I dan danas, na žalost, mnogi smatraju da postoje tipično ‘muški’ i tipično ‘ženski’ poslovi. U muške bi se po tome ubrajali oni poslovi koji podrazumijevaju veću fizičku snagu i spremnost, a u ženske oni jednostavniji i općenito manje zahtjevni. Isto tako, neki danas još uvijek smatraju kako ženama nije mjesto na određenim pozicijama i kako nisu dorasle za neke uloge. Primjerice, vrlo se često mogu čuti “šale” kako su žene loši vozači. 

E pa… Sada upoznajte Danijelu Sinković. Danijela dolazi iz malog zagorskog mjesta Radakovo, ima tek 21 godinu i već tri godine vozi kamion – ne onaj na daljinski, nego pravi! Veselu i nasmijanu Danijelu upoznali smo slučajno i isto tako sasvim slučajno doznali da je vozačica kamiona, a kada smo joj predložili da svoju priču podijeli s nama, ali i s vama, rado je pristala. 

Na tatu 

Odmah na početku nam je otkrila da je njen tata vozač kamiona, a kako se kaže, ‘Jabuka ne pada daleko od stabla’… 

– Tata je vozač kamiona i stalno sam hodala s njim na putovanja, tako da se ljubav prema kamionima rodila još u najranijim danima, a kada je nakon osnovne škole došlo vrijeme upisa u srednju, znala sam da želim raditi baš to! Isprva su svi doma bili malo šokirani, pa čak i tata, ali rekli su da ako to stvarno želim, da upišem tu školu – započinje Danijela. 

Upisala je tako i završila Školu za cestovni promet u Zagrebu, smjer vozač motornih vozila, i u njenom je razredu bilo čak osam cura. Kako kaže, to je bio najveći razred i ujedno razred s najviše cura, a koliko je njoj poznato, još tri-četiri njene školske kolegice rade ovaj posao. 

– U školi za vozača motornih vozila ti kao učenik imaš 20 sati vožnje auta i 20 sati vožnje kamiona, a vozački ispit se polaže na kamionu, tako da ja na vozačkom ispitu nisam uopće sjela u auto – pojasnila nam je. 

Baš kako je svojom odlukom iznenadila obitelj, i prijateljima je na početku bilo malo neobično da želi to raditi. 

– Govorili su mi tipa ‘Pa ti si žensko, znaš da je to teški posao’, ‘Hoćeš li ti to moći’ i slično, ali kada sam ja u to krenula i kada su oni vidjeli da ja to stvarno volim, prihvatili su to i sada im je postalo normalno. Super im je da mogu ponosno reći da imaju prijateljicu koja vozi kamion – govori Danijela i šali se da bi ih rado sve pokupila i u kamionu odvela u izlazak, ali zna da to ne može.

Naravno, na nju su ponosni i njeni doma. 

– Mama uvijek ponosno spominje drugima da ima kćer koja vozi kamion, pogotovo drugim vozačima kamiona. Primjerice, naš susjed ima firmu i često mu dolaze dostave kamionom, pa mama voli reći kako i ja vozim kamion. Čak im zna davati i savjete kako da se okrenu s kamionom tamo kod nas. Znala sam da će doma biti ponosni na mene što god ja odabrala kao zanimanje – kaže Danijela.

Zaposlena je u tvrtki ‘DH Logistic’ iz Martinišća, a uz brojne kolege ima i dvije kolegice – jedna isto vozi kamion, a druga vozi kombi. Kako kaže Danijela, gazda uvijek traži način da svojim radnicima olakša posao. Njoj je primjerice ponudio kamion s automatskim mjenjačem, ali ona ne da svoj MAN TGM 15.205 s ručnim mjenjačem! 

