Kada kolo prije kraja imate na svom kontu 48 od mogućih 48 bodova, kao što ima ekipa krapinskog Zagorca III, morate ustvrditi da su ti dječaci sa svojim trenerom Renatom Rumbakom maestralno prošli kroz ligu ‘Zagići C’.
A tko su ti dječaci? Imenom i prezimenom: Vigo Brodar (vratar), David Jecl, Jakov Petek, Jan Cvrtila, Andrej Poslončec, Emil Artić, Max Kovačec, Mark Pernjek, Dino Malarić, Matej Smrekar, Blaž Orehovec, Sandro Smrekar i Ivan Kovačec.
Ekipa zagića u 16 kola postigla je 136 pogodaka (8,5 po utakmici) dok je obrana primila samo 14 (0,88 po utakmici) uz pozitivnu gol razliku od 122 gola. Divna generacija dječaka rođenih 2017. godine dok je jedino Sandro Smrekar godinu mlađi uz opasku stručnih ljudi “taj mali je stvarno čudo“.
Najbolji strijelac kluba i lige je Dino Malarić s 44, drugo mjesto s 41 pogotkom zauzeo je Matej Smrekar, da bi treći strijelac lige došao iz NK Stubica – Pavel Belinić s 29 pogodaka. Treći strijelac kluba s 18 pogodaka je Blaž Orehovec zauzevši sedmo mjesto u poretku najboljih strijelaca lige podijelivši ga s Issom Belinićem iz NK Stubica uz napomenu da su ovo podaci prije odigranog posljednjeg kola te se poredak može i ne mora promijeniti.
– Ovo je super rezultat, ali ova liga nije pravi pokazatelj kvalitete jer su tu čak i previše dominantni. Čim dođu negdje na turnir vidi se da ovo nije bio pravi podražaj za njih jer im treba više dobrih utakmica – kaže trener Renato Rumbak.
– Utakmice kategorije ‘Zagići’ traju dva puta po 20 minuta, sustav natjecanja je 6+1. Kroz ovu sezonu korištena su dva sistema, 2-3-1 i 3-2-1. Najveći broj utakmica odigrali smo s tri igrača u obrani, dva u vezi i jednim napadačem. Jedini golman u ekipi je Vigo Brodar, ali ga zbog ozljeda nije bilo veći dio druge polusezone, pa su ga mijenjali prijatelji iz ekipe – kaže trener.
– Bio sam futsal trener kadetima, juniorima i seniorima, a ovo je prva generacija u velikom nogometu koju sam vodio. Moram priznati da su mi klinci baš prirasli srcu i da sam jako ponosan na njih. Jasno je da će kroz svoj život imati još puno različitih trenera, no ono što me veseli je da smo u ovom kratkom periodu funkcionirali kao mala obitelj. Napredovali su kao nogometaši, u nekim trenucima stvarno ih je bio gušt gledati, a stekli su i neke nove navike zbog kojih smatram da su postali bolje osobe – zaključio je trener Rumbak.
