Domaći radnik ili strani ‘plaćenik’? Priča o stranim radnicima nešto je s čime se susrećemo na svakom koraku. Direktno ili indirektno, htjeli ili ne htjeli, jer činjenica je, oni su ovdje, u Hrvatskoj, i sve ih je više. Mnogima od njih Hrvatska je ‘nova Njemačka’, obećana zemlja u kojoj će zaraditi dovoljno da ima za kruh i da još toliko pošalje svojoj obitelji u Nepal, Indiju ili na Filipine. Nezaobilazna su tema, ali ne samo tema, oni su osobe, a ne neka roba koju smo uvezli. A kako se kreće tržište rada, njihov priljev neće stati, dapače. Oni nisu više samo senzacionalističke ili manje senzacionalne medijske priče o migrantima, odnosno imigrantima i emigrantima, oni nisu više ni pojave ‘rezervirane’ samo za velike gradove, oni su danas vaši sugrađani, vaši suseljani, vaši kolege na poslu u maloj, srednjoj ili velikoj tvrtki, vaši prodavači, konobari, kuhari, vaši frizeri, vaši dostavljači i poštari. Vaši susjedi. A u vrlo skoro vrijeme, vjerojatno već u sljedećoj generaciji, vaša obitelj. Pa kako onda olakšati njihovu asimilaciju u hrvatsko društvo? Tema je to kojom se vrijedi pozabaviti i za koju vrijedi pronalaziti kvalitetne sugovornike – što u samim stranim radnicima, što u njihovim poslodavcima, što u političarima, što u njihovim najmodavcima ili jednostavno, njihovim hrvatskim, odnosno zagorskim susjedima i sugrađanima. Stoga smo u zagorskim gradovima anketirali slučajne prolaznike kako bismo saznali njihov stav o tom važnom pitanju.
Alojz Horvat, 64, trgovac, Krapina: “Mislim da je svaki radnik važan, bez obzira odakle dolazi. Stranih radnika ima i neće nestati. Prihvaćam ih jer svi mi radimo da preživimo. Ali, ponekad se čuju predrasude u našem društvu.”
Lucija Kralj, 50, ekonomistica, Krapina: “Nisam osobno imala loša iskustva, ali često čujem komentare da stranci ruše cijene rada. Mislim da je važno razbiti te mitove.”
Ana Jurić, 64, učiteljica, Pregrada: “Imala sam priliku raditi s radnicima iz Indije i Egipta. Oni su marljivi i često znaju više od nas. Mnogi se boje onoga što ne razumiju, ali ja se trudim da im pokažem dobrodošlicu.”
Viktor Pavlek, 38, stolar, Pregrada: “Kao majstor, surađujem s različitim ljudima i stranci su često puno plaćeniji nego naši radnici. Bilo bi lijepo da ih više prihvaćamo.”
Tomislav Novak, 28, informatičar, Klanjec: “Neki ljudi ne žele da im strani radnici preuzmu poslove, ali činjenica je da su mnoge firme zahvaljujući njima opstale. Nema razloga za strah.”
Maja Lipovac, 31, zaposlena u turizmu, Klanjec: “Stranih radnika ima sve više i mislim da su oni važan dio rješenja za naše gospodarske probleme. Njihova raznolikost može donijeti nova znanja.”
Ivana Kovačević, 62, domaćica, Zlatar: “Mislila sam da će biti teško prihvatiti strance, ali svaki put kad sretnem nekoga, shvatim da smo svi ljudi i da svi imamo iste ciljeve. Ako nešto radimo zajedno, to nas zbližava.”
Andrej Markić, 52, inženjer, Zlatar: “U poslu sam primijetio da su stranci često puno ambiciozniji i spremniji na učenje. To doprinosi boljim rezultatima.”
Petar Špoljar, 61, umirovljenik, Zabok: “Mlađi se boje strancima, misle da će im uzeti posao. No, ja mislim da bi trebali biti otvoreniji. Ne vidim u čemu je problem.”
Klara Gregor, 27, studentica, Zabok: “Moji prijatelji i ja ne smatramo strance prijetnjom. Svako od nas može doprinijeti zajednici. Trebamo odustati od predrasuda.”
Marija Rojc, 39, frizerka, Oroslavje: “Sviđa mi se ideja o raznolikosti. Prijatelj mi je iz Nepala, i kad ga upoznam s drugima, postane im simpatičan. Strah nestaje kad se ljudi upoznaju.”
Katarina Vlahović, 29, marketinška stručnjakinja, Oroslavje: “Stranci donose nove perspektive i ideje. Vjerujem da će nam raznolikost u radnoj snazi pomoći da postanemo konkurentniji na tržištu.”
Luka Babić, 21, student, Donja Stubica: “Mnogi se plaše promjena. Strani radnici često dolaze iz teških situacija i treba ih isto razumjeti. Trebamo pomoći jedni drugima, sve je to dio svijeta u kojem živimo.”
Jure Tomić, 47, vozač, Donja Stubica: “Svi bi trebali imati priliku raditi. Osobno smatram da dodatna radna snaga, bez obzira na podrijetlo, može samo poboljšati našu zajednicu.”
Na temelju ove ankete, možemo vidjeti da društvo u Krapinsko-zagorskoj županiji nije jedinstveno u svom stavu prema stranim radnicima. Dok neki izražavaju otvorenost i razumijevanje, drugi osporavaju njihovo prisustvo s predrasudama, pa čak i strahovima.
– Važno je raditi na jačanju svjesti o koristima koje strani radnici donose zajednici, ali i poticati dijalog između različitih kulturnih grupa. Kako bi se olakšala asimilacija stranih radnika, potrebno je razvijati edukativne programe koji će promovirati multikulturalnost i suradnju. Unapređenje komunikacije i međusobnog razumijevanja među građanima i strancima ključno je za izgradnju harmonične zajednice koja se oslanja na različitost kao na svoj najveći resurs – zaključak je koji bi se mogao proizvesti iz svega navedenog.
*Tekst je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama
