Slatinska tvrtka Auric Timber utemeljena je 2013. godine pod nazivom Slavonski hrast, a od siječnja 2019. godine ulazi u grupaciju Auric – slavonian oak products (auric – proizvodi od slavonske hrastovine) pod sadašnjim nazivom. Osnovna djelatnost tvrtke je piljenje trupaca i prerada drva, a glavni proizvod je suha daska, odnosno izrađuju se razni drveni elementi za proizvode širokog spektra. Prerađuje se gotovo isključivo domaći hrast, a samo oko dva posto grab za letvice i podnice te crni orah za određenu ekskluzivu.
Kako je sve počelo
Godine 2014. na čelo tvrtke dolazi Martin Kunštek iz okolice Krapine, točnije iz Petrovskog, u vrijeme kad je u jednoj smjeni radilo 25 zaposlenih, koji su te godine ispilili 12.000 kubika trupaca i sve plasirali na tržište pa je godina završila pozitivnim rezultatom. Od tada pa do danas, tvrtka je doživjela pravu ekspanziju, pa bi tako vrlo brzo, nakon niza investicija tijekom ovih 11 godina, trebali biti na 75 zaposlenih. No, krenimo redom.
Martin nam je ispričao kako je sve to krenulo što se tiče njegove karijere, od onih prvih poslova, pa do menadžerske karijere u Auric Timberu i koji su sve njegovi potezi doveli do toga da tvrtka bude druga u Europi u toj branši.
– Diplomirao sam drvnu tehnologiju na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, a 2008. godine sam počeo raditi u Zagrebu u jednoj pilani, sve do 2013. godine. Počeo sam kao referent, a nakon godinu i pol dana sam postao voditelj proizvodnje. Ukupno je bilo nekakvih 120 ljudi, tri pilane, a radili smo seljačke podove većinom za izvoz. Prilika mi se ukazala 2013. godine da dođem na razgovor za jedan posao koji se otvorio u Otoku kraj Vinkovaca. Tražili su čovjeka koji ima iskustvo u primarnoj preradi drveta. Oni su radili u jednoj smjeni, a dvije smjene su maltene bile slobodne. A budući da je stranac koji je mene zaposlio, u Hrvatskoj od grofova koji su dobili povrat šuma, kupio 5800 hektara šume, pokazala se potreba za nekim tko će sve to voditi. On i njegov hrvatski partner su se odlučili za mene, i od 1. travnja 2013. sam ja počeo raditi za tu istu obitelj za koju radim i danas. U Otoku sam bio godinu dana, do 2014., a onda su me pozvali u firmu u Slatini koju su kupili. To je bila jedna stara proizvodnja, u raspadnom stanju, u kojoj su se vlasnici mijenjali kao na traci, sve do njih. Odlučili su investirati u tu pilanu koja je na 5000 kvadrata proizvodnog pogona, smještana na osam hektara u industrijskoj zoni. Ubrzo su mi ponudili direktorsko mjesto – prisjeća se svojih početaka ovaj uspješni zagorski menadžer.
Izazov prihvaćen
Martin je prihvatio izazov, iako ga je, priznaje, u početku bilo strah jer nikad nije bio na direktorskoj poziciji. Međutim, rezultati su uskoro krenuli.
– Već 2015. smo preradili duplu količinu trupaca u odnosu na 2014. godinu i već sam te godine savjetovao vlasnike, koji su imali mnogo šume (15.000 hektara op.a.) da se napravi nekakva dodana vrijednost, da ne bude samo da prodajemo svježu građu. Rekao sam da ako ćemo samo piliti trupce i prodavati svježu građu, previše ćemo ovisiti o drugim firmama i o tržištu, jer svježa građa je lako kvarljiva roba, no suho drvo, to je već druga priča. Ako imate svježu dasku, ona je kvarljiv proizvod kao i meso. Ako ga ne tretirate na dobar način, on gubi na kvaliteti, puca i ne može se koristiti u svim granama proizvodnje. Ako dasku posušite, ona više nije kvarljiva i u dobrim uvjetima može ostati takva sljedećih tisuću godina – objašnjava Kunštek.
Njegov poslovni plan su vlasnici prihvatili, što se pokazalo izuzetno dobrim u vrijeme izbijanja trgovinskog rata između Kine i Amerike, najave Brexita, a potom i pandemije koronavirusa. Tvrtka je odlučila investirati gotovo 10 milijuna eura u proizvodnju – novi strojni park, najsuvremeniju tehnologiju, zatim u objekt za prirodno prosušivanje na 5000 kvadrata, deset komora od kojih je svaka kapaciteta sto kubika i 3850 kvadrata hale za skladištenje suhe robe s toplanom kako bi mogli napraviti proizvod koji je trajan. Također, asfaltirali su nekih 25.000 kvadrata površine. Investicija je bila završena početkom 2017. godine i tada se krenulo u osvajanje novih tržišta, budući da se sva količina trupaca i kupljene građe na tržištu počela prerađivati u suhu građu.
Povećanje kapaciteta
Naravno, isprva je bilo teško, budući da se na tržištu suhe građe pojavio novi dobavljač, koji se morao dokazati nižom cijenom i visokom kvalitetom.
– Bila je to borba, no dokazali smo se i prepoznati smo ubrzo na stranom tržištu. Godine 2019. smo izlagali na najvećem sajmu poluproizvoda u Europi, to je Interzum u Kölnu i nakon toga nam je prodaja dosta krenula uzbrdo i vidio sam da je to dobar trenutak za novo ulaganje i sugerirao sam vlasnicima krajem te godine da uložimo još u dodatnu fazu proizvodnje, što je proizvodnja ploča i da povećamo kapacitet prosušivanja građe. Međutim 2020. je taman počela korona i od prvotno planirane investicije od 12 milijuna eura, realizirana je investicija od 3,5 milijuna eura, kojom je napravljena jedna hala na 7700 kvadrata i stavili smo jednu posebnu sušaru za sušenje manje količine drveta, ali jako brzo – to se zove vakuum sušara – objašnjava Kunštek.
I 2021. su završili tu investiciju, da bi prošle godine njemačka obitelj Gantenbrink (koja u svijetu zapošljava možda oko 5000 ljudi i lider su u svijetu što se tiče unutarnje rasvjete – BEGA Gmbh op.a.), isplatila apsolutno sve suvlasnike iz Auric Timbera i onda se krenulo u dodatni plan širenja.
– To je investicija od šest milijuna eura, kojom bi svom asortimanu dodali jedan novi proizvod – širinske masivne ploče od hrasta, koja je praktički završena ovih dana, a u rujnu bi trebali početi s radom, kada bismo zaposlili još ljudi i došli na ukupno 75 zaposlenih. Eto, u 11 godina uspjeli smo doći s 25 na 75 zaposlenih – najavljuje direktor jednog od traženijih poslodavaca u drvnoj industriji.
Obitelj velika podrška
A koja je tajna uspjeha?
– Rekao bih samo da ja ne bih uspio u svemu tome bez podrške obitelji. Pokušali smo živjeti u Virovitici, ali jednostavno se nismo snašli. Tako da smo se vratili u Krapinu, srce nas je vuklo doma. Ja radim većinom u Slatini, gdje iznajmljujem stan, a na neki način sam se dogovorio sa suprugom Marijanom da će ona preuzeti jedan jako velik dio posla u kućanstvu i maltene sama ‘hendla’ s klincima dok sam ja u Slatini. Bez nje i potpore baka, ne bih to mogao raditi – zaključuje Kunštek.
