Sredinom rujna 2024. godine, nastupio je prijelomni trenutak za Zagorje, kada je Marko Vešligaj, gradonačelnik Pregrade i istaknuti član SDP-a, postao prvi europarlamentarac iz ovog kraja. Njegov put u Europski parlament započeo je zamjenom preminulog Freda Matića, a Marko se pridružio timu svojih stranačkih kolega, koji se bore za pravo i boljitak građana na europskoj razini. Tijekom svog mandata, već je pokazao entuzijazam i predanost, posebno u Odboru za poljoprivredu i ruralni razvoj (jedini hrvatski član op.a.), Odboru za vanjske poslove te Odboru za ženska prava i rodnu ravnopravnost čiji je potpredsjednik, a njegov dosadašnji rad u lokalnoj zajednici služi mu kao vrijedan temelj na novoj političkoj sceni. U ovom intervjuu, Marku Vešligaju, koji nastavlja služiti svojim sugrađanima, dok se suočava s izazovima Europskog parlamenta, nakon prvog ‘ tromjesečja’ postavljamo pitanja o njegovim iskustvima i postignućima od dolaska u Bruxelles i Strasbourg.
Sad ste već dovoljno dugo ‘gore’ da nam možete reći kako ste se snašli u EP? Je li to ono što ste očekivali?
Sve što sam očekivao i mnogo više. Radi se puno, no sretan sam što mogu pridonijeti radu Europskog parlamenta, institucije koja donosi zakone koje su obavezne prihvatiti sve članice Europske unije. Ondje se rade promjene i svatko od nas može njima pridonijeti! U Odborima, kojih sam član kao predstavnik Socijalista i demokrata, formuliram i podržavam konkretne inicijative koje će itekako osjetiti građani Europe i Hrvatske. No naravno jedna osoba nije nikada samo jedna osoba, uz mene stoji moj tim, kolege, udruge, građani s kojima sam gotovo svakodnevno u kontaktu. Svi zajedno artikuliramo politike koje će dovesti do boljitka svih građana. I to mi je na pameti svaki dan.
Kolika je razlika između posla gradonačelnika malog zagorskog gradića i europarlamentarca?
Naravno da se radi o dvije potpuno različite uloge s obzirom na to da je jedna izvršna, a druga je predstavnička. Ali motivacija i cilj mog posla ostaju isti: raditi za dobrobit građana. Postoji i mnogo prednosti u činjenici da sam u Europski parlament došao s pozicije gradonačelnika jer sve svoje inicijative temeljim na onome što sam čuo u svojoj zajednici, ali i šire u Hrvatskoj. Omogućava mi da imam zaista dobar uvid u potrebe koje postoje na terenu. S druge strane, europarlamentarni procesi mi dozvoljavaju da s makro razine doprinesem razvoju u Hrvatskoj i da identificiram gdje bi Europa mogla više učiniti ili bolje, za države članice, ali i za manje lokalne zajednice.
Što se tiče Odbora za poljoprivredu, poljoprivreda se suočava s nizom izazova, kao što su poremećaji opskrbnih lanaca, trgovinskih sporazuma te sve češće vremenske nepogode. Vidite li ovdje prostor za pomoć poljoprivrednicima kroz, primjerice, formiranje brzih načina financiranja za jedinice lokalne i regionalne samouprave? Kako ste to zamislili?
Ponosan sam što je baš ovaj tjedan izglasano ono na čemu smo radili i o čemu sam i govorio u kampanji. Europski parlament je odobrio korištenje novih financijskih kanala za financiranje oporavka u državama članicama pogođenim katastrofama povezanim s klimatskim promjenama. Budući da su klimatske promjene naša realnost, ekstremni vremenski uvjeti bit će sve češći, uništeni usjevi i infrastruktura često onemogućuju normalan život u pogođenim područjima, stoga je bilo nužno omogućiti i nova sredstva za što brži oporavak, a ovi mehanizmi će osobito pomoći našim poljoprivrednicima.
Prihvaćena su dva konkretna prijedloga. Prvi će omogućiti da se neiskorištena sredstva iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj usmjere prema poljoprivrednicima te će svaki korisnik imati pravo na fiksni iznos sredstava koji će, prema prijedlogu, iznositi do 42 tisuće eura.
Drugi prijedlog pod nazivom RESTORE omogućuje brže i izravne kanale za financiranje obnove nakon prirodnih katastrofa te dodatna sredstva za ublažavanje socioekonomskih posljedica tih katastrofa. Prijedlog će se odnositi na prirodne katastrofe u razdoblju od 1. 1. 2024. do 31. 12. 2025. i maksimalno sufinanciranje projekata obnove će biti čak do 95 posto.
