Slučaj pljačkaša banke u Splitu otkriva jedan nevjerojatan zakonski apsurd – s jedne je strane Zakonom o policijskim poslovima i ovlastima jasno propisano u kojim situacijama policijski službenik smije upotrijebiti vatreno oružje, a s druge ne postoji zaštita istog tog službenika od tužbe osobe protiv koje je prisila upotrijebljena, ili od, na primjer, obitelji žrtve policijske prisile, pišu 24sata.
U slučajevima kad policajci posve opravdano upotrijebe vatreno oružje i pritom rane ili usmrte drugu osobu, dakle učine to iz razloga koji su jasno definirani, i nisu imali alternativu, međutim, prijeti im mogućnost kaznenog progona po privatnoj tužbi, pa i mogućnost gubitka posla.
Ne pomaže pritom ni činjenica da je MUP nedvojbeno utvrdio da je uporaba sile opravdana.
Zaštita policijskih službenika
To su potvrdili u Sindikatu policijskih službenika, u kojem upozoravaju da kaznenopravna zaštita policijskih službenika zapravo nije zakonski uređena.
Kako pojašnjava Mario Puškarić, predsjednik Sindikata policijskih službenika RH, nekad je u Kaznenom zakonu bilo definirano da nema protupravnosti kod dozvoljene uporabe sredstava prisile, ali je ta odredba nestala iz zakona.
Tako se policajci kod svake uporabe vatrenog oružja, čak i ako se poslije na svim instancama utvrdi da je uporaba oružja bila opravdana, izlažu mogućnosti da ih se kasnije privatnom tužbom progoni zbog ranjavanja ili usmrćivanja neke osobe, da zbog toga izgube posao i završe u zatvoru, dakle čak i ako su upotrebom oružja spašavali živote.
Ima puno slučajeva da su osobe pokretale kaznene postupke protiv policajaca koji su im, opravdano, nanijeli tjelesne ozljede. Naime, pojašnjava Puškarić, tužitelj preuzima ulogu Državnog odvjetništva, i ono može odlučiti da će nastaviti kazneni postupak.
– U više smo navrata na to upozoravali, pisali, ali kaznenopravna zaštita policajaca još nije riješena. MUP treba to riješiti s Državnim odvjetništvom, a ne da naši šefovi pravdaju upotrebu sredstava prisile – kaže Puškarić.
Dugoročne posljedice
Zamjenik predsjednika Sindikata kriminalističke policije Damir Papić upozorava na isti apsurd, i njegove dugoročne posljedice.
– Imamo primjer, prije dosta godina, kad je u pljački pošte razbojnik smrtno stradao, prvi je zapucao na policiju, i ubijen je. Policajac je na kraju proglašen krivim u postupku koji je pokrenula obitelj ubijenog. Zamislite kako je tom policajcu, i svim policajcima koji takav epilog imaju na pameti kad se događa neka akcija. Što bi trebali, ništa ne činiti u strahu od ovakvih posljedica – pita se Papić. To je, kaže, jako demotivirajuće za sve policajce.
– Oni znaju propise, zna se točno što smiju, a što ne smiju, i nijedna situacija nije ista. Policajcu je zakonom dozvoljeno da ubije čovjeka ako situacija to traži, ali onda se okupe pametne glave pa tvrde da je moglo i drugačije – kaže Papić.
Godinama upozoravaju, dodaje, da se u tom dijelu izmijeni Kazneni zakon, koji ne poznaje opravdano ili neopravdano nanošenje tjelesnih ozljeda ili usmrćivanje. A onda se policajca proglasi krivim, a na njega prebacuje i odšteta žrtvi.
– Čak i bez krivnje, kad su proglašeni nevinima, policajci ipak na sudu moraju proći tu golgotu – zaključuje Papić.
Sindikat kriminalističke policije je još prije upozoravao na, primjerice, slučaj iz 2008., kad je građanin u remećenju javnog reda i mira odbio poslušati zapovijed policajaca, pa su primijenili tjelesnu snagu i sredstva za vezivanje. Pružao je otpor, i policijski su rukovoditelji postupanje opravdali. No kako je podnesena kaznena prijava zbog počinjenog kaznenog djela sprečavanje službene osobe u obavljanju službene dužnosti pred nadležnim županijskim sudom protiv građanina odbačena, on je podnio tužbu protiv Hrvatske za naknadu neimovinske štete.