Lakše nego auto

– Nakon škole, kada sam tek počela voziti, vozila sam kamion s automatikom i onda bi došla u auto i zaboravila mijenjati brzine. Sada imam ovaj MAN s ručnim mjenjačem i taj mi je puno draži jer ti kao vozač imaš više kontrole nad njim. Automatik je druga priča, nije to ‘to’. Općenito, ovaj kamion sam baš zavoljela, ne mogu objasniti zašto, ali jesam. Baš mi je ušao u srce – govori Danijela i kaže da joj je lakše voziti kamion nego auto: 

– Kada iz kamiona sjednem u auto sve je drugačije, sjediš nisko i sve ti je čudno. U kamionu imaš puno bolju preglednost oko sebe. Istina, kamion je puno veći od auta, ali nemam problem s tim. Ako se i nađem negdje na užoj cesti ili u situaciji da se moram okrenuti, uvijek se nađe rješenje – kaže Danijela. 

Sa svojim MAN-om najčešće vozi gume za partnersku tvrtku u Sloveniji.  

– Počela sam voziti odmah nakon škole, s 18 godina, i prvo sam vozila po Hrvatskoj. Sada vozim po Sloveniji i raspored mi je takav da baš svaki dan dolazim kući i spavam doma i to mi se sviđa. Zasad još ne bi vozila na duže rute, primjerice da moram spavati u kamionu na nekom odmorištu i slično jer na žalost ima svakakvih situacija – od pljački kamiona, bušenja guma, a čula sam i za slučajeve gdje su znali puštati plin u kabinu da uspavaju vozača kako bi mogli ukrasti robu. Ja za sada nisam imala neugodnih iskustva i neka tako ostane – kaže Danijela. 

A je li imala iskustva s policijom?

– Jesam! Prvi puta su me zaustavili u Zagrebu. Svaki dan su me viđali na tom potezu, mladu curu za volanom kamiona, pa su htjeli prekontrolirati radim li posao kak’ treba. S obzirom na to da mi je to bio prvi susret s policijom, nisam imala pojma koje im papire opće moram dati jer sam ih imala hrpu, ali su mi onda sve pokazali i objasnili da znam za ubuduće – prisjetila se Danijela, pa spomenula i neke situacije s graničnih prijelaza: 

– Na granici su me često puta znali pitati za vozačku jer mi ne vjeruju da sam punoljetna i da imam dozvolu za kamion. Jednom su me pitali koliko imam godina, ja sam odgovorila da imam 21, i djelatnik me tražio vozačku i osobnu jer mi nije vjerovao. Jesam ja ovako malo ‘luda’, ali baš da s kamionom idem preko granice bez vozačke, toliko luda nisam – našalila se 21-godišnjakinja. 

To im je WOW

Muški kolege na poslu impresionirani su svojom kolegicom vozačicom. 

– Svima im je to bilo WOW, žena za volanom kamiona. Drago im je da i žene vole taj posao i drago im je vidjeti kako ja stvarno uživam to raditi. Također, puno ih je reklo da smo mi žene mnogo preciznije u tom poslu od njih jer smo opreznije i gledamo na svaku sitnicu – priznaje nam Danijela. 

Osim kolega na poslu, impresionirani su i mnogi drugi. S nama je podijelila i nekoliko situacija u kojima se našla. 

– Događalo se da bi došla negdje po prvi puta dostaviti robu i čudili bi se ‘Čekaj, ti si došla s kamionom?’, ali onako skroz pozitivno. Znali su me i počastiti sa sokom, kavom, čokoladom. Dobila sam komentar da nikada nisu vidjeli pozitivniju osobu, da uvijek dolazim sa smiješkom i da nikada nisam loše volje – govori.

No, bilo je i manje lijepih situacija i komentara poput ‘Što žena radi za volanom kamiona’. 

