?
Djeca su dobra ako ih se zainteresira. Iako se danas često može čuti o otuđenju uslijed veće zastupljenosti digitalnih tehnologija i društvenih mreža kod mladih generacija, oni su zapravo veoma skloni tražiti interakciju s vlastitim vršnjacima. Imala sam to priliku vidjeti na satu gostovanja učenika iz Italije kod nas, gdje se formula socijalizacije s izvornim govornicima na domaćem terenu pokazala produktivnom i vodila izraženijoj animiranosti učenika. Sami su suradnički pronalazili kreativna rješenja uz minimalnu potrebu za intervencijom s moje strane kao nastavnika.
Kakvo predznanje talijanskog djeca imaju? Što ih najviše muči i je li im teško gradivo?
Učenici kojima predajem počinju učiti talijanski jezik u prvom razredu srednje škole. Nerijetko već imaju određenu predodžbu o kulturi i civilizaciji Italije te izgovor i nove riječi uglavnom lako usvajaju. Nakon nekog vremena susreću jezične strukture koje nemaju ekvivalent ili direktan prijevod na hrvatski i tu se javljaju prve poteškoće. Kao nastavnica, uvijek sam u potrazi za novim i zanimljivim materijalima koji će učenicima kroz vježbu olakšati razumijevanje takvih struktura. Zahtijevam disciplinu, ali mislim da nisam pretjerano stroga.
Kakvo je vaše mišljenje o profesiji učitelja?
To je veoma plemenito zanimanje koje podrazumijeva i određeni smisao i volju, a nadasve strpljivost. Imati znanje je jedna stvar, a druga je stvar vršiti ulogu posrednika između tog znanja i učenika. To je određeno umijeće. Važno je razumjeti učenikovu perspektivu, uvidjeti predznanje i sposobnosti. Ono lijepo je vidjeti njegov napredak. Profesija učitelja je kompleksnija nego što to mnogi smatraju.
Biste li opet upisali isti smjer?
Da, talijanski je posebno lijep, melodiozan jezik i drago mi je što sam ga izabrala. Studij jezika ponudio mi je uz to i brojne prilike za osobni i socijalni rast, od kojih bih izdvojila iskustvo studijskog boravka na sveučilištu La Sapienza u Rimu, koje i danas smatram iznimno vrijednim u pogledu razvoja stručnih kompetencija, ali i širenja kulturno – društvenih horizonata. Također, konkretna i primjenjiva znanja iz područja metodike nastave razlog su zbog kojeg smatram vrijednim upisati nastavnički smjer.
Vidite li se u tom poslu do kraja radnog vijeka?
Teško je predvidjeti budućnost, ali radom u školi sam zadovoljna. Tu je i mogućnost bavljenja prevoditeljstvom, no rad u učionici je, smatram, nešto dinamičniji i više me ispunjava.
I za kraj, koja je Kristinina poruka za sve kolege učitelje?
Veselite se svome pozivu, privilegija je biti ovako važnim dijelom života budućih generacija!
