Odgoj djece danas postavlja mnoge izazove, a pitanje “Hvalimo li djecu previše?“ sve je češće među stručnjacima. Stručnjaci Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar upozoravaju da je balans između kritike i pohvale ključan za emocionalni i psihološki razvoj djeteta. Prekomjerna kritika ili, s druge strane, pretjerana pohvala mogu imati dugoročne negativne posljedice na djecu.
Kritika i pohvala – kako naći ravnotežu?
Iako je kritika važan alat u odgoju, stručnjaci savjetuju da se ona koristi pažljivo. Prekomjerna kritika, koja se fokusira na pogreške, može imati suprotan učinak od željenog. Djeca koja su podložna konstantnoj kritici postaju obeshrabrena, gube samopouzdanje, a kod njih se može razviti osjećaj frustracije i ljutnje. Čak i u suočavanju s manjim izazovima, lako odustaju, iako bi zapravo mogli postići mnogo više.
S druge strane, pohvala je važna jer doprinosi razvoju samopouzdanja i motivacije. Djeca žele od roditelja čuti pohvalu za svoje uspjehe, što im pomaže da razviju osjećaj postignuća i potiče ih na daljnje napore. Međutim, kao što upozoravaju stručnjaci, pohvale također mogu biti kontraproduktivne ako nisu odgovarajuće i srazmjerne postignućima.
Kada pohvala postane problem?
Pohvale koje se daju djeci za svakodnevne aktivnosti koje su zapravo očekivane (poput odnošenja smeća ili odlaska u školu) mogu dovesti do stvaranja nerealnih očekivanja. Djeca koja su previše hvaljena za obične stvari počinju vjerovati da je dovoljno postojati, a da bi zaslužili pohvalu. Takav pristup može im onemogućiti razvoj stvarne motivacije za postizanjem većih ciljeva.
Naime, dječja samopouzdanje koje se temelji na “praznim” pohvalama može u budućnosti dovesti do neuspjeha u suočavanju s izazovima. Djetetu koje nije naučeno da je potrebno ulagati trud da bi postiglo uspjeh, postaje teško suočiti se s neuspjehom, a to može imati dugoročne negativne posljedice na njegov emocionalni i mentalni razvoj.
Kako pohvaliti na pravi način?
Stručnjaci ističu da pohvala mora biti srazmjerna postignuću i da mora biti konkretna. Umjesto generičkihpohvala poput “Super si!“, bolje je koristiti konkretne izraze poput “Izgleda da si stvarno uživala glumeći u predstavi“ ili “Lijepo je što si pospremila svoje igračke.“ Ovakve pohvale usmjeravaju dijete na to da prepozna svoje specifične uspjehe, a ne da se uspoređuje s drugima.
Izbjegavanje usporedbi s drugima
Korištenje usporedbi u pohvalama može biti štetno. Pohvale koje uspoređuju dijete s njegovim vršnjacima mogu mu stvoriti osjećaj nesigurnosti i nerealnih očekivanja. Važno je da djeca ne gledaju svoje uspjehe u kontekstu drugih, već da se usmjere na vlastite ciljeve i postignuća.
Prekomjerna ili lažna pohvala može negativno utjecati na djetetovo samopouzdanje. Djeca mogu osjetiti kada pohvale nisu iskrene, što može dovesti do gubitka povjerenja. Stručnjaci upozoravaju roditelje da pohvale budu dosljedne i realne, čime se omogućava djetetu da osjeća stvarnu vrijednost svog truda.
Kombinacija pohvale i pozitivne pažnje
Pohvala, u kombinaciji s pozitivnim neverbalnimodgovorima poput osmijeha, zagrljaja ili “palca gore“, može donijeti najbolje rezultate. Takvi odgovori pomažu djetetu da bolje razumije što je učinilo ispravno, a istovremeno jačaju emocionalnu povezanost s roditeljima.
Pohvala je bitna, ali mora biti utemeljena na stvarnim postignućima i poticajna na pravi način. Previše pohvala može djetetu stvoriti nerealna očekivanja i ometati njegov emocionalni razvoj. Ključ uspješnog odgoja leži u ravnoteži između kritike i pohvale te u iskrenom i podržavajućem pristupu. Kao što je Phyllis McGinley izrekla: “Pohvala grije i poželjna je. Ali, mora se zaslužiti. Kao zagrljaj djeteta.“
