Prvi april, odnosno 1. travnja, dan je podvala i šala, a slavi se diljem svijeta. Anglosaksonci obilježavaju “April Fool’s Day”, dok u Francuskoj i Italiji prevarene žrtve nazivaju “aprilska riba” (“poisson d’avril” odnosno “pesce d’aprile”). I u mnogim drugim zemljama 1. travnja ljudi izvode šale i zezaju se, piše Fenix magazin.
Porijeklo ovog običaja nije potpuno razjašnjeno. Postoji nekoliko teorija o tome kako je nastao prvi april – a neke od njih povezuju ovu tradiciju s kraljem, anđelom pa čak i božanstvom.
“U laži su kratke noge”, kaže narodna poslovica; “Laž je grijeh”, uči crkva. Ali svi znamo da čak i najpošteniji ljudi ponekad lažu – bilo da izbjegnu neugodne situacije ili ublaže teške istine. – “Bijele laži” su ulje koje podmazuje miran život u društvu, kaže poslovica. Možda je zato jednom godišnje dopuštamo i službeno osuđenoj neistini da zablista: 1. travnja smije se lagati u svrhu šale.
Postoje li točni zapisi o tome tko je koga prvi zeznuo na “prvi april”?
– Kao i kod mnogih kulturnih fenomena, i za 1. travnja postoji mnoštvo teorija o prvom spominjanju – objašnjava Gunther Hirschfelder, profesor etnologije u Bonnu.
Neki vjeruju da običaj potječe još iz rimskih vremena, kada su 1. travnja u čast Veneri održavani festival s prilično grubim šalama. No većina objašnjenja vodi nas u 16. stoljeće. Jedna od teorija vezana je za Augsburški državni sabor 1530. godine, koji je zakazao reformu monetarnog sustava za 1. travnja, ali je rok u zadnji čas odgodio. Odgoda reforme monetarnog sustava u Augsburgu 1530. godine dovela do zbunjenosti i ismijavanja onih koji su vjerovali u promjene što je moglo potaknuti tradiciju podvaljivanja.
Hirschfelder i drugi stručnjaci za narodne običaje smatraju da je najvjerodostojnije objašnjenje vezano za Francusku prije 445 godina. Godine 1564., 18 godina prije Gregorijanske kalendarske reforme koju je uveo papa Grgur XIII., kralj Karlo IX. samovoljno pomiče Novu godinu s 1. travnja na 1. siječnja. Zbog slabo razvijene komunikacijske tehnologije, vijest se sporo širila. Lukavi šaljivdžije iskoristili su kaos koji je uslijedio: slali su neupućene u “prvi april” – odnosno u Novu godinu koja je zapravo već bila stara. S vremenom, kako Hirschfelder objašnjava, ovaj obrazac prerastao je u godišnju tradiciju podvaljivanja – šaljivci su zavaravali naivne prijatelje, rodbinu ili susjede.
U doba modernih komunikacijskih sredstava, ova osobna tradicija postala je rijetkost. Danas nas u “prvi april” češće zavaravaju novine, televizija i internet – a cijele godine to rade i emisije sa skrivenim kamerama koje love svoje žrtve.
