Savski Valovi tamburaški je sastav iz Zaprešića koji okuplja petoricu velikih zaljubljenika u tamburu. U svojoj 25 godina dugoj karijeri zabilježili su brojne nastupe kako po Hrvatskoj tako i u inozemstvu, a publici su se predstavili na brojnim festivalima na kojima su često i osvajali nagrade. Isto tako, na radijskim i televizijskim postajama često se mogu čuti njihove pjesme i vidjeti njihovi spotovi. Surađivali su s Adamom Končićem, Rajkom Suhodolčanom, Ivicom Pepelkom i mnogim drugim glazbenicima. Iza sebe imaju dva studijska albuma, a u pripremi je i treći.
Savski Valovi za sebe vole reći da su tamburaši bogatog iskustva, spremni svojom glazbom uveličati svaku prigodu. Posvećeni su vrhunskoj kvaliteti muziciranja bez kompromisa te su oduvijek vjerni tamburi i njenom zvonkom zvuku koji dira dušu. To dokazuje i činjenica da su već 25 godina na sceni, što će proslaviti velikim koncertom 13. listopada u Pučkom otvorenom učilištu Zaprešić.
Kada su i kako nastali Savski Valovi? Koliko je članova bilo u početku?
– Savski Valovi nastali su u listopadu 1999. godine spajanjem triju članova Tamburaškog zbora Gaj Zaprešić koji je tada vodio njegov osnivač, profesor Ivan Kresnik, te dvaju članova KUD-a Zgubidan iz Marije Gorice koji je vodio Dragutin Vučenik, bivši istaknuti član nacionalnog folklornog ansambla Lado. ‘Gajevci’ su bili Petar Sremac na basu koji je ujedno i idejni začetnik našeg sastava, zatim Danijel Rožanković na bisernici i Hrvoje Ban na bugariji, a ‘zgubidani’ Tomislav Glogović i Nikola Pušić na bračevima.
Koliko trenutno imate članova?
– Danas brojimo pet članova, s tim da od početka ove godine imamo novog mladog basista Tomislava Novaka, koji je zamijenio dugogodišnjeg basista Josipa Šturlića.
Tko je osmislio ime Savski Valovi i zašto?
– To je ime jednog orkestralnog valcera koji je skladatelj Dragutin Hruza napisao za tamburaški orkestar krajem 19. ili tamo negdje početkom 20. stoljeća, a nama se svidjela poetika tog imena i simbolika rijeke Save koja teče i pokraj našeg Zaprešića pa kroz Slavoniju do Vojvodine, kroz sve krajeve gdje se cijeni i voli tambura i tamburaška glazba.
Kakav je repertoar Savskih valova?
– Naš repertoar je stvarno raznovrstan, ali što se diskografskog dijela tiče, podijelio bih ga na kajkavske pjesme i pjesme na standardnom hrvatskom jeziku. Naši počeci bili su uvelike pod utjecajem Zlatnih Dukata, starogradskih pjesama Zvonka Bogdana i sličnih tamburaških standarda. Profesor Ivan Kresnik dao nam je jako dobar savjet da osim slavonskih i starogradskih pjesama više pažnje posvetimo i zagorskim pjesmama pa je tako nekoliko godina nakon našeg nastanka došlo do suradnje sa ženskom vokalnom grupom Kajda iz Mača, pa i do redovitih nastupa na festivalu ‘Pjesma i tambura’ Radija Kaj te dobre dugogodišnje suradnje s tim radijom i općenito naših brojnih nastupa na kajkavskoj sceni.
Kakva je vaša publika? Dolaze li na vaše svirke i mladi?
– Ovisno o tipu svirke i publika je drugačija, pa tako recimo kad sviramo po klubovima i kafićima publika je većinom mlađa, a ako je riječ o nekom koncertu u Lisinskom, publika je nešto starija. Naše bogato iskustvo i široki repertoar omogućuje nam da svakog ‘pogodimo u žicu’ i potaknemo na ples i pjesmu.
Znate li otprilike koliko je nastupa iza vas i gdje ste sve nastupali?
– Teško je pobrojati sve nastupe, ali u ovih 25 godina bilo je ih zasigurno preko tisuću. Bile su to svadbe, svadbene pratnje, razne fešte, humanitarni koncerti, radijski i televizijski nastupi, gostovanja na koncertima naših kolega glazbenika… Nastupali smo praktički u svakom kutku Lijepe naše, ali i po inozemstvu pa smo tako primjerice imali nastupe i u Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Austriji, Njemačkoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini te Srbiji.
Koji vam je nastup posebno ostao u sjećanju i zašto?
– Izdvojili bismo dva nastupa na međunarodnom tamburaškom festivalu ‘Tamburica fest’ u Novom Sadu gdje smo jednom prilikom na velikoj pozornici Petrovaradinske tvrđave nastupili pred više od 30.000 posjetitelja. Bila nam je isto tako velika čast sa Sinišom Miklaužićem nastupiti na svečanom otvaranju Vinkovačkih jeseni 2009. i predstavljati Hrvatsko zagorje, a bilo je tu i brojnih nastupa u televizijskoj emisiji ‘Lijepom našom’. Osim tih javno eksponiranijih nastupa, uvijek je lijepo kad se između nas i publike stvori neka kemija, a to je najčešće na manjim proslavama gdje se svira ‘na suho’ i gdje je kontakt s ljudima bliskiji i neposredniji.
Nastupate li često u Zagorju? Koji nastup posebno pamtite i kakva je ovdašnja publika?
– Pošto osim samostalnih nastupa surađujemo s etabliranim izvođačima kao što je glumac i pjevač Adam Končić, često sviramo u Zagorju i po kletima i restoranima, ali i po sportskim dvoranama i trgovima. Zagorska publika je odlična, uvijek spremna zapjevati, zaplesati i proveseliti se. Svakako ima itekako puno razloga zašto je toliko pjesama ispjevano o veseloj naravi Zagoraca. Od brojnih nastupa u Zagorju svakako bismo izdvojili onaj na 54. Festivalu kajkavskih popevki u Krapini. Točnije, na retrospektivnoj večeri ‘Popevke za navek’, gdje smo izveli pjesmu ‘Zagorci smo, kaj nam fali’.
Koliko je albuma iza vas i planirate li nešto novo?
– Za sad smo snimili dva albuma, prvi pod nazivom ‘Slike mog života’ i drugi ‘Još te volim, jedina’, a prikupljamo materijal i za treći album. Još je nekoliko pjesama u pripremi pa kada ih aranžiramo i snimimo, krenut ćemo s finalizacijom i tog trećeg albuma.
Uskoro slavite 25. obljetnicu postojanja. Kakvu proslavu pripremate?
– Za ovaj veliki jubilej odlučili smo se za koncert koji će se održati 13. listopada u 20 sati u Pučkom otvorenom učilištu u Zaprešiću. Glazbeni gosti bit će nam Mirko Švenda Žiga, Adalbert Turner Juci i ženski vokalni ansambl Fiola. Pripremili smo bogat glazbeni program gdje će biti i nekih naših autorskih pjesama kao što su ‘Vince piju dva pajdaša’ ili ‘Da sam ja na tvome mjestu’, a bit će tu i drugih tamburaških hitova, domaćih i stranih pjesama kojima ćemo sigurno zadovoljiti svačiji ukus. Kroz program će vas voditi Marko Hergešić i Gordan Lopac Medo, a ulaz je slobodan – poručuju Savski Valovi.