Svjesni smo da su dvije razine problema: prva je šteta na zemlji, infrastrukturi, urodu, a druga je šteta koju stanovnici i poljoprivrednici tih područja trpe u primjerice prihodima, dostupnosti javnih usluga i slično. Stoga moramo poduprijeti ljude koji žive od svog poljoprivrednog rada, kao i sve one u ruralnim dijelovima koji će zbog uništene infrastrukture imati ozbiljnih problema. Naš cilj je osigurati da ljudi koji ovise o poljoprivredi dobiju podršku i sredstva kako bi prebrodili ove izazove. To su konkretni i opipljivi koraci koje poduzimamo kako bismo unaprijedili kvalitetu života u ovim sredinama.
Također, dobre su vijesti da je Europska komisija podigla gornju granicu minimalnih poljoprivrednih potpora s 25 na 50 tisuća eura, naravno uz zadovoljavanje kriterija. Ovim se pokušava olakšati rastuća inflacija i visoke cijene sirovina. Uvodi se i obvezni središnji registar za minimalne potpore na nacionalnoj razini, tako da se administracija u ovom slučaju prebacuje s poljoprivrednika na državu. Kao što sam već govorio u više navrata, potrebno je smanjiti administrativno opterećenje poljoprivrednika. Ovo je prvi korak u tom smjeru i na tome ćemo nastaviti raditi.
Što se tiče vanjske politike i prekogranične suradnje, u čemu vidite ključ za smanjenje razlika u razvoju između regija?
Svi ovdje znamo kako bi nam život svima bio lakši da postoji bolja prekogranična suradnja. No nismo mi Zagorci jedini. Više od trećine građana EU-a živi u pograničnim regijama, koje se često suočavaju s različitim ekonomskim izazovima. Prekogranična suradnja ključna je za smanjenje razlika u razvoju među regijama, a postoje brojni konkretni projekti koji su relativno jednostavni za provedbu i koji mogu značajno poboljšati kvalitetu života u tim područjima. Primjeri takvih projekata uključuju uspostavu zajedničkih sustava hitne pomoći, unapređenje prometne infrastrukture, razvoj obrazovanja te jačanje mobilnosti radne snage. Ti su projekti praktična rješenja koja mogu olakšati svakodnevni život građana u pograničnim područjima i doprinijeti iskorištavanju potencijala tih regija. Već smo započeli razgovore sa zastupnicima iz Slovenije kako bismo osmislili zajedničku inicijativu koja bi bila usmjerena na europsku i nacionalnu razinu. Cilj je kreirati konkretne prijedloge i projekte koji će poduprijeti prekograničnu suradnju. Ove aktivnosti ne samo da olakšavaju život građanima u tim regijama, već i doprinose jačanju njihove gospodarske i socijalne povezanosti te potencijala za daljnji razvoj.
Kad govorimo o potrošačkim košaricama, kako komentirate da je Zagorcima po ‘špeceraj’ isplativo ići u susjednu Sloveniju, gdje često hrvatske proizvode kupuju po manjim cijenama nego doma? Od uvođenja eura, u Hrvatskoj su se cijene nekih živežnih namirnica udvostručile, pa iako su rasle plaće, kupovna moć Hrvata je manja nego u vrijeme kune. Kako može Hrvatima u tome pomoći EP?
To je problem politike koju vodi hrvatska Vlada. Mi kontinuirano upozoravamo na činjenicu da je zabrinjavajuće da veće stope inflacije imaju kućanstva koja u svojoj strukturi izdvajaju više za hranu i režije, a to su najčešće upravo naši sugrađani koji imaju slabiji socio-imovinski status. Europski parlament tu daje smjernice i kroz programe financiranja omogućava da se podupiru mjere koje ublažavaju teret, ali i klub SDP-a u Saboru je izložio rješenja. U jednom od njih stoji primjerice da bi se vrijednost mirovina trebala prilagoditi porastu troškova života koji najviše pogađa umirovljenike, u drugom stoje da naknade iz spektra sustava socijalne skrbi je potrebno vezati uz stopu inflacije siromašnih kućanstva, a rast plaća potrebno je prilagoditi porastu troškova života.
Potpredsjednik ste Odbora za ženska prava i rodnu ravnopravnost – u Hrvatskoj nažalost svjedočimo o velikom broju femicida i obiteljskog nasilja – nedavno je kod Lepoglave muškarac ubio ženu pa sebe, a u KZŽ je smještena ‘Sigurna kuća’, koja nažalost uvijek ima stanarke. Što se radi na legislativi po tom pitanju?
