Ova sezona krapinskog Zagorca stane u jednu rečenicu – od euforije na jesen, do realnosti u proljeće, odnosno za mene osobno – razočarenje. Zašto? Zato jer se najavljivao pohod na vrh tablice, a na kraju je to mjesto u sredini tablice sa samo 12 osvojenih bodova u 15 utakmica proljeća, što daje mizeran podatak od samo 26,66 posto osvojenih bodova, uz napomenu da je u jesenskom dijelu osvojeno čak 29 bodova (64 posto) i naslov viceprvaka lige.
I onda je uslijedio pad!
Nije moj zadatak da tražim “krivca” već da realno i iskreno, barem iz svog kuta gledanja, pokušam sagledati zašto se to dogodilo ?!
Jedno je sigurno – negdje se pogriješilo, ili možda nije već je rađeno ciljano?!
Zimski prijelazni rok pokazao je da Uprava kluba više ne želi osvojiti naslov jer bez ikakvih problema klub su napustili Šimunić, najbolji igrač jeseni, Knez, Korytskyi, da bi finale svega bilo dan prije kraja prijelaznog roka, kada se ‘zahvalilo’ (otjeralo iz kluba) Matiji Majceniću i Marku Strabiću. Svemu tome treba dodati da se nije moglo računati na najboljeg strijelca kluba Filipa Hanžića, koji je u pripremnom periodu pretrpio ozljedu koja ga je odvojila na jednu sezonu od zelenog travnjaka. Dobri poznavatelji kluba iz Krapine znaju da je od nabrojanih igrača njih čak četiri bilo u TOP 5 polusezone te je u proljeće “sam kao duh” ušao samo Karlo Stiperski, koji je na kraju i MVP sezone.
Posebno se pogriješilo kod “rastanka” s Majcenićem i Strabićem jer to su “djeca Zagorca” i kvalitetni igrači, a javnost nikada nije saznala kako i zašto se to dogodilo. A upravo zbog toga su počele “ulične priče” o kojima ne želim pisati jer ih ima bezbroj, a niti jedna nije potvrđena, ali niti demantirana od strane onih koji su to morali učiniti. Odnosno, trebalo je ići s priopćenjem za javnost pa priča nikada ne bi bilo! A o psihi prvotimaca koji također nisu znali zašto više u klubu nisu dva njihova suigrača da i ne govorimo, jer vjerujem da je u njihovim glavama kolala samo jedna misao “Tko je sljedeći?”.
S obzirom na to da je proljetna polusezona brzo započela, trebalo je popuniti “rupu” od pet – šest prvotimaca, a kako Zagorec nema čovjeka zaduženog za sportski sektor, u klubu su se pojavili igrači koji su samo popunili roster, uz možda iznimku Kessea i Ferčeca. Neki igrači su samo došli i otišli (Leko, Okoro).
I kako jedan problem uvijek vuče i drugi, dogodilo se da nakon dva odigrana proljetna kola klub napusti prvi trener Šeperac, a kako se ne nalazi odmah novi trener, uskače, uvijek vjeran plavoj boji, Srećko Mlinarić – do dolaska Perice Vidaka koji preuzima Zagorec od 24. kola.
Ovakvi potezi – puštanje najboljih igrača, tri trenera u 15 kola, dovođenje igrača da se popuni roster, a ne pojačanja, dovelo je do toga da i oni mladi igrači koji su tijekom prošle i jesenske polusezone pokazivali svoju kvalitetu, ovog proljeća potpuno padnu i “izgube” se u bespuću potrage za boljom igrom.
Upravo je nedavna finalna utakmica Kupa NS-a KZŽ, gdje su se sučelili Zagorec i Gaj, bila preslika proljetnog dijela polusezone krapinskog kluba. Kvaliteta i agresiva te borba na jednoj strani, da bi na drugoj strani gledali uplašene “dječake” koji su se zaista trudili da ne dožive katastrofalan poraz, ali samo zahvaljujući protivniku koji je nakon 30 minuta igre “povukao ručnu kočnicu”.
Sve u svemu, mislim da Zagorcu treba jedan dobar i precizan reset te da Uprava kluba i stručni stožer neće imati mirno ljeto. Treba sve dobro posložiti za slijedeću sezonu jer čini mi se da se kreće ispočetka.
I ne zanima me kakvo će tko imati mišljenje o meni nakon ove, prethodnih i budućih kolumni. Ne mora me nitko voljeti. Znam kakav sam i moji doma i moji prijatelji znaju kakav sam i to mi je dovoljno. Danas je situacija takva da moraš jako paziti da nekoga ne uvrijediš. Teško je reći istinu. Ali, jbg, moj credo govori da moram kazati istinu, barem moju istinu.
