I kao uvijek, kad uhvatim slobodnog vremena, uzmem svoj ruksak, u njega ubacim fotoaparat i krenem se ‘skitati’ i snimati. Tako je bilo i prije nekoliko dana kada me ‘skitanje’ odvelo do Vrbovca i kako ništa previše zanimljivog nisam snimio, tražio sam što učiniti prije povratka kući. Tako ugledah plakat koji poziva na nogometnu utakmicu Rakovec – Pušća i pomislih ‘zašto ne’?! Idem konačno sjesti na tribine, pogledati u miru utakmicu bez fotića, olovke i zapisnika uz nešto prekrasno – nitko me ne poznaje pa neće moći vikati nakon svakog faula “novinar, buš to zapisal?!”.
Na tribinama podosta ljudi, desno od mene red niže sjedi jedan gospodin i uredno zapisuje sve u svoj notes i zato ga stalno pitam nakon nekih čudnih odluka suca “Jeste li vidjeli ovo?”, uz njegov odgovor “Ništa nisam vidio!”. Sama utakmica bila je sve nego utakmica. Čudne odluke suca, nervoza igrača koju je uzrokovao upravo svojim odlukama sudac, nervoza i galama trenera, sve ono što ne karakterizira ili možda karakterizira nogometnu utakmicu… Ništa, odigrano je 90 minuta i malo više, a ja se polako spremam da krenem doma te da arhiviram još jednu utakmicu u ropotarnicu ‘povijesnih’ utakmica koje sam gledao.
Svaki događaj se mora sagledati iz obje perspektive
No, nekoliko dana nakon mog ‘skitanja’ na Facebooku mi ‘izleti’ izvješće s te utakmice i ne mogu vjerovati što čitam, ali to je pravo svakog novinara da piše ono što on vidi – jer saznao sam da je to bila burna utakmica između prvoplasiranog domaćina i četvrtoplasiranog gosta, znači derbi Jedinstvene Prve županijske nogometne lige gdje je dodijeljeno 11 žutih i tri crvena kartona.
No, iz mog neutralnog kuta gledanja mogu kazati da je sudac usmjerio utakmicu u takvu ‘makljažu’. Naime, već na samom početku utakmice dodijelio je žuti karton gostujućem treneru zbog prigovora i izlaska iz trenerovog prostora – jedino što sam ja primijetio da trenerov prostor nije obilježen te trener nije mogao izaći iz nekog imaginarnog prostora, zatim u ne znam kojoj minuti je domaći golman srušio gostujućeg igrača izvan kaznenog prostora, a sudac je pokazao faul nad golmanom.
Također, uočio sam i jednog pomalo ‘veselog’ člana osiguranja kako je ulazio na teren i stalno nešto govorio gostujućoj klupi da bi ga nakon nekoliko njegovih ‘upada’ domaća klupa ipak uvjerila da mora napustiti igralište, a u jednom kontranapadu gostiju domaći igrač laktom je udario gostujućeg u glavu, ali sudac je ostao nijem. Ima dosta toga što bih ja u svom izvješću zasigurno napisao, ali svakako je do vrhunca ‘odličnog’ suđenja došlo pri samom kraju utakmice kada gosti uspijevaju postići izjednačujući pogodak, a glavni sudac ga je poništio zbog zaleđa. Situacija je bila ovakva – gosti izvode korner nakon kojeg jedan napadač gostiju puca prema golu, ali na samoj liniji gola domaći igrač prsima odbija loptu prema jedanaestercu gdje ju dočekuje gostujući igrač i postiže pogodak! Je li zaleđe? Nije! Pa igrač, domaći, koji je odbio loptu nalazi se ‘pola’ centimetra ispred svoje gol – linije!
Nadam se da će ovo pročitati i oni koji su pročitali samo jednu stranu, tako da će ovoga puta imati ono najvažnije u novinarstvu – događaj se mora sagledati iz obje perspektive! A ja znam sljedeće – od sada pa nadalje moje ‘skitanje’ će biti udaljeno ‘miljama’ dalje od nogometa, a intermezzo ću koristiti da posjetim neki dobar kafić uz još bolju kavu.