Luka (6) je dječak iz Metkovića s poremećajima iz spektra autizma i nedavno je konačno, nakon više godina borbe, dobio svoje mjesto u Dječjem vrtiću Metković, međutim, u vrtiću su procijenili da će Luki biti dovoljno po pola sata dnevno, tri dana u tjednu.
Ravnateljica vrtića Julijana Bebić ovu je odluku opravdala Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju i kaže da ništa nije sporno.
Index.hr razgovarao je s dječakovom majkom Jelenom koja je ogorčena, razočarana i ljuta zbog ove situacije s kojom se sa suprugom Jadrankom bori već dvije godine.
– Bili smo sretni i mislili – ajde, napokon smo završili tu muku i upisali Luku u vrtić. A onda se dogodilo ovo. Meni je jasno da dijete, kad kreće u vrtić, treba određeno vrijeme za prilagodbu, ali pola sata dnevno, tri dana u tjednu. Pa to je taman dovoljno da Luka izuje cipele, obuje papuče i to ponovi i mogu doći po njega – kaže majka Jelena.
Vršnjake rijetko viđa
Mjesta u vrtiću dosad nije bilo jer je Jelena Lukina njegovateljica, a otac je u mirovini.
– Luka je zato stalno kod kuće s nama i četiri starije sestre, vršnjake rijetko viđa, eventualno kad smo vani, u parku ili na igralištu. Dvije godine su nas odbijali jer nismo imali dovoljno bodova za upis u vrtić – kaže majka.
Dogovor je bio da bi Luka u vrtiću boravio tri sata dnevno. Riječ je o opservacijskom ugovoru koji je potpisan na tri mjeseca, a koji se može produljiti ovisno o tome što zaključe stručni suradnici i ravnateljica vrtića.
Majka kaže da je Lukinu zdravstvenu dokumentaciju uredno predala svima kojima je trebala i da ranije nije bilo problema te da je taj usmeni dogovor bio na tri sata dnevno. Dodaje da ona ne bi imala problema da je ugovor, kako joj je isprva rečeno, sklopljen, a da u hodu krenu s manjim vremenom provedenim u vrtiću pa ga postepeno produljuju.
Rekla je i da je Luka sasvim normalno prihvatio odlazak u vrtić.
– Ja ga dovedem u vrtić u 13 sati, a on, toliko sretan što vidi drugu djecu, već bi u cipelama samo uletio. Preobuo se, to malo vremena proveo s drugom djecom igrajući se, i odmah mora ići kuću. A ja, što ću tako kratko, čekam svoga sina ispred vrtića u autu. Luka nosi pelene, ne govori puno, za mnogo toga je ovisan o tuđoj pomoći, ali jako voli djecu i vrtić. Potrebni su mu. Ima prijatelja s kojim se zna igrati u parku, nikada nije bilo nikakvih problema. Ali ovih pola sata je potpuni apsurd. Znate kako mu je u vrtiću kad mi posljednjih dana kad dolazim po njega govori “No, no, no” i ne želi kući” – rekla je majka za Index.hr.
‘Apsolutna sramota’
Strah ju je što će se dogoditi nakon isteka ugovora za tri mjeseca. Pita se hoće li ona i suprug opet biti na početku.
– Sad je tako kako je, potpisali smo taj ugovor iako se osjećamo prevareno, ali ćemo ga poštivati i nastaviti slati našeg Luku u vrtić po ovim dogovorenim uvjetima. A što će biti nakon tri mjeseca, svega me strah jer kad se sjetim da smo se dvije godine borili samo da ga u vrtić upišemo – rekla je na kraju.
Suzana Rešetar iz Udruge ‘Sjena’ koja se bori za prava djece s teškoćama, smatra da su dječaku potrebna minimalno četiri sata vrtića svaki dan i da je to minimum minimuma.
– Djetetu koje je tako blizu škole neophodna je rutina i redovitost, pogotovo u Lukinom slučaju gdje za njega dosad nije bilo mjesta u vrtiću. Svima je jasno da je djeci potrebna prilagodba, ali ovih pola sata, tri dana u tjednu je apsolutna sramota – komentirala je Rešetar i dodala da se s ovakvim slučajem u karijeri još nije susrela.
