Danas, 10. veljače, u 14.15 oglasit će se crkvena zvona diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine u spomen na blaženog Alojzija Stepinca. Tim činom bit će obilježena 65. godišnjica smrti zagrebačkog nadbiskupa i kardinala koji je preminuo u kućnom pritvoru u Krašiću 1960. godine, javljaju novosti.hr.
Stepinac simbol je vjere i hrabrosti, nepokolebljivo se zauzimajući za vjeru i pravdu unatoč progonima. Zbog svog stava prema vjerskoj slobodi trpio je zatvor i izolaciju, ali je ostao vjeran svojim uvjerenjima. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 1998. godine, a njegovo naslijeđe i danas nadahnjuje vjernike.
Proučavajući povijest Crkve, dolazimo do saznanja da je Crkva uvijek duhovno jačala iznutra kad joj vlasti nisu bile naklonjene. Alojzije Stepinac jest najbolji primjer čovjeka, crkvenog velikodostojnika, koji se u tim teškim ratnim vremenima Drugoga svjetskog rata, kad život ništa nije značio, javno zalagao za čovjeka. Daleko je odjeknula njegova propovijed 25. listopada 1942. godine u zagrebačkoj katedrali, kad je rekao: „Svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji, imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka.“, piše Fenix magazin.
Stepinac je bio dosljedan čovjek. Bio je domoljub, ali je prije svega bio odan svome poslanju. Neustrašivo je javno osuđivao rasna, ideološka i politička progonstva. Zahtijevao je poštovanje svake osobe, bez obzira na rasu, narodnost, vjeru, spol i dob. Povijesna je činjenica da se kardinal Stepinac, tadašnji zagrebački nadbiskup, za vrijeme NDH snažno zalagao za pomoć u spašavanju Židova i Srba koji su se našli na udaru tadašnjeg režima.
Ali jugoslavenska historiografija od Stepinca je napravila ratnog zločinca i suradnika ustaškog režima jer je Partija na čelu s Josipom Brozom Titom tako odlučila i jer mu je tako presuđeno na montiranom sudskom procesu nakon rata, samo zato što se nije htio pokloniti Titu i komunizmu i nije htio Crkvu u Hrvatskoj odvojiti od Vatikana kako su komunisti tada tražili.
– Ako treba trpjeti, trpjet ćemo; ako u zatvor, u zatvor; ako umrijeti, umrijeti, ali sotonskoj napasti popustiti, a to ne! Ako partija misli da su osudom i zatvorom postigli pobjedu, onda su plitki. Pa tko sam ja? Zar je možda Bog u neprilici da nađe čovjeka koji će me zamijeniti? – govorio je bl. Alojzije Stepinac.
