Piše: mag. psych. Sandro Kraljević
Emocionalna stabilnost često se doživljava kao nešto s čime se jednostavno rodimo – ili smo emocionalno uravnoteženi, ili nismo. No, istina je da je ona vještina koja se može razvijati i jačati kroz vrijeme. Rad na vlastitim emocijama nije samo način da se osjećamo bolje, već i ključ za donošenje boljih odluka, kvalitetnije odnose i otpornost na stresne situacije.
Što znači biti emocionalno stabilan?
Emocionalna stabilnost ne znači da nikada ne doživljavamo stres, tugu ili frustraciju. Ona podrazumijeva sposobnost da prepoznamo svoje emocije, razumijemo ih i upravljamo njima bez da nas potpuno preplave. Osobe koje su emocionalno stabilne nisu imune na probleme, ali se s njima nose na način koji ne ugrožava njihovu unutarnju ravnotežu.
Razumijevanje vlastitih emocija
Prvi korak u radu na emocionalnoj stabilnosti je prepoznavanje i prihvaćanje svojih emocija. Često pokušavamo potisnuti ili ignorirati ono što osjećamo, vjerujući da ćemo tako ostati „snažni“. No, emocije koje potiskujemo ne nestaju – one se nakupljaju i izlaze na površinu u neočekivanim trenucima.
Samosvijest je temelj emocionalne stabilnosti. Kada osjetimo snažnu emociju, važno je zastati i pitati se: Što zapravo osjećam? Što je uzrok ovog osjećaja? Kako mogu reagirati na način koji mi koristi? Umjesto da automatski reagiramo, razvijamo sposobnost svjesnog odgovora.
Regulacija emocija
Nakon što osvijestimo emocije, važno je znati kako ih regulirati. To ne znači kontrolirati ih u smislu potiskivanja, već usmjeravati ih na način koji nam pomaže da ostanemo smireni i racionalni. Tehnike poput dubokog disanja, vježbi svjesnosti ili jednostavnog udaljavanja od situacije mogu pomoći u smanjenju intenziteta emocija prije nego što reagiramo.
Također, važno je razumjeti da emocije nisu uvijek činjenice. Naše misli često utječu na to kako se osjećamo, a mi imamo moć da preispitamo i promijenimo obrasce razmišljanja koji nas vode prema negativnim emocijama.
Fleksibilnost i otpornost
Emocionalna stabilnost ne znači biti nepokolebljiv, već sposoban prilagoditi se promjenama bez gubitka unutarnje ravnoteže. Život donosi nepredvidive situacije, a otpornost na njih dolazi iz sposobnosti da se nosimo s neizvjesnošću i prilagođavamo novim okolnostima.
Jedan od načina jačanja otpornosti je promjena perspektive. Kada se suočimo s izazovom, umjesto da ga vidimo kao prijetnju, možemo ga promatrati kao priliku za rast. Ova promjena u načinu razmišljanja može značajno utjecati na našu sposobnost da ostanemo emocionalno stabilni čak i u teškim trenucima.
Rad na emocionalnoj stabilnosti nije nešto što se postiže preko noći – to je kontinuirani proces učenja, prilagođavanja i razumijevanja samog sebe. No, svaki korak u tom procesu donosi dugoročnu korist: veći unutarnji mir, bolje odnose i sposobnost suočavanja sa životnim izazovima s više sigurnosti i jasnoće. Emocionalna stabilnost nije nedostižan cilj – ona je rezultat svjesnog truda i osobnog rasta.
