Bivša reality zvijezda, manekenka i pjevačica Simona Mijoković i njen suprug Stanislav proslavili su devetu godišnjicu braka, a ona mu je tim povodom posvetila objavu na Instagramu.

– Devet godina. U dobru i zlu. U zdravlju i bolesti. U otvorenosti života do kraja!. A kraja nema, jer On naš Bog, naše bogatstvo je naš Alfa i Omega. Toliko toga smo prošli, toliko suza koje su nas dovele k radosti, toliko križeva koja su nas ozdravili. Put Njegov je put naš. Nas dvoje potpuno nesavršeni, a žedni Njegove savršenosti. I evo opet nas, krećemo iznova s Njim- s 9 godina svetog sakramentalnog braka. Evo On čini opet sve novo; Evo nas Gospodine neka mi bude, neka nam bude. Hvala Isusu na našem braku, svakoj sekundi, minuti, satu, danu, tjednu, mjesecu i godini! I sve bi opet prošla, jer znam da sve nas je izgradilo, ojačalo i posvetilo za Njega. Bogu hvala na našoj dječici, Bogu hvala na daru životu – napisala je Mijoković uz fotografiju sa suprugom.
Simona već godinama svjedoči svoju vjeru i otvoreno priča o svemu što joj se događalo u mladosti. Tako je sada na Facebooku opisala sve o tome kako je zbog bivšeg partnera morala napraviti abortus.
– Kao dijete prošla sam jako težak put. Bila zlostavljena dugih niz godina, s 12 godina oduzeta mi nevinost i ‘preko noći’ postajem žena. Sve te rane odvele su me u ovisnosti droge i još većeg nemorala. A onda upoznajem čovjeka u kojeg se zaljubljujem, misleći on će me spasiti. Ali nije. I to je bila laž Sotone kroz tu zarobljenu dušu da me odvuče u još veće grijehe – grijeh abortusa – napisala je Simona i dodala kako je tek završavala srednju školu, no bila se spremna udati za njega.
– Tada je bio on “moje sve”. Kada sam ostala trudna odveo me u bolnicu na abortus, nije dopustio da imam bebu. A bebu nitko nije nazivao beba – nazivali su je ‘ to’. Nije bilo ni molitvenih inicijativa, nije bilo nikog tko bi me ohrabrio da abortus ne učinim, nije bilo nikoga tko mi me opomenuo i upozorio što će me sve snaći nakon tog smrtnog zla i grijeha. Godinama nisam spavala, s tabletama za smirenje i spavanja nisam pronalazila san, tonula u sve veće grijehe nemorala, promiskuiteta , ovisnosti a duh smrti često me pritiskao kroz prisilne misli. S 27 godina iskrenog malog srca pronalazim Isusa koji me čekao, oprostio mi u svetoj ispovjedi, a moje srce se gorko kajalo i obećalo dok god dišem borit ću se za one koji nemaju glasa, borit ću se za one koji su najmiliji Srcu Isusovom, borit ću se za one koji su danas najviše progonjeni, borit ću se za NEROĐENE! Te rane abortusa dugo su krvarile ali Isus ih je zacijelio. S udajom za mog voljenog Stanislava obećali smo Isusu na Oltaru , obećali smo jedno drugome da ćemo biti otvoreni životu do kraja! Biti glas onima koji nemaju glasa ali su itekako ŽIVI, stvoreni od našeg Stvoritelja, Gospodara i Darivatelja Života! – napisala je Simona.