Mali trail Krap (1. mjesto), Erpenjska pisanica (1. mjesto), Cvjetnom obalom Sv. Filip i Jakov 10 km (ukupno 6 mjesto, 1. mjesto muški do 20. godina), Liga Šušelj brijeg (ukupno 1. mjesto), Horse City trail 9 km (1. mjesto), Krapinski ringišpil (ukupno 2. mjesto), Zlatar Lastinim putevima 7 km (ukupno 1. mjesto), Zabok industrial race mlađi kadeti 800 metara (1. mjesto), Krapinski cener 5 km (1. mjesto), Zagrepčanka 512 (2. mjesto), prvenstvo kluba 10 km (ukupno 1. mjesto)… Sve je to bio jedan mali komadić osvojenih medalja u 2024. godini jednog dječaka kojem je tek 14 godina!
Juraj Skupnjak, član TK ‘Maraton’ Krapina.
‘Mali, veliki’ Juraj nastavlja u 2025. godini još žešće – Dvoransko prvenstvo Hrvatske u višeboju na 1000 metara u konkurenciji starijih trkača (4. mjesto) i prije nekoliko dana na kadetskom prvenstvu Hrvatske u Zagrebu osvaja naslov prvaka na dionici od 3000 metara.
Odakle ta ljubav prema trčanju, atletici?
Sa šest godina tata me odveo na utrku u Pregradu i tamo sam ostvario odličan rezultat te mi je nakon takvog rezultata i uvidjevši da mogu biti dobar, trčanje postalo zanimljivo i privlačno.
Kako teku pripreme i treninzi da postižeš tako dobre rezultate uz talent koji imaš?
Treninzi su uobičajeni kao i svugdje u atletici, ali se posebno pripremamo za pojedine utrke. Eto na primjer, za “Krapinski cener“ radili smo teške treninge, u intervalima – šest puta sam trčao po jedan kilometar u tempu u kojem sam želio trčati, odnosno pet kilometara koje sam trčao na “ceneru“. Radili smo takve slične treninge na 800, 400 i 200 metara, a između toga smo radili i “male“ treninge na brdima. Naravno, bilo je i posjeta teretani.
Na nedavnom višeboju (1000 metara) si bio četvrti. No, naišli smo na podatak da bi bio sigurno bolje plasiran da si trčao u jačoj skupini. Kakve su to skupine i kako se određuju?
U posljednjoj skupini su uglavnom najbolji, oni koji imaju najbolje rezultate na prijašnjim mitinzima, a kako sam ja po prvi puta nastupio na jednom takvom natjecanju, smjestili su me u drugu skupinu i tu sam bio prvi. Kako nisam imao prigodnu konkurenciju u toj utrci koja bi me “pogurala“, nisam imao motivaciju da postignem svoj najbolji rezultat, iako moram priznati i ovaj rezultat nije loš s obzirom na to da sam po prvi puta nastupio u takvoj konkurenciji.
Na trci “Zagrepčanka 512“ odličan rezultat – 2. mjesto…
Naporna utrka. Atmosfera je bila odlična i upravo ta atmosfera me dodatno ponijela (mladost, op.a.). Atmosfera me natjerala da krenem prebrzo i zbog toga sam se malo mučio između 10. i 15. kata. No, nakon toga sam se smirio, skoncentrirao i dobro odradio sljedećih 10 katova te sam na kraju bio drugi. Kada sam se pripremao i krenuo sa starta (jedan od najmlađih natjecatelja, op.a.) očekivao sam da ću biti u top tri, a to sam i ostvario osvajanjem drugog mjesta, ali sam istovremeno očekivao i bolji rezultat što se tiče vremena koje sam postigao (490 stepenica, odnosno 25 katova, je svladao za 2 minute, 55 sekundi i 45 stotinki, te je iza sebe ostavio mnoge renomirane i puno iskusnije trkačice i trkače).
Član si TK ‘Maraton’ Krapina. S obzirom na rezultate koje postižeš, razmišljaš li o tome da promijeniš klub ili ostaješ u matičnom klubu?
Ne! Ne mislim mijenjati klub, najiskrenije! Ostajem u TK ‘Maraton’ jer tu imam sve što mi treba kao npr. potporu svih i puno prijatelja. Uglavnom, sa svima sam u odličnim odnosima te mislim da nemam razloga mijenjati klub.
Svaki četvrtak “stvarate gužvu“ kod placa u Magistratskoj. Što se događa?
Svaki četvrtak imamo ligu koju organizira klub. Trke su na 5 i 10 kilometara. Svaka liga traje šest do deset kola i rezultati se boduju. Nakon desetog kola je proglašenje pobjednika i mala feštica.
Koji su ti krajnji ciljevi u atletici?
Želio bih napraviti dva, tri rekorda na razini Hrvatske, možda nastupiti na nekim natjecanjima izvan Hrvatske i u ovom trenutku nemam neke druge ciljeve. Uostalom vrijeme će pokazati.
Jedan od ciljeva si ispunio – na nedavnom prvenstvu Hrvatske za kadete na 3000 metara u dvorani osvojio si 1. mjesto.
To mi je bila definitivno najvažnija i najnapetija utrka u životu. To je moj prvi naslov prvaka Hrvatske s dosta dobrom konkurencijom. Trčali smo 15 krugova, svaki je 200 metara. Još četiri kruga prije kraja nas petero smo se držali jedan iza drugog, a onda su dvojica pala u tempu te sam ja s 5. došao na 3. mjesto. Čuvao sam se za zadnji krug u kojem sam na početku kruga prestigao vodeću dvojicu, držao isti tempo do kraja kruga te ušao u cilj kao prvoplasirani. Atmosfera u dvorani je bila odlična, puno ljudi, atletičara, svi vrhunski sportaši.
Osim u atletici, i u rukometu igraš zapaženu ulogu.
Ja se prije nisam tako redovito bavio trčanjem, odnosno atletikom, kao sada i zato sam smatrao da mi treba još neki sport osim trčanja. Izabrao sam rukomet u RK ‘Zagorec’ Krapina, iako nisam u početku očekivao da će mi se svidjeti. Sada moram priznati da sam pogriješio. Naime, član sam kluba već pet, šest godina i uživam u svakom trenutku na parketu i igri. Zaista se osjećam super.
Poruka vršnjacima, mladima?
Preporučujem svima da se bave sportom, možda i s više njih, jer je sport odličan za razvijanje samopouzdanja i vjeru u sebe. Osim toga, donosi druženja, prijateljstva, putovanja i još mnogo toga. Sve je drugačije i ljepše.
I za kraj – fotografija koja prikazuje utrku u kojoj sudjelujete otac i ti, tada šestogodišnjak, dobila je prvu nagradu na foto natječaju “Sportski trenutak“. Sada iz ove perspektive kako gledaš na nju?
To mi je zaista odlična fotka i mislim da je u pitanju “Krapinski cener“. Tata i ja trčimo. Ja za tri glave manji od njega, a iza nas puno trkača. Meni osobno jedna od najdražih fotografija koja ukrašava jedan zid našeg doma.
