Zamislite situaciju, sve što policija i sud imaju protiv vas svodi se na snimku nadzorne kamere. Možete li vi sad jednim maestralnim potezom oživotvorenim u uskliku “nezakonit dokaz” onemogućiti da budete proglašeni krivim, odnosno odgovornim, piše HAK Revija.
Prekršajni zakon lijepo i jasno propisuje da se sudske odluke ne mogu utemeljiti na dokazima pribavljenim na nezakonit način (nezakoniti dokazi).
Kamera nadzornih, što lažnih, što stvarnih, što onih koje uopće ne rade godinama, što onih koje dugotrajno čuvaju zapise, ima svuda. Kako onda u toj priči zaštititi svoju privatnost, osobne podatke, identitet?
Svima su naime, puna usta zaštite osobnih podataka, a s druge strane svatko i sve je dostupno, i to na izvolite. Gdje je sad tu zaštita vaše privatnosti? I niste prvi koji ste se toga dosjetili, mnogi su se prije vas nakanili pozvati na svoju privatnost i zaštitu osobnih podataka kad je riječ o prometnim grijesima, samo nisu se baš dobro proveli.
Najkraće rečeno: svi oni koji sudjeluju u prometu na cesti znaju da mogu biti snimljeni i time se ne zadire u privatnost osobe koja upravlja vozilom. Fotografija vozača unutar vozila nastala prilikom nadzora vozača i vozila u prometu na cesti zakonit je dokaz.
Dobro, jasno je kad je riječ o kamerama policije, no što je s onima na benzinskim pumpama, na tunelima, niste baš uočili pisanu obavijest da vas se snima, niste ni dali pristanak, a što tek s kamerama kojima pojedinci nemilice kite svoje zgrade, kuće i okućnice?
Sudovi snimke nadzornih kamera javnih mjesta smatraju valjanim dokazima na kojima se može temeljiti sudska odluka neovisno o tome tko je vlasnik tih kamera.
Snimke nadzornih kamera javnih mjesta, kao što su ulice, trgovi i slično, predstavljaju dokaze na kojima se može temeljiti sudska odluka neovisno o tome tko je vlasnik tih kamera.
I Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, prihvaća kao ispravno stajalište suda prvog stupnja jer je u sudskoj praksi prihvaćeno da snimke koje su putem videonadzora sačinjene na javnim mjestima kao što su to trgovi, tuneli, mostovi, trgovine, banke i sl., predstavljaju dokaze na kojima se može temeljiti sudska odluka (VSRH, I Kž 450/09 od 3. lipnja 2009.).”
Dakle, prema stavu suda, javno mjesto je javno mjesto, bili vi svjesni toga ili ne, snimke javnih mjesta jesu dokazi. Prigovori o nezakonitim dokazima po toj osnovi očito imaju slabu prođu.
