Listam tako po svojoj arhivi i naletjeh na jedan pomalo žuti papir koji datira tamo negdje s početka ovog stoljeća na kojem piše “Raspored malonogometnih turnira, svibanj 2006. godine”. Od prvog, 12. lipnja “Branko Artić”, preko sedmog, 18. srpnja “Bobovje” do 13., 24. i 25. rujna “Branje grojzdja” – niti jedan turnir se nije preklapao! Baš niti jedan! Bilo je to vrijeme kada se unaprijed znalo tko, što, kada, gdje, zašto i kako te se lakše moglo pratiti!
A danas?
Danas je neko novo vrijeme. Vrijeme u kojem organizatori gledaju samo svoju dobit. Uopće ih ne zanima kakav je nogomet, kako će se ekipe snaći u tom novom rasporedu. Bitno je što više staviti u svoju kasu, što je uostalom i očekivano, a rekao bih i normalno. Ako je nekada postajao raspored te je i medijima, između ostalog, bilo lakše gledati i medijski izvješćivati, a da ne govorim o zaljubljenicima u mali nogomet, koji su svakog vikenda pohodili turnire uživajući u malom nogometu – danas se događa da se u jednom danu, obično je to subota, igraju istovremeno dva odnosno čak četiri turnira u krugu od 20-ak kilometara.
I kamo onda poći? Lako je za nas koji to pratimo medijski, ali što da učine ekipe ? Obično čine ovo – prijave se na dva, neke čak i na tri i onda s jedne utakmice u mjestu X na drugu i u mjesto Y i tako u krug, dok ne ispadnu ili osvoje neku od nagrada. No, istovremeno su to i privilegirane ekipe jer satnica turnira se slaže prema njima, a ne prema onim ekipama koje se prijave samo za jedan turnir te tako ispada da su ekipe prijavljene za jedan turnir ustvari ekipe koje “krpaju” satnicu.
Postavlja se nekoliko retoričkih pitanja – što bi se dogodilo kada bi danas prilikom izvlačenja parova veći dio ekipa zatražio izradu satnice do same završnice kako je to nekada bilo? Ili kada bi svaki turnir imao svoj Pravilnik, a što on sadrži vrlo je jednostavno – od terena preko lopte i trajanja utakmice, broja igrača do kaznenih udaraca, itd.) odnosno da jedan Pravilnik bude za sve turnire istog tipa ( 3vs3; 4+1 ili 5+1) bude isti, a ne da se pravila tumače onako kako odgovara organizatoru ili pojedinim “jakim” ekipama?
U posljednjih nekoliko godina pojavio se novi model “malog nogometa“ “3 vs 3” i koliko pokazuju podaci, potpuno “pomeo” ostale verzije malonogometnog nadmetanja. Ove sezone, od lipnja do sredine rujna, iza svakog “kuta” igrao se taj tzv. mali nogomet, a poneki organizatori, osjetivši „miris“ novca, su i po nekoliko puta tijekom sezone organizirali takve turnire, znajući da će im na turnir doći barem 25 do 30 ekipa koje će uplatiti 80 do 100 eura kotizacije, a to donosi od 2000 do 3000 eura prihoda. A kada tome dodate i “bogatu” gastronomsku ponudu, onda se te cifre penju oo 8000 do 10.000 eura. Svakako i organizator ima rashode, ali po slobodnoj procjeni i nekakvoj računici, svaki turnir donosi organizatoru 2000 do 3000 eura prihoda (neka bude i manje, ali je i dalje isplativo). I kada to napravite tri puta u mjesec dana, sami izračunajte, poštovani čitatelji, koji prihod se slije na, nadajmo se, račune Športske udruge. No, u ovoj kolumni nije bitan novac i koliko organizatori zarade jer to je njihovo pravo.
Bitno je retoričko pitanje – da li je utakmica 3 vs. 3 mali nogomet?! Odgovorno tvrdim – NIJE! Nije, jer u definiciji nogometne igre jednostavno piše – “Nogomet je igra u kojoj igrači (broj je obično 11, a ako ih je šest, onda je to mali nogomet) igraju na terenu pravokutnog oblika, a cilj je postizanje gola bilo kojim dijelom tijela osim rukom!“ Znamo da je u formaciji 4 (igrači) + 1 (golman) ovaj vid nogometa nazvan Futsal, a formacija 5 (igrači) + 1 (golman) zove se mali nogomet te je sve ispod toga nešto sasvim treće.
Što?
To je mini nogomet bez golmana, gdje trojica igrača igraju protiv trojice i pokušavaju nakon nekoliko dodavanja uputiti snažan udarac prema malom golu protivnika i postići gol kojeg obično pokušava spriječiti jedan od igrača. Tako da se jednostavnim rječnikom ako se poigramo i dodavanje nazovemo TRES, a udarac prema golu BUM onda bi u radio prijenosu novinaru reporteru bilo iznimno lako jer trebao bi samo govoriti TRES – TRES – TRES – BUM, a nakon tko zna koliko “tres-bum” povikao bi GOL! Ne bi se trebao mučiti formacijama, dubinskim proigravanjima, driblinzima, oksfordima, volejima i svime onim što donosi mali i veliki nogomet.
Da zaključim – ovo nije mali nogomet ovo je, ipak da tako kažem, mini nogomet koji je donio inflaciju turnira (ipak je lakše skupiti trojicu, četvoricu igrača koji čine jednu ekipu, a ta činjenica donosi puno više ekipa i puno viši prihod) ali je istovremeno je donio pad kvalitete malonogometnih turnira koji su prije pet do deset godina spadali u red najkvalitetnijih i najjačih ne samo u ovoj regiji već i šire.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Zagorje Internationala