Brojke su strašne! Sigurne kuće su premale za sve žene kojima su potrebne. Objavljen je i novi indeks rodne ravnopravnosti na kojem je Hrvatska pala za četiri mjesta u odnosu na prošlu godinu, na 24. je od 27. mjesta. Trendovi nisu, dakle, dobri. Upravo iz tog razloga donesena je Direktiva o suzbijanju nasilja nad ženama, koju su sve države članice EU-a obvezne prihvatiti. Sada je pred nama zadatak praćenja njezine implementacije u hrvatsko zakonodavstvo. U nadolazećem razdoblju potrebno je staviti poseban naglasak na problem online nasilja te ispraviti određene propuste iz same direktive, poput neuvrštavanja silovanja kao kaznenog djela na razini EU-a. Taj ključni element izostao je jer Vijeće nije uspjelo postići konsenzus, jer se neke države članice nisu složile s principom da se silovanjem smatra svaki čin koji nije izvršen uz izričit pristanak. Europska komisija je u svom prijedlogu predložila da se seksualni čin bez pristanka definira kao kazneno djelo, ali je ta odredba izbačena tijekom pregovaračkog procesa. Na kraju, pravne službe Vijeća zaključile su da za takvu odredbu ne postoji dovoljna pravna osnova, što predstavlja ozbiljan propust. Potrebno je inzistirati na ispravljanju tog nedostatka tijekom ovog mandata. Nema mjesta relativizaciji seksualnog nasilja niti dovođenju u pitanje principa prema kojem “samo DA znači DA”. Također, društvo mora snažnije osuđivati nasilnike, bez opravdanja poput “tako vam je to u braku“. Nažalost, i institucije prečesto zakazuju, dodatno traumatizirajući žrtve. O tome svakodnevno čujemo strašna iskustava žena što potvrđuje da je sustavna promjena nužna. Naša uloga u Europskom parlamentu nije samo donošenje boljih zakona, već i inzistiranje na ovoj temi u javnosti kako bi se stvorilo društvo koje ne tolerira nasilje.
Nejednako plaćeni isti poslovi kod muškaraca i žena su također tema?
Što se tiče ravnopravnosti, ona se mora proširiti i na ekonomsku dimenziju. Još uvijek postoji značajan jaz u plaćama muškaraca i žena za poslove jednake vrijednosti, a krajnje je vrijeme da taj problem riješimo. Podaci Europske komisije pokazuju da rodni jaz u plaćama među članicama EU-a u prosjeku iznosi 13 posto. To znači da žene zarađuju samo 87 centi za svaki euro koji zaradi muškarac. Hrvatska je među zemljama s izraženim rodnim nejednakostima u plaćama. U praksi, to bi značilo da žene od sredine studenog do kraja godine rade besplatno. Kako bi se taj problem riješio, donesena je direktiva koju Hrvatska treba implementirati u manje od dvije godine. Ova direktiva uvodi mjere transparentnosti, poput obveze poslodavaca da javno objavljuju podatke o razlikama u plaćama između muškaraca i žena te ukidanja tajnosti plaća. Očekuje se da će te promjene pomoći u smanjenju rodnog jaza u plaćama. Hrvatska će morati prihvatiti Direktivu Europske unije i osigurati izjednačavanje plaća muškarca i žena do sredine 2026. godine, no zašto čekati toliko i pustiti da žene još nekoliko mjeseci rade besplatno u usporedbi sa svojim muškim kolegama?
Može li se pozicije EP-a mladima olakšati dolazak do prve nekretnine? Cijene su u zadnje dvije godine toliko skočile da si ih rijetki mogu priuštiti.
Slažem se, vlastiti stan, stambeno osamostaljivanje, mladima je postalo nedostižno. Europska unija trenutačno radi na novom sveobuhvatnom planu za priuštivo stanovanje, a očekuje se da Europska komisija predstavi prijedlog unutar prvih 100 dana svog novog mandata. U tom okviru očekujemo konkretne financijske mehanizme za izgradnju novih stambenih jedinica, obnovu postojećeg stambenog fonda te prenamjenu dijela postojećih kapaciteta. Ovo je tema o kojoj sam često govorio, i krajnje je vrijeme da se Unija ozbiljno pozabavi stambenom krizom koja je izvan kontrole. Kao socijalisti i demokrati, zagovaramo dodatnih 50 milijardi eura godišnje za stambeno zbrinjavanje u novom Višegodišnjem financijskom okviru. Međutim, cjelokupni plan za stanovanje mora biti multidimenzionalan, obuhvaćajući rodnu, socijalnu i tržišnu perspektivu. Nužno je uvesti nove financijske linije za stambene politike kojima bi mogle izravno pristupiti lokalne zajednice. Moramo pronaći modele koji će omogućiti jedinicama lokalne samouprave da budu aktivno uključene u rješavanje stambenog pitanja.
Uskoro će lokalni izbori – kako gledate na svoje potencijalne nasljednike/nasljednice i kako vidite budućnost razvoja Pregrade?
Ovo je bila, možemo reći, povijesna godina za Pregradu, i kada govorimo o rekordnom proračunu koji je usvojen, izgradnji novog vrtića u kojim će svako dijete imati svoje mjesto, te jednoj od najvećih investicija, većinski financiranoj iz fondova Europske unije – biološkom bazenu. Ponosan sam na sve učinjeno i ono na čemu ću raditi i dalje je to da europska sredstva budu što dostupnija svim lokalnim zajednicama. A Pregrada će ostati u dobrim rukama i nastaviti u pravom smjeru!
