Piše: mag. psych. Sandro Kraljević
Kažu da jabuka ne pada daleko od stabla, a isto se često može reći i za odnose koje gradimo. Premda vjerujemo da slobodno biramo s kim ćemo dijeliti život, naša podsvijest zna drugačije. Odnosi koje smo imali s roditeljima ili osobama koje su nas odgajale često imaju veći utjecaj na naš izbor partnera nego što bismo htjeli priznati.
Djetinjstvo kao nacrt budućih odnosa
Naši prvi odnosi – oni s roditeljima – postavljaju temelj za ono što kasnije tražimo u partnerstvu. Ako smo kao djeca dobili stabilnost, podršku i razumijevanje, veća je vjerojatnost da ćemo tražiti (i birati) partnere koji nam pružaju isto to. Ako smo pak odrastali u nestabilnim ili emocionalno hladnim okruženjima, često nesvjesno biramo odnose koji nam potvrđuju ta rana iskustva, čak i kada nisu dobra za nas.
Psihologija to naziva “ponavljanjem poznatog obrasca“. Ono što nam je poznato, čak i ako je bolno, osjeća se sigurnim jer nam je predvidljivo. Zato se ponekad nađemo u vezama koje nas emocionalno iscrpljuju, ali su čudno “poznate“.
Što zapravo tražimo – sigurnost ili rast?
U partnerskim odnosima često tražimo ono što nam nedostaje, ali i ono što nam je blisko. Ako je naš odnos s roditeljima bio pun očekivanja i malo pohvala, možda ćemo tražiti partnera kojem stalno moramo dokazivati svoju vrijednost. Ako smo imali roditelja koji je bio emocionalno udaljen, možda ćemo nesvjesno težiti partnere koji su teško dostupni – i opet proživljavati istu potragu za bliskošću.
No, nije sve nužno negativno. Roditelji nas mogu naučiti kako izgleda zdrava ljubav, međusobno poštovanje i podrška. Kada smo imali dobre uzore, te vrijednosti unosimo u odnose i gradimo partnerstvo na temelju međusobnog povjerenja i stabilnosti.
Prepoznavanje obrazaca
Važno je osvijestiti koji su to obrasci koje nosimo iz primarne obitelji. Pitanja koja si možemo postaviti su:
- Osjećam li se u partnerstvu kao što sam se osjećao/la kao dijete?
- Ponavljam li uvijek slične situacije, iako partneri imaju različita imena?
- Jesam li u vezi da bih ispravio/la ono što se nekada nije moglo popraviti?
Kada osvijestimo uzroke, možemo odlučiti želimo li i dalje igrati po starim pravilima ili napisati nova.
Birati svjesno, a ne po inerciji
Kada krenemo dublje promišljati o vlastitim odnosima, možemo birati svjesnije. To ne znači da ćemo uvijek izbjeći pogreške, ali ćemo ih prepoznati ranije. Umjesto da tražimo kopiju odnosa koje smo već proživjeli, možemo birati ono što nas potiče na rast, bliskost i zdravu povezanost.
Naši roditelji oblikuju način na koji volimo i koga biramo. No, iako nemamo kontrolu nad onim što smo naslijedili, imamo mogućnost mijenjati ono što ćemo prenijeti dalje. Kad shvatimo da imamo izbor, prestajemo biti kopija prošlosti i postajemo original vlastite priče.
