Punih devet godina mješanac Don u predavačkoj Udruzi ‘‘Vau Vau‘‘ čeka svoj novi dom. Volonteri koji skrbe za njega i još 45 napuštenih njuškica više su mu puta pokušali pronaći novu obitelj. Donova priča samo na Facebooku podijeljena je 1300 puta.
Na žalost, nitko nije došao po njega. Nitko nije čak ni nazvao. A kad bi znali o kakvom je psu riječ, mnogi vjerojatno ne bi dvojili ni časa, pričaju volonteri iz predavačkog azila, kako često zovu Udrugu ‘‘Vau Vau‘‘, piše MojPortal.hr.
Nije nimalo zahtjevan
– Don je divan pas. Kao i većina pasa u našoj udruzi, stariji je, ima 11 godina i teži oko 20 kilograma. Nije nimalo zahtjevan. Sve što mu treba je malo maženja, povremena poslastica i dvije-tri šetnje dnevno, i to vrlo kratke šetnje, od svega nekoliko minuta. Najviše voli odmarati i spavati – priča volonterka Anabela Ivorek.
A imao je Don nekada svoj vlastiti dom. Prekrasan dom. Živio je u Bjelovaru, sve dok mu, dok su Donu bile samo dvije godine, nije umro vlasnik. Nesretna životinja završila je prvo na ulici, a zatim u skloništu u susjednom gradu u kojem su se psi, ako nakon 90 dana nitko ne bi došao po njih, uspavljivali zauvijek. Po Dona nitko nije dolazio i bio je osuđen na smrt.
Udruga ‘‘Vau Vau‘‘ posebna je po tome što se u njihovom skloništu u Predavcu nalaze uglavnom stariji psi. Svi imaju između osam i 13 godina. A takvi psi, upravo zbog svojih godina, teško nalaze nove vlasnike. Još češće, kaže, potencijalni udomitelji strahuju od troškova.
– Mnogi se boje kako će se stari psi brzo razboljeti pa ih muče potencijalni veterinarski troškovi. No, valja znati kako naša udruga ne prestaje brinuti o svojim psima ni nakon što ih udomimo. Ako se netko i nađe u takvoj situaciji, učinit ćemo sve kako bismo pomogli novim vlasnicima – tumači sugovornica MojPortal.hr-a.
Tako svoje nove ljude čekaju i Montana koja je prije osam godina u Predavac stigla kao napuštena beba. Zatim Lea i njezina sestra Sisi koja je više puta darovala krv i tako spasila druge pseće živote. Tu je i Riki koji je spašen iz neljudskih uvjeta. Volonteri su ga pronašli na rubu života, na kratkom lancu koji mu se urezao u vrat. Bez skloništa, dan je provodio na otvorenom i po suncu, i po kiši, i po snijegu. Bio je slijep, s mrenom na oba oka, a zahvaljujući dobrim ljudima koji su se angažirali oko njega, danas ovaj prekrasni mješanac opet vidi.
Možda se baš ovih blagdana, u vrijeme kad se događaju čuda, jedno dogodi i u Predavcu. Možda 1301. objava za Dona ili nekoga od njegovih prijatelja bude sretna pa uspiju pronaći svoje ljude koji će ih voljeti bar upola koliko bi tužne njuškice njih mogle voljeti. Jer, kažu da nema veće ljubavi od one koju može podariti spašena pseća duša.
Ako ste spremni provjeriti ima li istine u tome, svakako ovih dana navratite u ‘‘Vau Vau‘‘ u Predavcu, makar s kojom vrećom hrane ili toplom dekom. Informacije za donacije možete saznati OVDJE.