– Moram reći da dok sam vozila po Hrvatskoj je bilo više loših komentara nego dobrih. Hrvati očito još ne prihvaćaju da žena jednako dobro može voziti kamion. Znali su mi reći ‘Isuse, žensko mi dostavlja robu, neću to preuzeti’ i pozovu kolegu da preuzme umjesto njih. Isto tako, znala sam doći na istovar s paletama težim od jedne tone, pitati za pomoć i rekli bi mi ‘Nisam plaćen da pomažem. Žena si, zašto radiš ovaj posao ako ne možeš sama’. Naravno, nisu svi takvi, ali bilo ih je. Rekla bih iz iskustva da starije generacije na to više gledaju kao na ‘muški posao’ i s njima sam imala više takvih situacija. S druge strane, u Sloveniji nisam još naišla na niti jedan negativan komentar na račun toga – prisjetila se Danijela i dodala da se na takve komentare samo nasmije i nastavi dalje. 

Općenito, oko podjele poslova na ‘muške’ i ‘ženske’ kaže:

– Iskreno, meni osobno to ne smeta pretjerano, osim kada je u pitanju neki stvarno loš ili bezobrazan komentar. A što se tiče ‘muških’ i ‘ženskih’ poslova, ja ne gledam na poslove tako, meni je samo bitno da netko voli ono što radi, baš kao što ja volim voziti kamion – smatra naša sugovornica.  

Iako je u ovom poslu tek tri godine, u prometu se već nagledala svega i svačega. 

– Kada vozim, ja sam najviše koncentrirana na cestu i promet oko sebe jer sam naučila da ljudi stvarno ništa ne gledaju i ne doživljavaju kamion kao ‘kamion’. Oni misle da kamion može stati jednako brzo kao i auto, a ne može, pogotovo kada je natovaren. Ima raznih situacija, ljudi uletavaju, iskaču ispred kamiona – priča Danijela i dodaje da je voziti po Hrvatskoj puno stresnije nego voziti po Sloveniji:

– Slovenci se drugačije odnose prema vozačima kamiona. Na primjer, ako vide da se želiš uključiti u promet, možda te neće pustiti prvi auto, ali drugi hoće. Kod nas možeš čekati 20 minuta i nitko te neće pustiti. Po kulturi, iz iskustva bih rekla da su bolji nego mi Hrvati – govori.  

Sreća u nesreći

Pravu prometnu nesreću nije imala, a mi se nadamo da nikada ni neće. No, lani se dogodila jedna situacija iz koje se potom izrodilo nešto sasvim neočekivano. 

– Bila sam na utovaru robe i jedan dečko kojeg sam poznavala se zabio u stražnji dio mog kamiona. Nije mi prvo bilo jasno što se dogodilo, samo sam osjetila da mi se kamion pomaknuo. Izašla sam van, vidjela da je njegov kamion ‘u mojem’, on je imao totalku, a meni se samo oštetio nosač tablice. Uglavnom, taj dečko se zove Matija i ubrzo nakon toga smo prohodali – otkrila nam je. 

Iako ona jako voli svoj posao, priznaje da može biti itekako stresan, a podijelila je i nekoliko važnih savjeta za sve žene, ali i muškarce, koji imaju želju raditi baš ovo.  

– To je jako odgovoran posao i često u prometu ima stresnih situacija. Isto tako, vozači danas nisu onoliko cijenjeni kao nekada. To mi je tata pričao. Nekada je vozač bio ‘gospodin čovjek’, radili su u košulji u kravati, imali su pomoćne radnike koji su istovarivali robu… Danas ste i vozač, i istovarujete robu i utovarujete. Isto tako, ljudi imaju dosta loše mišljenje o vozačima kamiona. Primjerice, ako se dogodi neka nesreća u kojoj sudjeluje kamion, u njihovim očima je odmah kriv vozač kamiona – govori i za kraj dodaje: 

– Ja mislim da je ta ljubav prema kamionima i ovom poslu nešto s čime sam se rodila i mislim da je takav posao i ljubav prema tome nešto što čovjek oduvijek ima u sebi. Tako ja na to gledam. Ne kažem ja da želja za tim ne može nekome doći spontano, iz vedra neba, ali pitanje je koliko dugo će ga ta želja i volja za tim poslom držati. Ja to oduvijek volim – zaključuje Danijela.